SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

GLAVA znakova (Božijega) vjerovijesništva u Islamu

(To jest o onim pojavama koje su se desile kod Muhammeda a.s. kad je već počeo da poziva u Islam, a koje pojave, a te pojave su znakovi da je on zaista Božiji vjerovijesnik.)

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Selm, sin Zerira: čuo sam Ebu Redža-a, rekao je: pričao nam je Imran, sin Husajna da su oni bili sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (tj. na jednome) putovanju, pa su (u prvom dijelu noći) putovali njihovu (svoju) noć (u jednoj svojoj noći). Te kada je bilo lice jutra (zora), odsjeli su (u zoru da se odmore). Pa su nadvladale (savladale) njih njihove oči, čak se je podignulo Sunce (visoko, a oni spavaše). Pa je bio prvi ko se (koji se je) probudio iz svoga sna (spavanja) Ebu Bekr, a ne buđaše se (tj. a nije buđen, probuđivan ni od koga) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, iz svoga sna (iz svoga spavanja) do (da) se probudi (on sam, dakle: nego se on sam budio). Pa se probudio Umer, pa je sjeo Ebu Bekr kod njegove glave, pa je počeo (da) veliča (Allaha) i (da) podiže svoj glas (kod glave Muhammeda a.s.) dok se (dok se nije) probudio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je sišao (odsjeo nakon što se udaljio nekoliko od mjesta odmaranja) i klanjao je sa nama jutarnju molitvu. Pa se odstranio (jedan) čovjek od (toga) naroda, (i) nije klanjao sa nama. Pa pošto je (sa molitve Muhammed a.s., dakle: kad je završio sa namazom), rekao je:

"O omsica (O ti, Hej ti)! Šta sprječava tebe da klanjaš sa nama?" Rekao je: "Pogodila je mene oskrvnjenost (oskrnavljenost, nečistoća vjersko-pravna - džunubluk)." Pa je zapovjedio njemu da se upravi (na čišćenje) sa zemljom (tj. sa prašinom zemljine površine koja je izdignuta, kao da se popela, jer je takva zemlja čišća od niže zemlje u koju se sliva svašta), (pa se taj čovjek očistio sa zemljinom prašinom) zatim je klanjao. I učinio je mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednoj) jahalici ispred sebe.

(Jahalica: jahaća životinja.)

A već smo ožednili žestokom žeđu. Pa dok mi idemo, kada li mi (susretnemo se, sreto smo se) sa (jednom) ženom spuštačicom svojih dviju nogu (tj. koja jaše, jaši spuštajući svoje dvije noge) između dvije mješine (ili torbe za opskrbu, ovdje: za vodu). Pa smo rekli njoj: "Gdje je voda?" Pa je rekla: "Zaista ono nema vode (nikakve ovdje blizo, blizu)." Rekli smo: "Koliko je između tvoje porodice i između vode (te gdje si ti išla da se opskrbiš vodom)?" Rekla je: "Dan i noć (putovanja)." Pa smo rekli: "Idi (Odi, Kreni) k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekla je: "A šta je (A ko je) poslanik Allaha?" Pa nismo dali posjedovati njoj od njezine stvari (ništa, tj. nismo je pustili da ide svojim putem), čak smo okrenuli s njom prema Vjerovijesniku (tj. pred Vjerovijesnika), pomilovao ga Allah i spasio. Pa je pričala njemu sa (pričanjem) sličnim (onome) koje je (što je) pričala nama, osim (jedino to što je njemu rekla više) da je ona žena koja ima siročad (djecu).

(Mu'timetun je od jetimejtamun: siroče.)

Pa je zapovjedio za njezine dvije mješine, pa je potrao u dva otvora (tj. potrao je po dvama otvorima mješina - azla'u: mjesto na mješini kuda se izlijeva voda), pa smo pili žedni (mi bivši i bivši nas na broju) četrdeset ljudi dok smo se napojili. Pa smo (još) napunili svaku mješinu sa nama (što je bila, što smo je imali) i posudu (manju od kože za vodu, tj. i čuturu, čuturicu), osim (jedino) da ono (mi) nismo napojili (nijedne svoje) deve (kamile, jer deve su još mogle da trpe žeđ), a ona (mješina one žene iz koje smo pili i sebi točili i dalje je tako puna) i skoro je (da, i skoro da) se raspukne od punoće (od napunjenosti). Zatim je rekao:

"Dajte šta je (šta ima) kod vas?" Pa se sakupilo njoj od mrva (tj. od komadića hljeba) i datula (nešto, pa) dok je došla svojoj porodici, rekla je: "Došla sam najčarobnijem (od) ljudi (tj. najvećem čarobnjaku), ili je on (nekakav) vjerovijesnik, kao što su tvrdili (oni ljudi)." Pa je uputio Allah taj skup (odsječenu, usamljenu zajednicu od nekoliko kuća) sa tom ženom, pa je primila Islam (ona) i primili su Islam (i oni, stanovnici toga skupa, zajednice).

PRIČAO JE MENI Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Ibnu Ebu Adijj od Seida, od Katadeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Donijela se Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (jedna) posuda, a on je u Zevra-u (jednom mjestu na trgu Medine), pa je stavio svoju ruku u (tu) posudu, pa je počela voda (ta u posudi, jer je u toj posudi bilo malo vode, pa je ta voda počela da) izvire između njegovih prsta, pa se očistio narod (određeni, abdestio se narod izvjesni za molitvu). Rekao je Katadete: Rekao sam Enesu:

"Koliko ste bili (vi brojno veliki; Koliko vas je bilo)?" Rekao je: "Tri stotine, ili koliko tri stotine (količinom tri stotine, oko tristo)."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, od Enesa, sina Malika da je on rekao:

Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a prispjela je molitva popodneva, pa se tražila voda (za čišćenje - za abdest), pa nisu našli nje, pa se donijela poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (nekakva) voda, pa je stavio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoju ruku u tu posudu, pa je zapovjedio ljudima (određenim, tj. tude, tu prisutnima) da se čiste (za molitvu) od nje (tj. od te vode uzimajući svaki sebi). Pa sam vidio (tu) vodu izvire ispod njegovih prstiju. Pa su se čistili (ti) ljudi dok su se (dok se nisu) očistili od kod (do) posljednjega (od) njih (tj. do zadnjega od njih - svi, svi su se očistili - abdestili su svi).

PRIČAO NAM JE Abdurahman, sin Mubareka, pričao nam je Hazm, rekao je: čuo sam Hasena rekao je: pričao nam je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Izašao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u neko (od) svojih izlaženja i sa njim su (neki) ljudi od njegovih drugova, pa su otišli idu (tj. idući, putujući oni, dakle: putovali su oni s njim). Pa je došla (određena) molitva, a (oni) nis

u našli (nikakve) vode (da) se očiste. Pa je otišao (neki) čovjek od (toga) naroda, pa je donio (jednu) čašu od (neke) lake vode (tj. od neke male vode, male lokvice vode koju je pronašao). Pa je uzeo nju (tu vodu u toj čaši) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa se očistio. Zatim je pružio svoja četiri prsta na čašu (nad tom čašom), zatim je rekao:

"Ustanite, pa se očistite (pa abdestite)." Pa se očistio (taj) narod, čak su doprli u (ono) što hoće od (toga) čišćenja, a bili su sedamdeset, ili slično njemu (tome broju ljudi, dakle: bilo ih je oko sedamdeset ili sl.).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Munira, čuo je Jezida, izvijestio nas je Humejd od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Došla je (određena) molitva, pa je ustao ko je bio bliže kuće od Bogomolje (tj. ustao je onaj čija je kuća bila blizo, blizu Bogomolje, ustao je da) se očisti (vodom kod kuće). A ostao je (jedan) narod (Dakle: Dok su drugi ostali). Pa se donio Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) sud (lonac, korito za bojenje i pranje rublja) od kamenja (sud od kamena), u njemu je (neka, tj. mala) voda (malo vode). Pa je stavio svoj dlan, pa je bio malen (taj) sud (tako da nije mogao) da prostre (da pruži, raširi) u njemu svoj dlan, pa je stisnuo (skupio) svoje prste, pa je stavio njih u (taj) sud. Pa su se očistili (ljudi toga) naroda, svi oni skupa. Rekao sam:

"Koliko su bili (oni brojčano veliki - Koliko ih je bilo)?" Rekao je: "Osamdeset ljudi."

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdul-Aziz, sin Muslima, pričao nam je Husajn od Salima, sina Ebul-Dža'da, od Džabira, sina Abdullaha, rekao je:

Ožednili su ljudi dana (tj. na dan) Hudejbije, a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, je (bio u položaju da je) pred njim (jedna mala kožna) posuda (čuturica za vodu u kojoj je bilo vode), pa se očistio. Pa su požurili (pojurili) ljudi prema njemu (ili: prema njoj, prema vodi). Pa je rekao:

"Šta vam je?" Rekli su: "Nije kod nas voda (tj. Nemamo nikakve vode da) se očistimo, a niti (da je) pijemo osim (ono, to vode) što je pred tobom." Pa je stavio svoju ruku u (tu) posudu, pa je počela (ta) voda (da) skače (da se kovitla, uzdiže) između njegovih prsta kao primjeri vrela (kao vrelo). Pa smo se napili, i očistili smo se. Rekao sam:

"Koliko ste bili (brojčano veliki, tj. Koliko vas je bilo)?" Rekao je: "Da smo bili (tj. Da nas je bilo) stotinu hiljada, zaista bi bilo (to) dosta nama. Bili smo (tj. Bilo nas je) petnaest stotina (hiljadu i pet stotina)."

PRIČAO NAM JE Malik, sin Ismaila, pričao nam je Israil od Ebu Ishaka, od Bera-a, rekao je:

Bili smo danom (tj. na dan) Hudejbije (nas) četrnaest stotina, a Hudejbija je (jedan) bunar, pa smo iscrpali (tj. izgrabili) njega (vodu svu iz njega), čak (da) nismo ostavili u njemu (ni jedne) kapi (vode). Pa je sjeo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, na kraj (rub, obalu, ivicu toga) bunara, pa je pozvao za vode (malo, tj. pa je pozvao da mu se dadne, donese malo vode), pa je (isprao svoja usta sa tom vodom, isprao je, isplakao, tj. promućkao je tu vodu u svojim ustima) i prsnuo je (štrcnuo je iz usta) u bunar (taj vodu iz svojih usta). Pa smo ostali osim dalekoga (tj. ne tako daleko, ne tako dugo da čekamo), zatim smo se napajali dok smo se napojili, i napojile su se, ili vratile su se (sa vodom napojene) naše jahalice (tj. deve).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, da je on čuo Enesa, sina Malika (da) govori: Rekao je Ebu Talhate (svojoj ženi) Umu Sulejmi:

"Zaista već sam čuo glas poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da je) slab (iznemogao), poznajem u njemu (na njemu određenu, tj. žestoku) glad. Pa da li je kod tebe od stvari (kakve, tj. Pa imaš li išta za pojesti)?" Rekla je: "Da." Pa je izvadila (nekoliko) kolača (lepinja, pogača) od ječma. Zatim je izvadila (jedan) pokrivač (za glavu) njezin (svoj), pa je zamotala (taj) hljeb (to pecivo) sa nekim (dijelom od) njega, zatim je sakrila (tj. stavila) njega pod moju ruku, a omotala je mene sa nekim (dijelom od) njega (pokrivača), zatim je poslala mene k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je: Pa sam otišao s njim (tj. odnio sam ga - hljeb). Pa sam našao poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u Bogomolji i sa njime su (bili određeni) ljudi. Pa sam stao na (nad) njima. Pa je rekao meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allahi spasio:

"Je li poslao tebe Ebu Talhate?" Pa sam rekao: "Da." Rekao je: "Sa hranom (jelom)?" Rekao sam: "Da." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (onome, tj. onima) ko je sa njim: "Ustanite!" Pa je otišao i otišao sam među njima dok sam došao Ebu Talhatu, pa sam izvijestio njega. Pa je rekao Ebu Talhate: "O Umu Sulejmo! Već je došao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa ljudima (već je doveo ljude), a nije kod nas (a nemamo toliko) što (bi bilo dovoljno da) nahranimo njih." Pa je rekla: "Allah i Njegov poslanik je znaniji (su znaniji)." Pa je otišao Ebu Talhate dok je sreo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je došao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Talhate sa njim. Pa je rekao poslanik Allaha:

"Ovamo (daj), o Umu Sulejmo, što je kod tebe (šta imaš)!" Pa je donijela taj hljeb. Pa je zapovjedio za njega (za hljeb) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa se izmrvio (isitnio na male komadiće), i iscijedila je Umu Sulejma (jednu malu kožnu) mješinu (u kojoj je stajalo maslo), pa je začinila njega (hljeb). Zatim je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u njega (u hljeb, tj. izrekao je nad hljebom onu molitvu) što je htio Allah da rekne, zatim je rekao:

"Dozvoli za deset (ljudi da uniđu da jedu)!" Pa je dozvolio njima. Pa su jeli dok su se zasitili (najeli), zatim su izašli. Zatim je rekao: "Dozvoli za desetoricu!" Pa je dozvolio (i) njima, pa su jeli dok su se (i oni) zasitili (najeli), zatim su izašli. Zatim je rekao: "Dozvoli za desetoricu!" Pa je dozvolio njima (dakle: sljedećoj grupi ljudi), pa su (i oni) jeli dok su se zasitili, zatim su izašli. Zatim je rekao: "Dozvoli za desetoricu!" Pa je jeo (taj) narod (ti ljudi), svi oni dok su se zasitili, a (taj) narod je (sačinjavalo) sedamdeset, ili osamdeset ljudi.

PRIČAO JE MENI Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Ebu Ahmed Zubejrija, pričao nam je Israil od Mansura, od Ibrahima, od Alkameta, od Abdullaha (Mesudov), rekao je:

"Brojasmo (određene) znakove blagoslovom (tj. mi smo računali i prikazivali kao blagoslov mnoga nadnaravna, natprirodna djela i pojave kod Muhammeda a.s.), a vi brojite njih (smatrate ih, sve te znakove) zastrašivanjem (od kazne Božije, predznacima kazne). Bili smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednom) putovanju, pa je omanjila voda, pa je rekao:

"Tražite (jedan) višak od vode." Pa su donijeli (jednu) posudu, u njoj je (bilo) malo vode. Pa je uveo (tj. stavio) svoju ruku u (tu) posudu, zatim je rekao: "Dođi na (vodu) čistu, blagoslovljenu! A blagoslov je od Allaha." Pa zaista već sam vidio (tu) vodu (da) izvire između prsta poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. I zaista već slušasmo slavljenje (određenoga) jela (koje je slavilo Allaha dž.š.), a ono se jede (tj. dok se to jelo jede ono slavi Uzvišenoga Boga)."

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Zekerija, rekao je: pričao mi je Amir, rekao je: pričao mi je Džabir da je njegov otac preminuo (umro), a na njemu je (nekakav) dug (dugovanje), pa sam došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam rekao:

"Zaista moj otac (je u takvom položaju umro da) je ostavio na sebi dugovanje, a nije kod mene (a nemam ništa drugo) osim što izvode (tj. što daju ploda od sebe) njegove palme, a ne dopire (ono) što izvode (daju one nekoliko) godina (onu vrijednosti sumu) što je na njemu (onaj dug), pa odi (hajde) sa mnom zato da ne budu bezobrazni (pretjerani) na mene (očevi) potražioci (zajmodavci)." Pa je išao (obišao Muhammed a.s.) okolo (oko jedne) hrpe (ili: okolo jednoga gumna, harmana) od hrpa (tih) datula (hurmi), pa je molio (za sreću i blagoslov Uzvišenoga Boga), zatim je (obišao) drugu (hrpu, ili gumno), zatim je sjeo na nju (tj. uz nju, uz hrpu), pa je rekao:

"Čupajte je (hrpu, tj. Sipajte je, Grabite je - ili: Čupajte ga, tj. Sipajte, Grabite ga - plod datula sa ove hrpe svaki za svoje potraživanje)!" Pa je ispunio (u cijelosti, tj. isplatio je) njima (potraživanje) koje je za njih (tj. njima pripadalo), i ostalo je (još, tj. i preteklo je još toliko datula) kao (ono) što je dao njima.

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Mutemir od svoga oca, pričao nam je Ebu Usman da je ono pričao njemu Abdurahman, sin Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da su drugovi isputa (nadvoda, natkrivenoga prostora ozadi, ozada, iza Bogomolje u Medini) bili (jedni) ljudi siromašni, i da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao jedanput:

"Ko je bio (tj. Ko je u ovome času u takvome stanju da) je kod njega (tj. da ima u njega) hrana dvojice (tj. jelo za dvije osobe), pa neka odvede trećega (tj. neka uzme sa sobom trećega). A ko je (u takvom stanju da) je bilo kod njega (da on ima) hranu četvorice, pa neka odvede petoga ili šestoga; ili kao što je rekao (tj. rekao je to, ili slično tome onako kako je već rekao)." I da je Ebu Bekr doveo trojicu, i odveo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, desetoricu i Ebu Bekr trojicu. Rekao je: Pa ono ja, i moj otac i moja majka smo (u kući zajedno). A neću znati (A ne znam) da li je rekao: Moja žena i moj sluga su između naše kuće (ili: naše sobe) i između kuće (sobe) Ebu Bekra. I da je Ebu Bekr večerao (tu noć) kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je ostao dok je klanjao večernju molitvu (dok nije klanjao jaciju), zatim se vratio, pa je ostao dok je večerao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je došao (svojoj kući Ebu Bekr) poslije što je prošlo od (te) noći što (tj. koliko) je htio Allah. Rekla je njemu njegova žena:

"Šta je zadržalo tebe od tvojih gostiju, ili tvoga gosta (što si ih pred noć doveo)?" Rekao je: "A da li si dala večeru njima?" Rekla je: "Nisu htjeli do (da ti) dođeš (dok ti ne dođeš)." Već su nudili njima (gostima sluge večeru), pa su nadvladali (oni - gosti) njih (sluge, tj. nisu htjeli bez tebe da jedu). Pa sam otišao, pa sam se sakrio. Pa je rekao: "O neuki (ili: O zlikovče)!" Pa je zazivao odsijecanje nosa (tj. kleo me je da mi nos bude odsječen), i psovao (grdio) je. I rekao je (gostima):

"Jedite!" I rekao je: "Neću kušati njega (toga jela) nikada."

Tako mi zakletve Allaha ne uzimasmo zalogaja (tj. nijednoga zalogaja) osim (da) je raslo od najdonjega (dijela) njega (to jelo, tj. ne uzimasmo, a da se drukčije dešavalo osim to da bi jelo iza svakoga uzetoga zalogaja to jelo narastalo) više od njega (više nego zalogaj, dakle: povećavalo se jelo) dok su se zasitili. I postala je (ta hrana, to jelo) mnogobrojnija od (onoga) što je bila prije. Pa je pogledao Ebu Bekr, pa kada li (jedna) stvar ili više (te hrane, dakle: Pogledao je Ebu Bekr i ugledao je da je te hrane bilo kao prije ili još više). Rekao je svojoj ženi: "O sestro Firasovića!" Rekla je: "Ne (li)! (tj. Zar ne!) Tako mi stalnosti (tj. radosti) moga oka zaista ona (ova hrana) je sada mnogobrojnija od (onoga) što je (bila) prije za tri puta." Pa je jeo od nje Ebu Bekr (dakle: Jeo je tu hranu i Ebu Bekr), i rekao je:

"Bio je samo satana (određeni ponio me malo prije na one riječi)" - misli (na) svoju zakletvu (što se bio zakleo da neće okusiti nikada te hrane). Zatim je jeo od nje (jedan) zalogaj, zatim je odnio nje k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je osvanula kod njega. I bio je između nas i između (jednoga) naroda ugovor (o primirju), pa je prošao (istekao taj) rok. Pa smo zastarješinili (postavili za vojne starješine, načelnike) dvanaest ljudi. Sa svakim čovjekom od njih su (neki) ljudi, Allah je znaniji koliko je sa svakim čovjekom, osim (jedino što znam) da je on (tj. Muhammed a.s.) poslao sa njima (sa tim starješinama od te hrane koliko je kome starješini trebalo hrane). Rekao je (Abdurahman Ebu Bekrov na kraju):

Jeli su od nje svi (skupa). Ili kao što je rekao (on o navedenom slučaju). A osim njih (ljudi u gornjem lancu prenosilaca ovoga hadisa neko drugi) govori: Pa smo se razdijelili (na grupe za dvanaestoricu ljudi - to je drugi način pričanja umjesto: Pa smo zastarješinili dvanaest ljudi).

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Hammad od Abdul-Aziza, od Enesa; i (predao ga je Hammad) od Junusa, od Sabita, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Pogodila je stanovnike Medine nerodica (tj. glad zbog suše) na vremenu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa dok on propovjeda danom petka (petkom), kadli je ustao (kadli ustade jedan) čovjek pa je rekao (pa reče):

"O poslaniče Allaha! Propali su (tj. Propadoše) konji! Propadoše ovce! Pa moli Allaha (da) napoji nas (kišom)!" Pa je pružio svoje dvije ruke i molio je. Rekao je Enes: A zaista nebo je (u tom času bilo) kao primjer stakla. Pa se uzburkao (podigao, pojavio veliki) vjetar (koji) je stvorio (napravio jedan) oblak, zatim se skupljao (oblak, tj. gomilao se jedan po jedan oblak), zatim je poslalo nebo svoje otvore (tj. slavine - a to će reći: počela je da pada jaka kiša). Pa smo izašli gazimo (tj. gazeći mi tu) vodu (od kiše), čak smo došli našim (svojim) stanovima (po takvom vremenu). Pa neprestano nam je kišilo (davala nam se kiša, dakle: Stalno je padala kiša) do drugoga petka. Pa je ustao k njemu onaj (isti) čovjek, ili (jedan drugi, neki drugi) osim njega, pa je rekao:

"O poslaniče Allaha! Porušiše se kuće (naše od kiše), pa moli Allaha (da) zadrži (zaustavi) nju." Pa se nasmiješio, zatim je rekao:

"Okoline naše (neka dobijaju kišu), a ne na nas (da pada više)!" Pa sam gledao k oblaku (onome kako) se cijepao (on, tj. razilazi se) okolo Medine kao da je on vijenac.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Jahja, sin Kesira, Ebu Gassan, pričao nam je Ebu Hafs, a njegovo ime je Umer, sin Ala-a, brat Ebu Amra, sina Ala-a, rekao je: čuo sam Nafi-a od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice:

Bio je (običaja) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) propovijeda (predikuje primaknuvši se jednom) panju (tj. stojeći uz jedan panj). Pa pošto je uzeo (svoju) govornicu, okrenuo se k njoj. Pa je zajecao (zaječao, uzdisao taj) panj, pa je došao njemu (Muhammed a.s.), pa je potrao svojom rukom njega.

A rekao je Abdul-Hamid: Izvijestio nas je Usman, sin Umera, izvijestio nas je Muaz, sin Ala-a, od Nafi-a za ovo. A predao je njega (ovaj hadis) Ebu Asim od Ibnu Ebu Revada, od Nafi-a, od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Abdul-Vahid, sin Ejmena, rekao je: čuo sam svoga oca (priča) od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, stajaše petkom uz (jedno) stablo, ili palmu. Pa je rekla (jedna) žena od Pomagača, ili (jedan) čovjek:

"O poslaniče Allaha! Zar nećemo učiniti (napraviti) tebi (jednu) govornicu?!" Rekao je: "Ako ste htjeli (tj. Ako hoćete, možete)." Pa su učinili (napravili) njemu (jednu) govornicu. Pa pošto je bio petak, dao se (tj. krenuo je) ka (toj) govornici. Pa je zavikala (ta) palma (tj. panj palme) vikanjem djeteta (tj. zajecao je). Zatim je sišao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je stisnuo njega k sebi (uza se, a ona, palma - panj njezin) jeca jecanjem djeteta koje se umiruje (kojega neko umiruje, smiriva). Rekao je:

"Plakaše (palma) na (ono, tj. zbog onoga) što slušaše (ona) od (određenoga) opominjanja kod nje."

PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je moj brat od Sulejmana, sina Bilala, od Jahja-a, sina Seida, rekao je: izvijestio me je Hafs, sin Ubejdulaha sina Enesa sina Malika, da je on čuo Džabira, sina Abdullaha (da) govori:

Bila je Bogomolja natkrivena (tj. ona je imala krov, ili tavanicu, strop koji je stajao) na panjevima (ili: na deblima stabala) od palme. Pa je bio (običaja) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je propovijedao (predikovao, da) stoji uz panj (deblo) od nje (tj. uz balvan, direk, stup od palme). Pa pošto se načinila (napravila) njemu govornica, i bio (se) na nju (popeo), pa čuli smo za (tj. u) toga panja (direka jedan) glas kao glas deve (koja je u desetom mjesecu trudnoće, steonosti, stevana, steona, stelna već deseti mjesec), čak (da) je došao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je stavio svoju ruku na nju, pa se smirila (ta palma, tj. taj panj, direk, stup, stub).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Ibnu Ebu Adijj od Šubeta.

PRIČAO JE MENI Bišr, sin Halida, pričao nam je Muhamed od Šubeta, od Sulejmana, čuo sam Ebu Vaila (da) priča od Huzejfeta da je Umer, sin Hattaba, bio zadovoljan Allah od njega, rekao:

"Koji (od) vas pamti govor poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o kušnji (iskušenju, neredu, smutnji, buni, pobuni)?" Pa je rekao Huzejfete: "Ja pamtim (onako doslovno) kao što je rekao." Rekao je (Umer): "Daj! Zaista ti si zaista smion." Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ovo):

"Kušnja čovjeka je u njegovoj porodici, i njegovom imanju i njegovom susjedu. Nju iskupljuje molitva, i milostinja, i zapovijedanje za dobro i odvraćanje od ružnoga (tj. zapovijedanje dobroga i zabranjivanje zla)." Rekao je (Umer): "Nije ova (kušnja), a ali (tj. nego ona kušnja) koja će se zatalasati kao talasanje mora (tj. zbog koje će se ljudi, narod uznemiriti, zatalasati kao što se more zatalasa)." Rekao je (Huzejfete): "O zapovjedniče vjernika! Nema (nikakve) štete na tebe (tebi) od nje (od te vrste kušnje). Zaista između tebe i između nje su (jedna) vrata zaključana (zatvorena)." Rekao je: "Otvoriće (li) se (Da li će se otvoriti ta) vrata, ili će se razbiti?" Rekao je: "Ne (tj. Neće se otvoriti), nego će se razbiti." Rekao je: "To je priličnije (da tako bude jer je jasno) da se neće zaključati (zatvoriti više nikada)." Rekli smo: "Znao (li) je (on ko su ta) vrata (Zna li on ko su ta vrata)?" Rekao je: "Da, kao što da je bliže (od) sutra večeras (tj. kao što je znao da je od sutrašnjega dana bliže večerašnja noć). Zaista ja sam pričao njemu (jedan) hadis (koji) nije sa greškama (pomiješan). Pa smo se plašili da pitamo njega, i zapovjedili smo Mesruku, pa je pitao njega, pa je rekao: "Ko su (bila ta) vrata?" Rekao je: "Umer."

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je Ebu Zinad od Aaredža, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Neće nastati (Neće doći) Sudnji dan (prije) do (da) se borite (dok se ne budete borili protiv jednoga) naroda (takvoga što) su njihove obuće (određena) dlaka; i do (da) se borite (protiv) Turaka, (naroda) malenih očiju, crvenih lica, malih (i ravnih) noseva, kao da su njihova lica štitovi postavljeni kožom. I nalazite od najboljih ljudi (da je onaj ko) je najžešći (od) njih odvratnošću za ovu stvar (tj. ko najviše mrzi ovu stvar prije) do (da) padne u nju (tj. prije nego primi nju - vjeru Islam, a kad je primi onda bude jedan od najboljih ljudi). A ljudi su rudnici (tj. izvori i dobra i zla), najbolji (od) njih u predislamlju su najbolji (od) njih (i) u Islamu. I zaista doći će svakako na jednoga (od) vas (jedno takvo) vrijeme (u kojem) zaista da vidi mene draže je k njemu od (toga, tj. voliće, volio bi on da me vidi nego) da bude njemu kao njegova porodica i njegovo imanje (tj. nego da on ima nešto slično porodici i imanju)."

PRIČAO JE MENI Jahja, pričao nam je Abdurrezzak od Mamera, od Hemmama, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Neće nastati (doći) Čas (tj. Sudnji dan prije) do (da) se borite protiv (stanovnika pokrajina) Huz i Kerman od (pokrajina) Perzijanaca (ili: Nearapa), crvenih lica, spljoštenih (plosnatih) noseva, malenih očiju, kao da su njihova lica štitovi postavljeni kožom, njihova obuća je dlaka." Slijedio je njega (tj. Jahja-a još drugi) osim njega (osim Jahja-a pričajući) od Abdurrezzaka.

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je: rekao je Ismail: izvijestio me Kajs, rekao je:

Došli smo Ebu Hurejretu, bio zadovoljan Allah od njega, pa je rekao: Družio sam se sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, tri godine (i) nisam bio u mojoj (svojoj) godini pohlepniji (ni) na (za jednu stvar kao na to) da pamtim hadis od mene u njima (tj. nisam u svome životu bio pohlepniji sam od sebe ni na što od pamćenja hadisa u tim godinama). Čuo sam ga (Muhammeda a.s. da) govori i rekao (tj. i pokazao) je svojom rukom evo ovako:

"Pred Čas (tj. Prije Sudnjega dana) borićete se protiv (jednoga) naroda, njihove obuće su dlake, a ono je (tj. a to je) ovaj pojavljivač (na otvorenom prostoru, pustinji da se bori protiv muslimana)." A rekao je Sufjan jedanput: "....., a oni su stanovnici bazara (pijace, tj. oni koji imaju trgove, bazare, čaršije)."

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Džerir, sin Hazima: čuo sam Hasena (da) govori: pričao nam je Amr, sin Tagliba, rekao je: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Pred Čas borićete se protiv naroda (što) se obuva dlakom, i borićete se protiv naroda (takvoga) kao da su njihova lica štitovi obloženi kožom."

(Napominjalo se već jednom da "tirakun" znači koža obuće, koža za obuću, pa od toga "mutrekatun" obložena stvar sa kožom za obuću.)

PRIČAO NAM JE Hakem, sin Nafi-a, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Salim, sin Abdullaha, da je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Boriće se protiv vas Židovi, pa će se dati vama moć (ili: vlast) nad njima čak (da) će govoriti (određeni) kamen: "O muslimane (O muslimanu)! Ovo je Židov iza mene, pa ubij ga."

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Sufjan od Amra, od Džabira, od Ebu Seida, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Doći će na (određene) ljude (jedno takvo) vrijeme (da) će ratovati, pa će se reći: "U vama je (li) se ko (Je li se među vama iko) družio sa Poslanikom, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. ima li iko ko je sa njim bio)?" Pa će govoriti: "Da." Pa će se pobijediti na njima (Pa će pobjediti). Zatim će ratovati, pa će se reći njima: "Da li je u vama (među vama iko) ko se družio sa (onim) ko se družio (tj. sa onima koji su se družili) sa Poslanikom, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. ima li među vama ko je bio drug druga Muhammedova a.s.)?" Pa će govoriti: "Da." Pa će se osvojiti (pobijediti) njima (Daće im se pobjeda; pobijediće).

PRIČAO JE MENI Muhamed, sin Hakema, izvijestio nas je Nadr, izvijestio nas je Israil, izvijestio nas je Sa'd Taija, izvijestio nas je Muhill, sin Halifeta, od Adijja, sina Hatima, rekao je:

Dok sam ja kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kadli je došao (tj. kadli dođe) njemu (jedan) čovjek, pa je tužio k njemu siromaštvo (tj. potužio mu se na siromaštvo). Zatim je došao njemu (jedan) drugi, pa (se) tužio k njemu (na) presijecanje puta (tj. na dočekivanje razbojnika koji zaustavljaju putnike i pljačkaju ih). Pa je rekao: "O Adijje! Da li si vidio Hiru?"

(Nekada poznati grad Hira je bio u susjedstvu, u blizini današnjega mjesta Kufe u Iraku.)

Rekao sam: "Nisam vidio nje (te varoši), a već sam se obavijestio o njoj." Rekao je: "Pa ako bude dugačak s tobom život (Ako budeš živio dugo), zaista vidjećeš svakako putnicu (tj. ženu koja putuje u nosiljki na devi - da ona) prelazi (tj. putuje) od Hire, čak (da) ophodi Kabu (došavši ona u Meku), ne boji (se, neće se ona plašiti na tom putu) nijednoga (tj. nikoga) osim Allaha." Rekao sam u (onome) što je između mene i između moje duše (Pomislio sam u sebi): Pa gdje su nevaljalci Tajja koji su već zapalili (određene) zemlje (ili: gradove)?! "I zaista ako bude dugačak s tobom (tj. u tebe) život, zaista osvojiće se svakako blagajne kserksa (perzijskoga vladara)?" Rekao sam: "Kserksa, sina Hurmuza?" Rekao je: "Kserksa, sina Hurmuza (sina Hurmuzovoga). I zaista ako bude dugačak s tobom (u tebe) život, zaista vidjećeš svakako (određenoga) čovjeka (da) izvadi napunjenost svoje šake (tj. punu svoju šaku) od zlata ili srebra (punu šaku zlata ili srebra), traži (tj. tražeći on) ko će primiti njega (zlato ili srebro) od njega, pa neće naći nijednoga (čovjeka, tj. nikoga da) primi njega od njega. I zaista će sresti svakako Allaha jedan (od) vas (onoga) dana (kada) bude sreo Njega (tj. sresti će Ga na Sudnjem danu), a nije (tj. a nema) između njega i između Njega tumač (tj. nema nikakvoga tumača da) tumači njemu, pa će reći svakako:

"Zar nisam poslao k tebi (čovječe, jednoga) poslanika pa (da) priopći (saopći) tebi?" Pa će reći: "Da." Pa će reći: "Zar nisam dao tebi imanje i dao višak na tebe?" Pa će reći: "Da." Pa će pogledati (na prostor) od svoje desne (strane - desnice), pa neće vidjeti (ništa drugo) osim pakla, i pogledaće (na prostor) od svoje lijeve (strane - ljevice), pa neće vidjeti (ništa drugo) osim pakla." Rekao je Adijj: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Čuvajte se Vatre i da (tj. pa makar da milodarite) sa polovinom datule (hurme), pa ko nije našao (ko nema ni) polovinu datule, pa sa lijepom riječi (neka s nekim razgovara)." Rekao je Adijj: Pa vidio sam (određenu ženu u nosiljki) putnicu (da ona) prtlja (ide, putuje) od Hire čak (da) ophodi Kabu, ne plaši (ne plašeći) se (ona nikoga) osim Allaha; i bio sam u (među onima) ko je osvojio (koji su osvojili) sebi blagajne kserksa, sina Hurmuza. I zaista ako bude dugačak sa vama (u vas) život, zaista ćete vidjeti svakako (ono) što je rekao Vjerovijesnik Ebul-Kasim, pomilovao ga Allah i spasio, (da) će izvaditi (čovjek) punoću (napunjenost) svoga dlana (svoje šake, tj. punu svoju šaku).

PRIČAO JE MENI Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Ebu Asim, izvijestio nas je Sa'dan, sin Bišra, pričao nam je Ebu Mudžahid, pričao nam je Muhill, sin Halifeta, čuo sam Adijja:

Bio sam kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO JE MENI Seid, sin Šurahbila, pričao nam je Lejs od Jezida, od Ebul-Hajra, od Ukbeta, sina Amira, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izašao (jednoga) dana, pa je klanjao na stanovnike Uhuda (tj. za šehide-mučenike ukopane, pokopane na Uhudu) svoje klanjanje na umrloga (tj. obavio je za njih svoju molitvu koju obavlja za umrle osobe), zatim je otišao ka govornici, pa je rekao:

"Zaista ja sam vaš preteča (predvodnik), i ja sam svjedok nad vama. Zaista ja tako mi Allaha zaista gledam k mome (svome) bunaru sada (misli na bunar u raju). I zaista ja sam (u takvom položaju da) su se dale meni blagajne (riznice) ključeva Zemlje. I zaista ja tako mi Allaha neću se plašiti (ne plašim se, ne bojim se) da ćete poslije mene biti (opet) idolopoklonici, a ali (tj. nego) se plašim da ćete se međusobno natjecati u njoj (u ovozemnosti, tj. u sticanju i u uživanju ovozemaljskih udobnosti i užitaka u tolikoj mjeri da ćete zaboraviti na dobra djela uopće)."

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Ibnu Ujejnete od Zuhrije, od Urveta, od Usameta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Nadnio se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. Popeo se) na (jednu) tvrđavu od tvrđava (Medine), pa je rekao:

"Da li vidite šta (ja) vidim? Zaista ja vidim (određene) kušnje (tj. bune, nerede da) će se događati između vaših kuća mjestima događanja kapanja (kiše, tj. biće ih mnogo i obuhvatiće svakoga, neće u tome biti pošteđen niko kao od kiše kada pada što niko nije pošteđen)."

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: pričao mi je Urvete, sin Zubejra, da je Zejneba, kći Ebu Selemeta, pričala njemu da je Umu Habibeta, kći Ebu Sufjana, pričala njoj od Zejnebe, kćeri Džahša, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, unišao na nju (tj. njoj) zastravljen (uplašen), govori (govoreći):

"Nema božanstva osim Allah (osim Allaha)! Teško Arapima od (jednoga velikoga) zla (što) se je već približilo! Otvorilo se danas od pregrade (zida) Goga i Magoga (Jedžudža i Medžudža) kao ovo (ovoliko, ovako)." I napravio je krug sa svojim prstom (palcom, palcem) i sa (onim) koji slijedi njega (tj. i sa onim do njega, a to je kažiprstom). Pa je rekla Zejneba: Pa sam rekla:

"O poslaniče Allaha! Zar ćemo propasti, a u nama su (određeni) dobri (ljudi)?" Rekao je: "Da, kada je bilo mnogo (tj. kada bude mnogo određene) rđe (slaboće, nevaljalstva, tj. grijeha)." A od Zuhrije: Pričala je meni Hinda, kći Harisa, da je Umu Selemete rekla: Probudio se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Slava Allahu! Šta (li) se je to spustilo od (određenih) blagajni (riznica), i šta (li) se je to spustilo od kušnji (nereda, pobuna, ratova)!"

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Abdul-Aziz, sin Ebu Selemeta sina Madžišuna, od Abdurahmana, sina Ebu Sa'sa'ata, od njegova oca, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je meni (tj. Rekao je Ebu Seid k Ebu Sa'sa'atu):

"Zaista ja vidim tebe (da) voliš brave (ovce) i sebi uzimaš njih, pa popravljaj ih i popravljaj njihovu slinu (iz nosa, tj. liječi ih od bolesti koja im izaziva tečenje sline, sluzi iz nosa), pa (tj. jer) zaista ja sam čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Doći će na (određene) ljude vrijeme (takvo da) će biti bravi u njemu (ovce njemu) najbolje imanje muslimana, slijediće s njima vrhove brda, ili grane (od palmi) brda (na brdima) u mjestima padanja kiše, bježaće sa svojom vjerom od kušnji (od iskušenja, nereda, pobuna; zavođenja u strasti i zablude)."

PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz Uvejsija, pričao nam je Ibrahim od Saliha, sina Kejsana, od Ibnu Šihaba, od Ibnul-Musejjeba i Ebu Selemeta, sina Abdurahmana da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Biće kušnje (bune takve da) sjedač u njima je bolji od stajača, a stajač u njima je bolji od idača (hodača, onoga koji ide, hoda pješačeći), a idač (pješak) u njima je bolji od trkača (trčača, koji trči). I ko se uzdigne (podigne, pođe) za njima, tražiće da se uzdignu njemu (ili: pogledaće ga one metnuvši ruku iznad obrva), a ko nađe sklonište ili utočište, pa neka se uteče njemu (pa neka se skloni u njega)."

(Riječi: "I ko se uzdigne za njima - za tim kušnjama -, tražiće one da se uzdignu njemu,...", tumače se na više načina. Jedna tumačenja se svode na to da će te kušnje uništiti, odnosno tražiti da privuku sebi svakoga ko se bude nadvirio na njih, ili se bude zanimao za njih, ili se bude stavio u opasnost zbog njih. Drugo jedno tumačenje veli da će te kušnje savladati svakoga ko se bude borio protiv njih, i prepirao se s njima.)

A od Ibnu Šihaba: Pričao mi je Ebu Bekr, sin Abdurahmana sina Harisa, od Abdurahmana, sina Muti'a sina Esveda, od Nevfela, sina Muavijeta (prenosi se) slično ovome hadisu Ebu Hurejreta, osim (jedino) da Ebu Bekr povećava: "Od molitve je molitva (jedna takva da) ko (bude taj da) je prošla njega (ta molitva) pa kao da se rasparilo (okrnjilo na) njegovu porodicu i njegovo imanje (kao da mu je okrnjena, umanjena, smanjena porodica i imanje, imetak)."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Aameša, od Zejda, sina Vehba, od Ibnu Mesuda, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Biće pretpostavljanje (davanje prvenstva i prednosti onome kome, u stvari, to ne pripada - a veli se da "eseretun" znači sebičnost, koristoljublje, pa bi onda prevod mogao da i ovako glasi: "Biće sebičnost...) i stvari (neke što) ćete nijekati njih (što ih nećete odobravati)." Rekli su: "O poslaniče Allaha! Pa šta zapovjedaš nama (da činimo u tom slučaju)?" Rekao je: "Izvršavaćete (određenu) dužnost koja je na vama, a pitaćete (tj. a molićete) Allaha (da vam dadne pravo, ili nagradu) koja vama (pripada, slijedi)."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdurrahima, pričao nam je Ebu Mamer Ismail, sin Ibrahima, pričao nam je Ebu Usamete, pričao nam je Šubete od Ebu Tejjaha, od Ebu Zurata, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Upropastiće (Uništiće određene) ljude ovaj rod (ovaj plemenski ogranak) od Kurejševića (plemena)." Rekli su: "Pa šta zapovjedaš nama?" Rekao je: "Da (se postupi tako) da ljudi se odstrane (od) njih (tj. Zašto se nisu odstranili - Zašto se ljudi ne odstrane njih)!"

Rekao je Mahmud: Pričao nam je Ebu Davud, izvijestio nas je Šubete od Ebu Tejjaha; čuo sam Ebu Zurata.

(Svrha ovoga drugoga seneda je da pokaže da je Ebu Tejjah čuo hadis od Ebu Zur'ata, jer se izričito navodi riječ "čuo sam - semitu", a u prethodnom senedu se kaže "od Ebu Tejjaha, od Ebu Zur'ata". To je češće puta svrha navođenja ponovnoga skoro istih seneda.)

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Muhameda, Mekija, pričao nam je Amr, sin Jahja-a sina Seida, Umevija (tj. Umejević) od njegovoga (svoga) djeda, rekao je:

Bio sam sa Mervanom i Ebu Hurejretom, pa sam čuo Ebu Hurejreta (da) govori: čuo sam Istinitoga Poistinićenoga (tj. Onoga kome se istina objavljivala, tj. čuo sam Muhammeda a.s. da) govori:

"Propast moje sljedbe je (tj. biće) na dvjema rukama (nekih) dječaka (mladića) od Kurejševića." Pa je rekao Mervan: "Dječaci (Mladići da budu, zar će biti zapovjednici)?" Rekao je Ebu Hurejrete: "Ako si htio (Ako hoćeš) da imenujem njih: Sinove omsice (Sinovi toga-i-toga) i sinove omsice (toga-i-toga, tj. omsičiće i omsičiće)."

(Ili: ".... da imenujem njih, sinove omsice i sinove omsice." A to znači: "Ako hoćeš da ti ih po imenu kažem ko su i koji su.")

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Musa-a, pričao nam je Velid, rekao je: pričao mi je Ibnu Džabir, rekao je: pričao mi je Busr, sin Ubejdulaha, Hadremija, rekao je: pričao mi je Ebu Idris Havlanija da je on čuo Huzejfeta, sina Jemana, (da) govori:

Bili su (određeni) ljudi (običaja da) pitaju (tj. Pitaše ljudi) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o (određenome) dobru, a bio sam (običaja da) pitam njega o (određenome) zlu (tj. a ja ga pitah o zlu zbog) bojazni (zbog strahovanja) da stigne mene (tj. da će me zlo, možda, stići, zadesiti). Pa sam rekao:

"O poslaniče Allaha! Zaista mi smo bili u predislamlju (a doslovno: u neznalaštvu, u dobu neznanja, grubosti, varvarstva) i zlu, pa je donio nama Allah ovo (određeno) dobro, pa da li je poslije ovoga dobra od zla (ikakvoga ostalo išta, tj. da li će doći poslije ovoga dobra kakvo zlo)?" Rekao je: "Da." Rekao sam: "A da li je poslije toga zla od dobra (ikakvoga ostalo išta, tj. A da li će poslije toga zla doći kakvo dobro)?" Rekao je: "Da, a u njemu je zadimljenost (tj. zamućenost, mutnoća)." Rekao sam: "A šta je njegova zadimljenost (mutnoća)?" Rekao je: "Narod (tj. Jedni ljudi koji) će upućivati u (drugi putokaz) osim moga putokaza (tj. koji će upućivati na drugi postupak i način življenja osim moga postupka i moga načina življenja). Poznavaćeš od njih (određeno dobro) i nijekaćeš (tj. nećeš odobravati neke zle pojave i nedostatke kod njih)." Rekao sam: "Pa da li je poslije toga dobra (na redu da se pojavi išta) od zla?" Rekao je: "Da. Pozivači (neki) ka vratima pakla. Ko se odazvao (tj. Ko se odazove) njima k njemu, bacili su (tj. baciće) ga u njega." Rekao sam: "O poslaniče Allaha! Opiši ih nama." Pa je rekao: "Oni su od jedne naše kože, i govoriće sa našim jezicima." Rekao sam: "Pa šta zapovjedaš meni ako stigne mene to?" Rekao je: "Držaćeš se skupa (zajednice, tj. glavnine, većine) muslimana i njihovoga vođe." Rekao sam: "Pa ako ne bude za (tj. u) njih skupa (zajednice), a ni vođe?" Rekao je:

"Pa odstrani se tih stranaka (organizacija), svih njih, i da (tj. pa makar da bi došao u takav položaj) da ujedeš (ugrizeš, tj. da se uhvatiš zubima) za korijen stabla (za žile kakvoga drveta, tj. da se moradneš zavući u rupu pod žile kakvoga drveta), čak (da) stigne tebe smrt (tvoja), a ti si na tome (tj. u tom položaju i stanju)."

(Sadržaj ovoga hadisa vrijedi za muslimanski narod, muslimane cijeloga svijeta od godine kad je nestalo halife kao vjerskoga poglavice i vođe, a to znači od hiljadu devet stotina i dvadeset i pete - 1925. - godine, kojega su protjerali iz Turske. On je, istina, već bio bez ikakve stvarne moći, ali je ipak od većine muslimana na svijetu bio cijenjen i poštivan. Od tada više nikakva muslimanska stranka nije više mogla da oko sebe okupi većinu muslimana na cijelome svijetu, i nije mogla da postigne to da se postavi jedan vjerski vođa za sve, tj. za većinu muslimana, odnosno vođu kojega bi priznavala većina muslimana u svijetu. Prema tome, nijedna stranka nije dostojna ni da se slijedi, niti da se je drži. Od tada svaka grupa muslimana u svome kraju i predjelu ima svoga regionalnoga vjerskog vođu i svoju regionalnu islamsku vjersku zajednicu. Ako muslimanu i muslimanima nije data prilika i mogućnost da ima svoga vjerskoga vođu na cijelome svijetu, to ga kao pojedinca nije oslobodilo dužnosti da radi za Islam koliko on kao pojedinac može, a pogotovu ga to nije oslobodilo od toga da živi islamskim životom i da vrši vjerske obrede i vjerske propise Islama. To nam najbolje pokazuje slučaj Halida, sina Velidova u borbi na Muti za vrijeme života Muhammeda a.s. Kada su poginula sva trojica vojnih zapovjednika koje je postavio za vojne zapovjednike lično Muhammed a.s. u času kada ih je slao na Mutu, onda je Halid uzeo komandu u svoje ruke iako nije bio postavljen od vrhovnoga zapovjednika tadašnjih svih muslimana na svijetu od samoga živoga Božijega poslanika Muhammeda a.s. Kada su se muslimani, koji su učestvovali na Muti, vratili natrag u Medinu, Muhammed a.s. nije ukorio Halida, a ni muslimani u borbi na Muti nisu se protivili Halidu što je uzeo zastavu i komandu u svoje ruke kada ga nije odredio za zapovjednika Muhammed a.s., a niti su ga oni izabrali za svoga komandanta. Izbor se nije imao kada ni vršiti, a nije se imalo vremena ni čekati postavljenje iz Medine. Halid je pravilno shvatio da treba da učini za Islam i bez postavljenja od strane glavnoga vođe. Prema tome i kada glavni vođa uopće ne postoji i kada ne postoji ni jedna grupa kojoj pripada većina muslimana, svaki pojedini musliman treba da vrši islamske propise i obrede i da učini za Islam koliko on može. Ovaj hadis upravo to nas i uči. Istina, najprije kaže da muslimani treba da imaju svoju glavninu i vođu jednoga na cijelome svijetu, ali ako to nemaju, u tom slučaju neka svako učini šta može i koliko može, a da se ne grupišu u razne nekakve stranke. Od sviju tih stranaka i takozvanih muslimanskih, a pogotovu nemuslimanskih stranaka, treba se odstraniti. Pohitaće mnogi, čak i većina, da ovakav stav proglasi za nihilizam i anarhiju. Međutim, cijepanje muslimana na razne stranke, društva i grupe takođe je nihilizam i anarhija koja je i dovela muslimane do toga da nemaju vođe za sve muslimane na svijetu, i da nemaju jedne glavnine, zajednice kojoj pripada većina muslimana, odnosno koju poštiva većina muslimana na svijetu.)

PRIČAO JE MENI Muhamed, sin Musena-a, pričao je meni Jahja, sin Seida, od Ismaila, pričao je meni Kajs od Huzejfeta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Poučavali su se moji drugovi (o) dobru, a poučavao sam se (o) zlu (tj. nastojali su da saznaju o dobru, a ja sam nastojao da saznam o zlu).

PRIČAO NAM JE Hakem, sin Nafi-a, pričao nam je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Ebu Selemete, sin Abdurahmana, da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Neće ustati (tj. Neće nastati, doći) Čas do (da) se pobiju (dok se ne pobiju, tj. zaratuju neke) dvije čete (skupine, grupe takve da) je tvrdnja njih dviju jedna."

PRIČAO JE MENI Abdullah, sin Muhammeda, pričao nam je Abdurrezzak, izvijestio nas je Mamer od Hemmama, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Neće ustati (nastati, doći) Čas do (da) se pobiju dvije čete, pa će biti između njih dviju jedno veliko ubijanje, tvrdnja (pozivanje; optužba; molba, molitva) njih dviju je jedna. I neće ustati (doći) Čas do (da) se pošalju premazivači (tj. podvaljivači - a misli se na Antihriste) veliki lažovi blizu trideset (njih osim glavnoga Dedždžala - glavnoga Antihrista), svaki (od) njih (tj. svaki od njih trideset) tvrdiće da je on poslanik Allaha."

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Ebu Selemete, sin Abdurahmana, da je Ebu Seid Hudrija, bio zadovoljan Allah od njega, rekao:

Dok smo mi kod poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on dijeli (neku) diobu (tj. nešto razdjeljuje među ljude), kadli dođe njemu Zul-Huvejsirete, a on je (jedan) čovjek od Temimovića, pa je rekao (taj Zul-Huvejsirete):

"O poslaniče Allaha! Budi pravedan (tj. Dijeli pravo)!" Pa je rekao (Muhammed a.s.): "Teško tebi! A ko je pravedan kada (ja, ako ja) nisam pravedan?! Već si izgubio i štetovao si ako ne bijah pravedan (ja)." Pa je rekao Umer: "O poslaniče Allaha! Dozvoli meni u njemu (tj. u vezi njega) pa (da) udarim njegov vrat (mačem, tj. da ga posiječem, ubijem)." Pa je rekao: "Pusti (Ostavi) ga, pa (tj. jer) zaista za (tj. u) njega su (takvi) drugovi (tj. on ima takve drugove da) je nizak (omalovažen) jedan (od) vas svojom molitvom (ili: da omalovažava, da čini niskom jedan vas svoju molitvu) sa njihovom molitvom i svoj post sa njihovim postom. Čitaju (oni) Kur'an (tako da) neće proći (ili: preći, tj. tako da ne prolazi, ne prelazi to njihovo čitanje) njihove ključnjače (kosti od vrata do ramena koje se još u narodu zovu i sadžakovi). Izlaze (Izlaziće) iz vjere (ove) kao što izlazi (izbačena) strjelica iz (prostrijeljene) divljači, (životinje kroz koju prođe strjelica tako munjevito da kada) se pogleda k njezinom gvožđu (na vrhu), pa neće se naći u njemu (nijedna) stvar (ništa od mesa, ili krvi ili čega drugoga od te životinje jer se nije moglo zalijepiti na gvozdeni vrh strijele jer je tako brzo prošla kroz ustrijeljenu divljač), zatim se pogleda k njezinoj žili (ili struni koja je namotana na ulazu gvozdenoga vrha strijele u strijelu radi pričvrščivanja vrha), pa se neće naći (tj. pa se ne nađe) u njoj (žili, struni nijedna) stvar (od prostrijeljene divljači), zatim se pogleda ka njezinom (dijelu zvanom) "nedijju", a ono je (tj. a to je) njezin "kidh" ("nedijjun" i "kidhun" oboje znači strijela, upravo drveni dio strijele prije nego se na nju stavi gvozdeni vrh, šiljak i prije nego se stave na dnu strijele pera strijele), pa se neće naći u njoj (u tom drvenom dijelu strijele ni jedna) stvar, zatim se pogleda k njezinim perima, pa se neće naći u njoj (tj. ni u perima strijele nijedna) stvar (ništa), već je pretekla (strijela) griz i krv."

(Griz je ono što se nalazi u stomaku i crijevima životinje, hrana u životinji još potpuno nesvarena i nerastavljena u sastojke. To je bar narodni izraz u nekim krajevima. A to upravo znači riječ arapska "fersun". Strijela je pretekla griz i krv: znači prošla je kroz ustrijeljenu, ostrijeljenu divljač - remijjetun - prije nego se je i na jedan od njezinih dijelova nalijepilo imalo griza i krvi od te divlje životinje. S time hoće da se kaže da će i drugovi Zul-Huvejsireta izaći iz Islama prije no što se na njih nakalemi išta od Islama, i neće se moći naći na njima ništa od Islama.)

"Znak njihov je (jedan) čovjek crn, jedna (od) dviju njegovih mišica (na rukama) je kao dojka (sisa) žene, ili kao komad mesa (koje) klokoće (huči, tj. pokreće se tamo-amo). I izaći će (pojaviće se oni) na vremenu (za vrijeme jednoga) razilaženja (neslaganja, rascjepa) od ljudi (određenih)."

Rekao je Ebu Seid: Pa svjedočim da sam zaista ja čuo ovaj hadis od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i svjedočim da je Alija, sin Ebu Taliba borio se protiv njih, a ja sam (bio tada) sa njim, pa je zapovjedio za toga (navedenoga) čovjeka, pa se tražio. Pa se došlo s njim (tj. Pa je doveden taj tako opisani čovjek u ovome hadisu), čak sam gledao k njemu (i vidio ga da je) na opisu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, koji (je taj što) je opisao njega.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Aameša, od Hajsemeta, od Suvejda, sina Gafeleta, rekao je: rekao je Alija:

"Kada sam pričao (tj. Kada pričam) vama od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa zaista da se skrham (da padnem) iz neba draže je k meni od (toga, tj. nego) da lažem na njega. A kada sam pričao (tj. A kada pričam) vama u (tj. o onome) što je između mene i između vas, pa zaista (određeni) rat je varka (jedno varanje, prevara). Čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Doći će u zadnjem vremenu (jedni, neki) ljudi, mladih godina, ludih snova (glupih, nerazumnih sanova, snova) govoriće od najboljega govora stvorenja (ljudi). Izaći će (Izletiće oni) iz Islama kao što izađe strijela iz (prostrijeljene) divljači (divlje životinje), neće preći njihovo vjerovanje njihove grkljane (grla, a neki kažu: njihove vrhove resica), pa gdje god ste sreli (tj. pa gdje god sretnete) njih, pa ubijajte ih, pa (tj. jer) zaista ubijanje njih je nagrada za (onoga, tj. nagrada onome) ko je ubijao njih (nagrada će mu biti na) Sudnjem danu."

PRIČAO JE MENI Muhamed, sin Musena-a, pričao mi je Jahja od Ismaila, pričao nam je Kajs od Habbaba, sina Eretta, rekao je:

Tužili (Žalili) smo se k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je uzimač sebi jastukom (tj. uzeo, napravio je sebi kao jastuk za sjedenje jedan) svoj ogrtač u sjeni Kabe. Rekli smo mu:

"Zar nećeš tražiti pomoć (tj. Daj traži pomoć od Allaha) nama, zar nećeš moliti Allaha za nas (nama)?" Rekao je: Bio je (određeni) čovjek u (među onima) ko je (bio) prije vas (koji su bili prije vas, dakle: bio je taj čovjek, postojao - u takvim mukama da) se iskopa jama (rupa) njemu u zemlji, pa se učini (tj. pa se on stavi) u nju, pa se donijela (pa je bila donešena) pila (žaga, testera), pa se stavila na njegovu glavu, pa se rascijepila (raspilila) na dvije (polovine), a (opet) ne odbi (a ne odvrati) njega to od njegove vjere."

(U stvari, trebalo je da se prevede našim imperfektom: Kopaše se rupa određenom čovjeku u onima koji su bili prije vas - rupa - u zemlji, pa se stavljaše on u nju, pa se donosaše pila, pa se stavljaše na njegovu glavu, pa se cijepaše na dvije polovine, a ne odbijaše ga to od njegove vjere.)

"I češljaše se sa češljevima željeza (željeznim češljevima ono u čovjeka) što je ispod njegova mesa od kosti i živca (nerava, živaca), a ne odbijaše ga to od njegove vjere. Tako mi Allaha zaista će se upotpuniti svakako ova stvar čak (da) će ići jahač (određeni, izvjesni) od San'e k (tj. do) Hadramevta, (i) neće se plašiti (nikoga) osim Allaha (za sebe) ili vuka na (za) svoje brave (ovce), a ali (tj. nego) vi se žurite (vi tražite žurbu, brzinu, da to bude brzo, a Allah daje kada on hoće, a ne kada se nekome nešto žuri)."

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Ezher, sin Sa'da, pričao nam je Ibnu Avn, rekao je: obavijestio je mene Musa, sin Enesa, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izgubio Sabita, sina Kajsa, pa je rekao (jedan) čovjek:

"O poslaniče Allaha! Ja ću znati za tebe njegovo znanje (tj. njegovu vijest, Ja ću saznati vijest o njemu)." Pa je došao njemu, pa je našao njega sjedeći (da sjedi) u njegovoj kući (tj. Pa je došao taj čovjek Sabitu i našao ga gdje sjedi u svojoj kući) spuštajući svoju glavu (tj. oborene glave iz poniženja, ili poniznosti, zabrinutosti). Pa je rekao: "Šta je tvoja stvar (stanje, tj. Šta ti je)?" Pa je rekao (Kajs): "Zlo (veliko)."

(To jest: "Zlo, grijeh veliki sam počinio." A onda on objašnjava o čemu se radi, ali za sebe govori u trećem licu.)

"Podizaše (on) svoj glas iznad glasa Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa već se je pokvario (poništio) njegov posao i on je (sada) od stanovnika Vatre (tj. i on je predodređen sada, i on će dospjeti sada u pakao)." Pa je došao (taj) čovjek, pa je izvijestio njega (Muhammeda a.s.) da je on (Sabit) rekao tako i tako (to i to). Pa je rekao Musa, sin Enesa: Pa se vratio (taj čovjek ka Sabitu) zadnji (tj. po drugi) puta sa velikim obeselenjem (sa velikom veselom viješću). Pa je rekao (tome čovjeku Muhammed a.s.):

"Odi (Kreni) k njemu, pa reci njemu: "Zaista ti nisi od stanovnika Vatre, a ali (tj. nego) od stanovnika raja."

(Kasnije je ovaj Sabit poginuo u borbi protiv odmetnika kao šehid-mučenik u borbi na Jemami, i tako se obistiniše riječi Muhammeda a.s. da je Sabit stanovnik raja.)

PRIČAO JE MENI Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka: čuo sam Bera-a, sina Aziba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori:

"Čitao je (Učio je jedan) čovjek (poglavlje iz Kur'ana koje se zove) Kehf, a u kući je životinja (jahačka, jahača ili tovarna), pa je počela (da) bježi. Pa je pozdravio (tj. molio za spas, mir), pa kada li magla ili oblačina poklopila je nju (tu životinju, za koju se tvrdi da je to bio konj toga čovjeka). Pa je spomenuo njega (to, taj slučaj) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao (Muhammed a.s.):

"Čitaj (Uči o) omsica (o ti), pa (jer) zaista ona (ta pojava) je (određeno) smirenje (spokojstvo što) je sišlo zbog Kur'ana, ili (što) se je spustilo zbog Kur'ana."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Ahmed, sin Jezida sina Ibrahima, Ebul-Hasen Harranija, pričao nam je Zuhejr, sin Muavijeta, pričao nam je Ebu Ishak: čuo sam Bera-a, sina Aziba (da) govori:

Došao je Ebu Bekr, bio zadovoljan Allah od njega, k mome ocu u njegov stan, pa je sebi kupio od njega (jedan) samar (za devu). Pa je rekao Azibu:

"Pošalji tvoga (svoga) sina, (da) nosi njega sa mnom." Rekao je: Pa sam nosio njega sa njim. I izašao je moj otac (da) sebi razlikuje (tj. da sebi u cijelosti uzme) njegovu cijenu (cijenu samara), pa je rekao njemu moj otac:

"O Ebu Bekre! Pričaj mi kako ste vas dvojica napravila (postupila) kada si noću putovao (prilikom seobe iz Meke u Medinu) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je: "Da. Putovali smo noću (tu) našu noć (i jedno vrijeme) od sutra dok je stao stajač vrućine (podneva, tj. dok je stala podnevna sjenka) i ispraznio se put, neće proći (tj. ne prolazi) u njemu nijedan (čovjek, tj. niko). Pa se podigla nama (jedna) dugačka stijena, za nju (tj. u nje) je sjena (hlad), nije došlo na njega (na hlad) Sunce. Pa smo odsjeli kod njega (tj. u hladu te stijene što nam se je podigla - pokazala bila iz daleka). I ujednačio sam (tj. uravnao, udesio sam) za Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (jedno) mjesto sa mojom (svojom) rukom (da) spava na njemu. I prostro sam u njemu (tj. na to mjesto jednu) bundu (od krzna, ili od devine dlake), i rekao sam:

"Spavaj, o poslaniče Allaha, a ja ću otresti (pretresti) tebi što je okolo tebe (tj. ispitaću okolicu da se nije približila nama potjera, gonioci naši što nas progone)." Pa je zaspao. I izašao sam (da) otresem (pretresem, pretražim ono) što je okolo njega, pa kada li ja sa pastirom (jednim suočim se, suočih se, tj. pa kada li ja ugledam, ugledah jednoga pastira) dolazećim (koji je dolazio) sa svojim bravima (ovcama) k (toj) stijeni, hoće od nje slično (onome) koje (što) smo htjeli (mi od nje, tj. hoće hlada da pod njom nađe). Pa sam rekao:

"Za koga si (tj. Čiji si) ti, o dječače!" Pa je rekao: "Za (jednoga, tj. Ja sam od jednoga) čovjeka od stanovnika Medine, ili Meke." Rekao sam: "Da li u tvojim bravima (tj. Ima li u tvojih brava, ovaca ikakva, išta) mlijeka?" Rekao je: "Da." Rekao sam: "Pa da li ćeš (nam) pomusti?" Rekao je: "Da." Pa je uzeo (jednu) ovcu. Pa sam rekao: "Otresi (njezino) vime od zemlje, i dlaka i prljavštine." Rekao je: Pa sam vidio Bera-a (da) udara jednu (od) svojih dviju ruku na drugu (tj. po drugoj) otresa (otresajući, tj. pokazujući Ebu Ishaku otresanje vimena). Pa je pomuzao (taj pastir) u (jedan) kabao (kabo malu) količinu od mlijeka. A sa mnom je (jedna manja kožna) posuda (za vodu što) sam ponio nju za Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) se napaja iz nje (kada on) pije i čisti se (za molitvu). Pa sam došao (prišao) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam mrzio (tj. pa nisam želio) da budim (probudim) njega. Pa sam se složio njemu (tj. Pa sam susreo, pogodio njega, zateko ga tamam) kada se probudio. Pa sam izlio (ljevao nešto) od vode na (to) mlijeko dok se ohladio njegov najdonji (dio), pa (sam) rekao:

"Pij, o poslaniče Allaha!" Rekao je: Pa je pio dok sam se zadovoljio (dakle: Pio je toliko da sam ja bio zbog toga zadovoljan). Zatim je rekao: "Zar nije dospio čas za (naše) putovanje (za polazak)?" Rekao sam: "Da." Rekao je: Pa smo prešli (krenuli na putovanje) poslije što se nagelo Sunce (kada se Sunce pošlo spuštati). I slijedio (tj. stigao, sustigao) nas je Surakate, sin Malika. Pa sam rekao: "Došlo se nama (do nas, tj. Stigli su nas, Stignuti smo) o poslaniče Allaha!" Pa je rekao:

"Ne žalosti se (Ne budi tužan)! Zaista Allah je sa nama!" Pa je molio na njega (tj. protiv njega - Surakate, Surake) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasi. Pa se zaglibila s njime (sa Surakom) njegova kobila (tj. zapala je) do svoga trbuha - mislim - u čvrstinu od zemlje (tj. u čvrsto tlo od zemlje). Sumnjao je Zuhejr.

(To jest: Sumnjao je Zuhejr da li je rekao njemu u pričanju ovoga hadisa Ebu Ishak riječi "u čvrstinu od zemlje.".)

Pa je rekao (Surakate): "Zaista ja mislim (za) vas dvojicu (da) ste već vas dvojica molila na mene (protiv mene Allaha), pa molite vas dva za mene (da se spasim iz ovoga zaglibljenja), pa Allah je za vas dvojicu (vama dvojici svjedok) da vratim (da ću vratiti) od vas dvojice tražioce (potjeru, gonioce vaše)." Pa je molio za njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa se je spasio (Surakate, Suraka). Pa je počeo (da postupa tako da) neće susresti nijednoga (čovjeka drukčije) osim (tako da) je rekao: "Dosta sam (ja) vama. Nije ovdje (Muhammed, tj. Nije ovuda prošao, ni otišao)." Pa neće susresti (Pa ne susretaše) nijednoga (čovjeka drukčije) osim (tako da) je vratio njega. Rekao je: "I ispunio je nama (obećanje vjerno, u cijelosti Surakate)."

PRIČAO NAM JE Mualla, sin Eseda, pričao nam je Abdul-Aziz, sin Muhtara, pričao nam je Halid od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, unišao na (jednoga) Beduina (tj. jednome Beduinu da) posjeti njega, pa je rekao - a bio je (tj. bio bi) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je ulazio na bolesno (lice da) posjeti njega, (bio bi) rekao:

"Nema štete (od bolesti)! Čista (tj. Čistačica je ova bolest tebi od grijeha) ako je htio (ako htjedne) Allah!" - pa je rekao njemu (tome Beduinu): "Nema štete! Čista ako je htio Allah!" Rekao je (Beduin): Rekao si: "Čista. Nikako! Nego ona (ova moja bolest) je vrućica (groznica koja) vrije (kipi) - ili talasa (uzdiže) se - nad velikim starcem (nad starim starcem da ona) dadne posjetiti njemu grobove (tj. da ona otjera njega u grob)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Pa da tada."

(Veli se da je starac već sutra, sutradan umro.)

PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdul-Varis, pričao nam je Abdul-Aziz od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je on rekao:

Bio je (jedan) čovjek kršćanin, pa je primio Islam i čitao je (iz Kur'ana dva poglavlja koja se zovu) El-Bekare i Ali Imran. Pa pisaše (objavu, tj. Kur'an) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa se (opet) vratio (da bude) kršćanin (tj. pa je nakon nekoliko napustio Islam, dakle: nakon izvjesnog, nekog perioda napustio je Islam), pa (on nakon napuštanja Islama) govoraše (govorio je):

"Ne zna Muhammed (ništa drugo) osim (ono) što sam napisao njemu (ja)." Pa je usmrtio njega Allah, pa su pokopali njega (tj. sahranili su ga njegovi kršćani). Pa je osvanuo, a već je ispljuvala (tj. izbacila je) njega zemlja (dakle: Kad je svanulo izbacila ga je zemlja). Pa su rekli: "Ovo je djelo (čin) Muhammeda i njegovih drugova. Pošto je pobjegao od njih, iskopali su grob od našega druga, pa su bacili njega." Pa su iskopali rupu (raku) za njega, pa su udubili (tj. otišli su duboko u zemlju, dakle: iskopali su još dublji grob). Pa je osvanuo, a već je ispljuvala njega zemlja (Dakle: Sutradan se ponovilo isto, zemlja ga je ponovo izbacila). Pa su rekli: "Ovo je djelo Muhammeda i njegovih drugova. Iskopali su grob od našega druga pošto je pobjegao od njih (zato što je pobjegao od njih), pa su bacili njega izvan groba (njegova).

("Nebeše" znači: nečiji grob iskopati pošto je već bio taj neko pokopan u svoj grob. A često to znači i iskopati grob u svrhu pljačke mrtvačkoga odijela sa umrloga.)

Pa su iskopali (ponovo) njemu rupu, pa su udubili njemu u zemlji (grob još dublje) što su mogli. Pa je osvanuo, a već je ispljuvala njega zemlja (dakle: Sutradan se ponovilo isto). Pa su saznali da ono (izbacivanje) nije od (određenih) ljudi (tj. nikako od ljudi). Pa su bacili njega (tj. ostavili ga bačena, izbačena na zemlji).

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Junusa, od Ibnu Šihaba, rekao je: a izvijestio me je Ibnul-Musejjeb od Ebu Hurejreta da je on rekao: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Kada propadne kserks, pa nema (više nikakvoga) kserksa poslije njega. I kada propadne kajsar, pa nema kajsara poslije njega. Tako mi (Onoga) koji (je taj što) je duša Muhammeda u Njegovoj ruci zaista potrošićete (razdijelićete vi) svakako blagajne (riznice) njih dvojice u put Allaha (na Božijem putu)."

(Kserks je perzijski car, a kajsar je vizantijski.)

PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od Abdul-Melika, sina Umejra, od Džabira, sina Semureta, podigao je njega (hadis do Muhammeda a.s.), rekao je:

"Kada propadne kserks, pa nema kserksa poslije njega. I kada propadne kajsar, pa nema kajsara poslije njega." I spomenuo je i rekao je: "Zaista potrošićete svakako blagajne (od) njih dvojice u put Allaha."

(U put Allaha znači u dobrotvorne svrhe.)

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, pričao nam je Šuajb od Abdullaha, sina Ebu Husejna, pričao nam je Nafi', sin Džubejra, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Došao je Musejlimete Lažov na vremenu (za vrijeme) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je počeo (da) govori:

"Ako je učinio (tj. Ako učini, dadne) meni Muhammed (ovu) stvar poslije sebe (poslije njega), slijedio sam (tj. slijediću) ga." A došao je njoj (Medini, u Medinu) u mnogobrojnom ljudstvu od svoga naroda (iz Jemame). Pa je okrenuo prema (tj. došao) k njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a sa njim je Sabit, sin Kajsa sina Šemmasa, i u ruci poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bio) je komad grane (od palme) dok je stao (zaustavio se) nad Musejlimom u (među) njegovim drugovima, pa je rekao:

"Da si pitao mene (tj. Da si ti tražio od mene) ovaj komad (grane), ne bih dao tebi njega. A nećeš (nikada) preći (pretrčati) zapovjedi Allaha (Allahove) u te (u vezi tebe, sebe). I zaista ako odeš (kreneš) nazad (u bezboštvo), zaista će izmrcvariti (odsjeći će unakrst ruku i nogu, tj. ubiće) svakako tebe Allah. I zaista ja zaista vidim (tj. smatram) tebe (onim) koji je (taj što) se je pokazalo meni o tebi (ono) što sam vidio (u snu)."

Pa je izvijestio mene Ebu Hurejrete da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Dok sam ja spavač (tj. Dok sam spavao), vidio sam u svojim dvjema rukama dva koluta (dvije narukvice) od zlata. Pa je zabrinula mene stvar njihova (njih dvojice). Pa se objavilo k meni u snu da (to jest): "Puhni njih dvojicu (njih dvije)." Pa sam puhnuo njih dvojicu (dvije), pa su odletjela njih dva. Pa sam protumačio njih dva (da prestavljaju nekakva) dva lažova (koja) će izaći njih dva poslije mene."

Pa je bio (veli Buharija) jedan (od) njih dvojice Ansija, a drugi Musejlimete Lažov, drug (tj. posjednik, vlastodržac grada) Jemame (grada u Jemenu).

PRIČAO JE MENI Muhamed, sin Ala-a, pričao nam je Hammad, sin Usameta, od Burejda, sina Abdullaha sina Ebu Burdeta, od njegova djeda Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, - mislim ga (mislim da je pričao ovo što će se sada reći) - od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Vidio sam u snu (tj. Usnio, Sanjao sam) da ja selim iz Meke u (jednu) zemlju (doslovno: k jednoj zemlji što) su u njoj palme. Pa je otišla moja misao (pomisao prva) k (tome) da je ona (ta zemlja, taj grad) Jemama ili Hedžer, pa kada li je ona Medina, Jesrib!"

(Jesrib je ime Medine prije nego je u taj grad došao, doselio se Muhammed a.s..)

"I vidio sam u ovome (u tome) mome sanu (snu) da sam ja zatresao mač (sablju, ili: da sam ja zamahnuo mačem), pa su se presjekla njegova prsa (tj. pa je otpao njegov gornji dio, vrh mača, gornji dio mača), pa kada li je ono (značilo to) što je pogodilo se od vjernika dana Uhuda. Zatim sam zatresao njega sa drugim (tresenjem, tj. Zatim sam zamahnuo njime drugi puta), pa se vratio ljepši (nego) što je bio. Pa kada li je ono (to) što je donio Allah njega od Pobjede (osvojenja Meke) i sakupljanja (tj. sjedinjenja) vjernika (ili: popravljanja njihovoga stanja). I vidio sam u njemu (u tom snu neke) krave i (čuo sam rečenicu) "Allah je dobro (tj. Pravljenje Allaha je najbolje - Što Allah dadne, to je najbolje)!", pa kada li oni (tj. te krave) su vjernici dana Uhuda (na dan Uhuda), i kada li je dobro (ono) što je donio (dao njega) Allah od dobra i nagrade istini (za iskrenost) koju je dao nama Allah poslije dana Bedra (i to nakon borbe na Uhudu - kako su to protumačili neki komentatori)."

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Zekerija od Firasa, od Amira, od Mesruka, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Došla je Fatima ide (idući ona) kao da je njezin način idenja idenje Vjerovijesnika (tj. hod joj je kao hod Vjerovijesnika), pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Širina (s tobom, tj. Dobro došla)! O moja kćeri!" Zatim je posadio nju na svoju desnicu (desnu stranu), ili na svoju ljevicu (lijevu stranu), zatim je tajno rekao k njoj (nekakav) govor (pričanje), pa je zaplakala. Pa sam rekla njoj: "Zašto plačeš?" Zatim je tajno rekao k njojzi (k njoj jedan, neki drugi) govor (pričanje, dakle: šapnuo joj drugi put), pa se nasmiješila. Pa sam rekla: "Nisam vidjela kao danas (jedna) radost (da) je bliža (jedne, jednoj) žalosti." Pa sam pitala nju o (onome) što je rekao, pa je rekla:

"Nisam bila zato (da) raširim (da širim, da pričam) tajnu (da odam tajnu) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Dok se uzeo (tj. Pa nije mi rekla o tom ništa sve dok se uzeo - dok je preminuo, dok nije umro) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam pitala nju (poslije pošto je preminuo, umro), pa je rekla:

"Tajno je rekao k meni: "Zaista Džibril izlagaše meni (tj. preslišavaše, preslušavaše, ili proučavaše sa mnom) Kur'an svake godine jedanput, a zaista on je izlagao meni (ove) godine dva puta (dvaput), i (ja) neću misliti (ne mislim) ga (ne mislim drukčije) osim (tako da) je došao moj rok (tj. kraj života, vrijeme moje smrti), i zaista ti si prva (od) porodice moje kuće priključenjem (u priključenju) sa mnom (meni, tj. ti ćeš poslije mene prva umrijeti od moje porodice). Pa sam zaplakala." Pa je rekao: "Zar nisi zadovoljna (tj. Zar se ne zadovoljavaš) da budeš gospojica (gospođa, gospodarica) žena stanovnika raja, ili žena vjernika (muslimanskih žena)?" Pa sam se nasmiješila zbog toga."

PRIČAO JE MENI Jahja, sin Kazeata, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od svoga oca, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je ona rekla:

Pozvao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Fatimu, svoju kćer u svome bolu (bolesti) koji je (taj što) se uzeo u njemu (dakle: u toj bolesti je i umro), pa je tajno govorio njoj za (neku) stvar (za nešto), pa je (zbog toga Fatima) zaplakala. Zatim je (ponovo) pozvao nju, pa je tajno govorio (saopštio) njoj, pa se (tada ona) nasmiješila. Rekla je: Pa sam pitala nju o tome, pa je rekla:

"Tajno je govorio meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je izvijestio mene da će se on uzeti u svome bolu koji je (taj što) je preminuo u njemu (dakle: da će umrijeti u ovoj svojoj bolesti), pa sam (zato) zaplakala. Zatim je (opet) tajno govorio meni, pa je izvijestio mene da sam ja prvi (član od) porodice njegove kuće (što) ću slijediti njega, pa sam se (tada) nasmiješila."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Arareta, pričao nam je Šubete od Ebu Bišra, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abbasa, rekao je:

Bio je Umer, sin Hattaba, bio zadovoljan Allah od njega, (običaja da) približava Ibnu Abbasa (k sebi), pa je rekao njemu Abdurrahman, sin Avfa:

"Zaista za nas su sinovi (tj. Zaista mi imamo sinove) slično njemu (tj. kao što i on)." Pa je rekao (Umer): "Zaista ono je od gdje ćeš znati (ono je od kuda ćeš znati, saznati, tj. Zaista ga približavam zbog onoga što ćeš saznati - zbog njegova znanja)." Pa je pitao Umer Ibnu Abbasa o ovome odlomku (Kur'ana):

"Kada je došla pomoć Allaha i Pobjeda." Pa je rekao (Ibnu Abbas): "Rok (Vrijeme smrti) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (znači ovaj odlomak - rok što) je objavio (obznanio) njega (Allah) njemu (Muhammedu a.s.)." Rekao je (Umer Ibnu Abbasu): "Ne znam od nje (tj. od njega, od ovoga odlomka ništa drugo) osim (ono, to) što znaš (ti)."

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Abdurahman, sin Sulejmana, sina Hanzaleta sina Gasila, pričao nam je Ikrimete od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Izašao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u svojoj bolesti koja je (ta što) je umro u njoj sa pokrivačem (jednim na ramenima), već je zamotao (dobro glavu) sa crnim omotačem (sa jednom crnom pamrom, šamijom) dok je sjeo na govornicu. Pa je zahvalio Allahu i pohvaljivao Ga, zatim je rekao:

"A što se tiče poslije, pa zaista ljudi (koji pridolaze u Islam) biće mnogobrojni (biće ih mnogo), a bivaće malobrojni Pomagači (a Pomagača-Ensarija će biti sve manje) čak (tako da) će biti u (među) ljudima (oni) sa (tj. na) stepenu soli u jelu (dakle: biće ih tako malo kao soli u jelu). Pa ko bude upravljao od vas (nad nekom) stvari (koja je takva da on može da) šteti u njoj (nekima) ljudima, a koristi u njoj drugima, pa neka primi od dobročinioca (između) njih, i (neka) pređe od (tj. preko greške) lošega (između) njih." Pa je (to) bilo zadnje sijelo (sjednica, sjedenje što) je sjedio u njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO JE MENI Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Jahja, sin Adema, pričao nam je Husejn Džu'fija od Ebu Musa-a, od Hasena, od Ebu Bekreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Izveo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, jednoga dana Hasena, pa se popeo s njim (na) govornicu, pa je rekao:

"Ovaj moj sin (tj. unuk) je gospodin (prvak), i možda Allah da popravi (izmiri, pomiri) sa njim između dvije čete (grupe, ili: dvije čete, grupe) od muslimana (loše odnose, njihove razmirice)."

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Humejda, sina Hilala, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, objavio (oglasio) smrt (tj. pogibiju) Džafera i Zejda prije (nego) da će doći vijest njihova (ta vijest o njima), a njegova dva (oka) liju (suze, teku suzama njih dva - oka, oči dok je izvještavao to).

PRIČAO JE MENI Amr, sin Abasa, pričao nam je Ibnu Mehdija, pričao nam je Sufjan od Muhameda, sina Munkedira, od Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Da li su za (u) vas sagovi (ćilimi, tj. Da li vi imate sagove, ćilime)?"

("El-enmatu" je jedna vrsta ćilima, sagova, prostirača koja ima fine dlakave površine. Ta riječ ima još i drugih značenja.)

Rekao sam: "A gdje (da) budu za (u) nas sagovi?" Rekao je: "Zar ne (Pazite)! Zaista ono biće za (u) vas (skupocjeni) sagovi." Pa ja (veli Džabir) govorim njoj - misli (na) svoju ženu: "Odgodi (Odstrani) od nas tvoje (svoje) sagove (ćilime)." Pa (ona) govori: "Zar nije rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista ona (tj. ono) biće za (u) vas sagovi." Pa ostavim njih (ćilime kako i jesu, tj. ostavim ih prostrte, ostavio sam ih prostrte).

PRIČAO JE MENI Ahmed, sin Ishaka, pričao nam je Abdullah, sin Musa-a, pričao je nama Israil od Ebu Ishaka, od Amra, sina Mejmuna, od Abdullaha, sina Mesuda (Mes'uda), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Otišao je Sa'd, sin Muaza obavljajući umru (mali hadž, malo hodočašće). Rekao je: Pa je odsjeo na Umejjeta (tj. kod Umejjeta), sina Halefa, Ebu Safvana. A bio je Umejjete, kada je odlazio k Siriji pa prolazio pokraj Medine, odsijedao (ja) na Sa'da (odsijedao bi kod Sa'da). Pa je rekao Umejjete Sa'du:

"Pričekaj, te kada se upolovio (kada se upolovi) dan (kada bude pola dana onda ophodi Kabu)." I (u to vrijeme dana) bili su nemarni (nepažljivi) ljudi. Otišao sam, pa sam ophodio (okolo Kabe). Pa dok Sa'd ophodi, kada li Ebu Džehl (dođe). Pa je rekao:

"Ko je ovaj (taj) koji ophodi za Kabu (tj. okolo Kabe)?" Pa je rekao Sad: "Ja sam Sa'd." Pa je rekao Ebu Džehl: "Ophodiš Kabu siguran, a već ste dali odsjesti Muhammedu i njegovim drugovima (kod sebe, tj. zaštitili ste ih)." Pa je rekao: "Da." Pa su se njih dvojica prepirali između sebe (svađali su se). Pa je rekao Umejjete Sa'du: "Ne podiži svoj glas na Ebul-Hakema (Ebu Džehlovo ime), pa zaista on je gospodin (gospodar, upravljač) stanovnika (ove) doline (tj. Meke)." Zatim je rekao Sa'd: "Tako mi Allaha zaista ako (ti) zabraniš meni (spriječiš mene) da ophodim Kabu, zaista (ja) ću presjeći svakako tvoje trgovanje (ili: tvoj trgovački put) u Siriju." Rekao je: Pa je počeo Umejjete (da) govori Sadu: "Ne podiži svoj glas!" I počeo je (da) hvata (drži, suzdržava) njega. Pa se rasrdio Sad pa je rekao:

"Pusti nas od tebe (od sebe), pa (jer) zaista ja sam čuo Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, (da) tvrdi da je on ubijač tebe (tj. da će on ubiti tebe)." Rekao je: "Mene?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Tako mi Allaha ne laže Muhammed kada je pričao (kada priča, kada govori)." Pa se vratio k svojoj ženi pa je rekao: "Zar ne znaš šta je rekao meni moj brat Jesribija (Medinelija, tj. moj predislamski pobratim iz Medine-Jesriba)?" Rekla je: "A šta je rekao?" Rekao je: "Tvrdio je da je on čuo Muhammeda (da) tvrdi (kaže) da je on moj ubijač (tj. da će me ubiti)." Rekla je: "Pa tako mi Allaha ne laže Muhammed." Rekao je: Pa pošto su izašli ka Bedru, i (pošto) je došlo žestoko dozivanje (u pomoć od Damdama, sina Amra koje je i bilo uzrok odlasku na Bedr), rekla je njemu (Umejjetu) njegova žena: "Zar se nisi sjetio šta je rekao tebi tvoj brat Jesribija (Jesribljanin)?" Rekao je: Pa je htio (Umejjete) da neće izaći (da ne izađe, da ne ide on u borbu na Bedr). Pa je rekao njemu Ebu Džehl: "Zaista ti si od uglednika (uglednih, časnih ljudi ove) doline, pa putuj (idi jedan) dan ili dva dana, (pa se možeš i vratiti sa puta prije nego dođete do mjesta okršaja i borbe)." Pa je putovao sa njima dva dana, pa je ubio njega Allah.

PRIČAO JE MENI Abdurahman, sin Šejbeta, pričao nam je Abdurahman, sin Mugireta, od svoga oca (Mugireta), od Musa-a, sina Ukbeta, od Salima, sina Abdullaha, od Abdullaha (Umerova), bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Vidio sam ljude sakupljene u (jednoj penjućoj, nagnutoj) površini, pa je ustao Ebu Bekr, pa je izvadio (iz jednoga bunara jednu) kovu (kantu punu vode) ili dvije kove, a u nekom (dijelu) njegovoga vađenja (izvlačenja) je (neka) slabost. A Allah će oprostiti njemu. (Ili: A Allah oprostio njemu!) Zatim je uzeo nju (kovu) Umer, pa se (ona) okrenula (preokrenula, postala je) u njegovoj ruci (kao jedna) velika kova. Pa nisam vidio (nijednoga) diva (isključivo sposobnoga čovjeka, genija) u ljudima (među tim ljudima da) pravi njegovim pravljenjem (da radi njegovim radom, da radi kao on) dok su udarili (ti) ljudi za ležište (deva okolo vode, kod vode, kod bunara čekajući da se napiju po drugi puta)."

("Atanun" je ležište, odmaralište za deve u blizini bunara. Kada se deve napiju kod bunara po prvi puta, onda im se udari, tj. odredi, napravi u blizini bunara mjesto gdje one kleknu, legnu da se malo odmore, pa da opet po drugi put piju vodu i da se onda krene dalje na putovanje. Prvo pijenje vode zove se "nehelun", a drugo "alelun". Riječ "atanun" ima i drugih značenja. Ovdje hoće da se rekne da je Muhammed a.s. unaprijed kazao da će muslimani poslije njega za vrijeme dok bude njihov rukovodilac Ebu Bekr, a naročito Umer, ići naprijed, a poslije Umera nastaće zastoj neko vrijeme, kao jedna karavana kada putuje, pa dođe do nekoga bunara, pa dadnu ljudi devama da se napiju prvi puta, a onda im udare - naprave mjesto kod bunara da se na tom mjestu deve odmore kleknuvši i legavši, pa da se nakon toga odmora opet napiju vode. Iza Umera nastao je zastoj, ali poslije zastoja, koji se pojavio za vrijeme Usmana i Alije, opet su muslimani krenuli i počeli da se šire po ostalim zemljama. To se tako tumači ovaj hadis.)

A rekao je Hemmam od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:

"Pa je izvadio (izvukao) Ebu Bekr dvije kove."

PRIČAO JE MENI Abbas, sin Velida, Nersija, pričao nam je Mutemir, rekao je: čuo sam moga (svoga) oca, pričao nam je Ebu Usman, rekao je: obavijestio sam se da je Džibril - na njega pozdrav (spas - ili: njemu mir)! - došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a kod njega je Ummu Selema. Pa je počeo (da) priča, zatim je ustao (i otišao).

(Ovo se tumači na dva načina. Prvi način: Pa je počeo Džibril da priča Muhammedu a.s. nešto, zatim je ustao. To veli Ajnija. Drugi način: Pa je počeo Muhammed a.s. da priča nekome čovjeku nešto, zatim je ustao taj čovjek. To veli Kastalanija.)

Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Ummu Selemi:

"Ko je ovo?" Ili kao što je rekao (tj. Rekao joj je to ili slično tome da je isproba zna li ona ko je bio taj čovjek). Rekao je (Ebu Usman): Rekla je: "Ovo je Dihjete." Rekla je Ummu Selemete (takođe): "Zakletva Allahova (tj. Kunem se Allahom da) nisam mislila (računala) njega (onoga čovjeka nikoga drugoga) osim njega (osim Dihjeta) do (časa kada) sam čula govor (prediku, propovjed) vjerovijesnika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) izvještava od Džibrila (tj. o Džibrilu da je on to bio)." Ili kao što je rekao. Rekao je (otac Mutemirov): Pa sam rekao Ebu Usmanu:

"Od koga si čuo ovo (ovaj hadis)?" Rekao je: "Od Usameta, sina Zejda."

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: ".... poznaju ga (Muhammeda a.s.) kao što poznaju svoje sinove, a zaista (jedna) grupa od njih zaista sakriva (krije određenu) istinu, a oni znaju."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik, sin Enesa, od Nafi-a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da su (određeni) Židovi došli k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su spomenuli njemu da je (jedan) čovjek od njih i (jedna) žena (da) su njih dvoje bludničili (tj. da su njih dvoje učinili blud, preljub). Pa je rekao njima poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Šta nalazite u Tevratu u stvari kamenovanja (tj. o kamenovanju preljubnika)?" Pa su rekli: "Sramotimo ih, i bičuju se." Pa je rekao Abdullah, sin Selama: "Slagali ste. Zaista je u njemu (u Tevratu propisano) kamenovanje." Pa su donijeli Tevrat (Toru), pa su raširili (rasklopili) njega, pa je stavio jedan (od) njih svoju ruku na odlomak kamenovanja, pa je čitao što je prije njega i što je poslije njega. Pa je rekao njemu Abdullah, sin Selama: "Podigni tvoju (svoju) ruku." Pa je podignuo (Pa je podigao) svoju ruku, pa kada li je u njemu odlomak kamenovanja (odlomak o kamenovanju). Pa su rekli: "Istinit je bio (Istinu je rekao Abdullah), o Muhamede! U njemu je odlomak kamenovanja." Pa je zapovjedio za njih dvoje poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su se kamenovali (pa su kamenovani) njih dvoje. Rekao je Abdullah (Umerov): Pa sam vidio (toga) čovjeka (da) se sagiba (da se nadnosi) nad (tu) ženu (da) čuva nju kamenja (tj. čuvajući, zaštićavajući nju da je ne pogodi kamenje kojim su bili gađani njih dvoje).

GLAVA

pitanja (traženja određenih) idolopoklonika da pokaže njima Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan, neki) znak (dokaz), pa je pokazao njima rascijepljenje (raspuknuće, raspolovljenje) Mjeseca.

(Kad su 20. jula 1969. godine američki astronauti Armstrong i Oldrin slali snimke mjesečevoga tla prije nego će se njih dva spustiti na tle, tlo Mjeseca, na tlu Mjeseca se jasno između kratera vidjela i jedna linija napuknutoga tla Mjeseca. Ta linija može lako da bude, možda, trag toga cijepanja, raspolovljenja Mjeseca u vrijeme Muhammeda a.s. o kojem se cijepanju Mjeseca govori u hadisu koji će se sada navesti.)

PRIČAO NAM JE Sadekate, sin Fadla, izvijestio nas je Ibnu Ujejnete od Ibnu Ebu Nedžiha, od Mudžahida, od Ebu Mamera, od Abdullaha, sina Mes'uda, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Rascijepio (Raspolovio) se Mjesec na vremenu (za vrijeme) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dvije polovine, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Svjedočite (Budite svjedoci)!"

PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Junus, pričao nam je Šejban od Katadeta, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega. - H - A rekao je meni Halifete: Pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Seid od Katadeta, od Enesa da je on pričao njima da su stanovnici Meke pitali (tj. tražili od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da pokaže njima (jedan, neki) znak (dokaz da je on Božiji poslanik), pa je pokazao njima rascijepljenje (raspolovljenje) Mjeseca.

PRIČAO MI JE Halef, sin Halida, Kurejšija, pričao nam je Bekr, sin Mudara, od Džafera, sina Rebiata, od 'Iraka, sina Malika, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Mes'uda, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da se je Mjesec rascijepio (raspolovio, prepolovio) u vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Muaz, rekao je: pričao mi je moj otac od Katadeta, pričao nam je Enes, bio zadovoljan Allah od njega, da su (nekakva) dva čovjeka od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, izašla njih dvojica iz (društva, ili iz sjela, sa sjela) kod (od) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednoj) tamnoj noći, a sa njima dvojicom je (bilo nešto, neko svjetlo) kao dvije svjetiljke (što) osvijetljavaju njih dvije (svijetle njih dvije, te svijetiljke svijetle) ispred njih dvojice. Pa pošto su se njih dvojica rastavili (rastali), postalo je (osatalo je) sa svakim pojedinim (pojedinačnim) od njih dvojice jedno (ono svijetlo, osvijetljenje) dok je došao svojoj porodici (dok nisu došli svojim porodicama).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Ebul-Esveda, pričao nam je Jahja od Ismaila, pričao nam je Kajs: čuo sam Mugireta, sina Šubeta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Neprestano će (jedni, neki) ljudi od moje sljedbe biti pojavljivači (tj. pobjeđivači nad neprijateljem, ili pobjeđivači na istini, u - na istinitome putu) dok dođe (dok ne dođe) njima zapovjed Allaha, a oni su pojavljivači (pobjeđivači, pobjednici, tj. Pojavljivače se, pobjeđivaće do Božije zapovjedi koja će im doći, a oni se pojavljuju, pobjeđuju)."

(Ovaj hadis se tumači na dva - tri načina, ali se to neće ovdje navoditi.)

PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Velid, rekao je: pričao mi je Ibnu Džabir, rekao je: pričao mi je Umejr, sin Hani-a, da je on čuo Muavijeta (da) govori: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Neprestano će biti od moje sljedbe (jedna) sljedba stajačica (tj. jedan narod koji će stajati) u (na) zapovjedi Allaha (ili: sa zapovjedi Allaha, tj. Neprestano će biti od moje sljedbe jedna grupa koja će stajati uz zapovjed Allaha da se bori za Božiji put, za vjeru Islam), neće štetiti njima (neće im škoditi to) ko je izdao njih (tj. ko nije htio pomoći njih, ko im nije davao podrške), a ni (onaj) ko se protivio (koji su se protivili) njima, čak će doći njima zapovjed Allaha, a oni su na tome."

(Razna su tumačenja o tome koja je to grupa muslimana, i šta se misli pod riječima: "..... dok dođe njima zapovjed Allaha.....", ili ".... čak će doći njima zapovjed Allaha.....". Ta tumačenja ovdje se neće navoditi.)

Rekao je Umejr: Pa je rekao Malik, sin Juhamira (Juhamirov): rekao je Muaz: A oni su u Siriji.

(Tj. A ta grupa koja će stajati uz zapovjed Allaha do zapovjedi Allaha biće u Siriji.)

Pa je rekao Muavija (sin Ebu Sufjanov):

"Ovo ti je Malik (Juhamirov koji) tvrdi da je on čuo Muaza (sina Džebelovoga) govori (tj. da govori): A oni su u Siriji (tj. A oni će biti nastanjeni, boraviće u Siriji)."

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Šebib, sin Garkadeta, rekao je: čuo sam (određenu) četvrt (rejon, reon, tj. grupu ljudi jednoga plemena da) pričaju od Urveta da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, dao njemu (jedan) zlatnik (da) kupi njemu za njega (jednu) ovcu, pa je kupio njemu za njega dvije ovce, pa je prodao jednu (od) njih dvije za (jedan) zlatnik i došao je njemu sa (jednim) zlatnikom i (jednom) ovcom (tj. i donio mu je i zlatnik i ovcu). Pa je molio za njega za (Božiji) blagoslov u njegovoj prodaji, (tj. Pa je Muhammed a.s. molio se Uzvišenom Bogu da On dadne blagoslov njemu - Urvetu - u kupoprodaji, u trgovini, činio mu je dovu). I bio je (poslije toga takve sreće) da je sebi

kupio (da kad bi kupio sebi određene) prašine (praha od obične zemljine površine), zaista bi (on) ćario u njemu (dobio bi, bio bi na dobiti u njemu, u prahu, tj. zaradio bi i na običnom prahu).

Rekao je Sufjan: Bio je Hasen, sin Umareta, donio nama ovaj hadis od njega (od Šebiba), rekao je (taj Hasen): čuo je njega (taj hadis) Šebib od Urveta. Pa sam došao njemu (došao je Sufjan Šebibu), pa je rekao Šebib:

"Zaista ja nisam čuo njega (hadis) od Urveta." Rekao je (Šebib): "Čuo sam četvrt (rejon, mahalu ljudi da) izviješćivaju (izvještavaju) njega (taj hadis, da ga pričaju) od njega (od Urveta), a ali (nego) sam čuo njega (Urveta da) govori: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Dobro (određeno) je svezano za kike (za perčine, tj. za kosu iznad čela) konja do Sudnjega dana." Rekao je (Šebib): I već sam vidio u njegovom (Urvetovom) domu sedamdeset konja (ili: sedamdeset kobila).

(Misli se, po nekim tumačenjima, na konje koji se hrane radi upotrebe u ratu protiv neprijatelja.)

Rekao je Sufjan: ..... (da) kupi njemu (Muhammedu a.s. jednu) ovcu, kao da je ona žrtva (kurban, tj. kao da mu treba za žrtvu, za kurbana).

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Ubejdulaha, rekao je: izvijestio me je Nafi' od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Konji su (takvi da) je u njihovim kikama dobro do Sudnjega dana."

PRIČAO NAM JE Kajs, sin Hafsa, pričao nam je Halid, sin Harisa, pričao nam je Šubete od Ebu Tejjaha, rekao je: čuo sam Enesa od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Konji (određeni takvi) su (da) je svezano u njihove kike (perčine izvjesno, određeno) dobro."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Zejda, sina Eslema (Eslemovoga), od Ebu Saliha Semmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Konji su za trojicu (za tri čovjeka): za (jednoga) čovjeka je nagrada (Božija pripravljena zbog toga što ih - konje - hrani i posjeduje); a za (jednoga, tj. za drugoga) čovjeka je zastor (pokriće svakodnevnih potreba), a na (jednoga, tj. a za trećega) čovjeka je teret (tj. grijeh što ih posjeduje i hrani). Pa što se tiče (onoga) koji je (taj što) mu je nagrada, pa (to) je čovjek (koji) je svezao njih u (na) put Allaha (tj. radi borbe), pa je produljio (uže) njima u (na) livadi ili vrtu (bašči). I što pogode (oni, konji bivši svezani, dakle: što popasu) u svome užetu (dok su vezani svojim užetom) od livade ili vrta (na livadi ili vrtu), biće njemu (to) dobrota (lijepa djela će mu zato biti upisana). I da (bude slučaj) da oni (konji) prekinu svoje uže, pa optrče (jednu) uzvišicu ili dvije uzvišice, biće (i) njihove guškije (biće i njihovi izmeti upisani u) dobrote njemu. I da (bude i to) da oni prođu pokraj rijeke, pa se napiju, a nije htio da napoji njih (tj. nije imao namjeru da ih napoji tada, u tom času), biće (i) to njemu (od) dobrote (dakle: računače se kao dobra dijela).

A čovjek (koji) je svezao njih (dozvoljenim) bogaćenjem (koristi ih za tu svrhu), i pokrivanjem (svojih potreba) i čednošću, (a) nije zaboravio dužnost (prema) Allahu u njihovim vratovima i u njihovim leđima, pa oni su njemu takođe zastor (koji ga čuva od siromaštva).

A čovjek (koji) je svezao njih ponosom (dakle: Čovjek koji drži konje zbog ponosa), i licemjernošću i neprijateljstvom (i iz neprijateljstva prema) muslimanima (stanovnicima, pripadnicima Islama), pa oni su teret (tj. grijeh)."

I upitao se (Upitan je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, o magarcima, pa je rekao:

"Nije se spustilo na mene (tj. Nije se objavilo meni) o njima (ništa drugo) osim ovaj usamljeni, sveobuhvatni odlomak:

"Pa ko uradi težinu (mjeru) truna (kakvoga) dobra, vidjeće ga. A ko uradi težinu (mjeru) truna (kakvoga) zla, vidjeće ga."."

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Ejub od Muhameda: čuo sam Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

Došao je jutrom poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Hajberu rano (u svitanje), a već su izašli sa lopatama. Pa pošto su vidjeli njega, rekli su:

"Muhammed i petodjel (i vojska)!" I okrenuli su k tvrđavi (da) trče (oni, stanovnici Hajbera). Pa je podigao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoje dvije ruke i rekao je:

"Allah je veći (od svega i svakoga)! Poruši se (tj. Porušiće se) Hajber! Zaista mi kada smo odsjeli u trznu (na tratinu, poljanu, na otvoren prostor među kućama ili pred kućama jednoga) naroda, pa loše je jutro (zlo je jutro ljudima) opomenutima."

PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Ibnu Ebu Fudejk od Ibnu Ebu Zi'ba, od Makburije, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao sam:

"O poslaniče Allaha! Zaista ja sam čuo od tebe mnogi hadis (mnogu izreku, dakle: mnogo hadisa, mnogo izreka), pa zaboravim ga (pa zaboravim ih, zaboravim te hadise)." Rekao je, pomilovao ga Allah i spasio:

"Prostri tvoj (svoj) kaput (dugački, svoj ogrtač)!" Pa sam prostro njega. Pa je crpao (grabio) sa svojom rukom u njega, zatim je rekao: "Skupi ga." Pa sam skupio njega, pa nisam zaboravio (nijednoga) hadisa poslije.

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

GLAVA

vrlina drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A ko se družio s Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, ili je vidio njega (bivši to lice) od muslimana, pa on (tj. ono, svako takvo lice) je od njegovih drugova.

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Amra, rekao je: čuo sam Džabira, sina Abdullaha (da) govori: pričao nam je Ebu Seid Hudrija, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Doći će na (određene) ljude (jedno takvo) vrijeme pa će ratovati (jedna) skupina od ljudi, pa će govoriti: "U vama (Među vama li) je (neko, Ima li od vas neko) ko se družio sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (međusobno)?" Pa će govoriti (oni) njima: "Da." Pa će se osvojiti (Pa će se dati pobjeda) njima. Zatim će doći na ljude vrijeme, pa će ratovati skupina od ljudi. Pa će se reći: "Da li je u (Ima li iko među) vama ko se družio sa drugovima poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio (međusobno)?" Pa će govoriti: "Da." Pa će se osvojiti njima (Daće se i njima pobjeda u ratu). Zatim će doći na ljude (takvo) vrijeme, pa će ratovati skupina od ljudi, pa će se reći: "Da li je u vama (Ima li iko) ko se je družio s (onim) ko se družio s drugovima poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio (međusobno)?" Pa će govoriti: "Da." Pa će se osvojiti njima (Daće se i njima pobjeda)."

(Veli se da će pitanje postavljati u sva tri slučaja oni za koje će te skupine ratovati, ili pod čijom će komandom te skupine biti prilikom ratovanja.)

PRIČAO MI JE Ishak, pričao nam je Nadr, izvijestio nas je Šubete od Ebu Džemreta: čuo sam Zehdema, sina Mudarriba, rekao je: čuo sam 'Imrana, sina Husajna, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Najbolji (od) moje sljedbe je moj naraštaj (moje stoljeće, moje pokoljenje), zatim (oni) koji će slijediti njih (doći iza njih), zatim (oni) koji će slijediti (doći iza) njih."

Rekao je Imran: Pa neću znati (tj. ne znam) je li spomenuo poslije svoga naraštaja dva naraštaja (generacije), ili tri.

"Zatim zaista poslije vas je (jedan) narod (tj. doći će jedan takav narod čiji ljudi) će svjedočiti, a (oni) se neće tražiti da svjedoče, i varaće, i neće se povjerovavati (i neće se kod njih ostavljati na povjerenje, na čuvanje ništa), i zavjetovaće se, a neće ispunjavati (zavjete i obećanja), i pokazaće (pojaviće) se u njima bivanje masnim (debelim, gojaznim)."

(Dakle: biće debeli, gojazni.)

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Mansura, od Ibrahima, od Ubejdeta, od Abdullaha (Mesudovoga), bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Najbolji (od) ljudi je moj naraštaj, zatim koji će slijediti njih, zatim koji će slijediti njih. Zatim će doći (jedan) narod (tj. ljudi takvi da) će pretjecati svjedočenje jednoga njih njegovu zakletvu, a njegova zakletva njegovo svejedočenje." Rekao je (Mansur): Rekao je Ibrahim: A udaraše nas na svjedočenje i ugovor (ili: i obavezu), a mi smo maleni.

(To jest: Udaraše nas kada smo bili maleni, pa kada bi u govoru upotrebili riječi: "Ešhedu billahi!", i "Alejje ahdullahi!" Riječ, odnosno izraz "Ešhedu billahi!", znači: "Svjedočim sa Allahom - Neka mi je Allah svjedok!" A izraz "Alejje ahdullahi!", znači: "Na mene je ugovor (obaveza) Allaha! - Obavezujem se Allahu!" Udarali su ih da se iz malena ne bi navikli da olako shvataju te krupne riječi, i da ne bi olako shvatili svjedočenje i zavjet. Tako su djecu odgajali muslimani u vrijeme kada je živio taj Ibrahim, Ibrahim Nah'ija, koji je umro u Kufi u 96. godini po Hidžri.)

GLAVA

lijepih djela (pohvalnih djela - djela koja služe na diku i ponos) Iseljenika i njihove vrijednosti (vrline, tj. i GLAVA vrijednosti Iseljenika).

(Pod riječi iseljenici sa velikim početnim slovom misli se na prve mekanske muslimane koji su sa Muhammedom a.s. zajedno iselili iz Meke u Medinu prije nego je Meka oslobođena od idolopoklonika i njihove vlasti.)

Od njih (od Iseljenika) je Ebu Bekr Abdullah, sin Ebu Kuhafeta, Tejmija (tj. Tejmović), bio zadovoljan Allah od njega. I (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "Za siromahe Iseljenike (tj. Dio ratnoga plijena je za siromahe Iseljenike - pripada siromasima Iseljenicima) koji su se izveli (tj. koji su izvedeni-istjerani) iz svojih domova i svojih imanja, traže (tražeći oni) dobrotu od Allaha i zadovoljstvo, i pomažu (oni) Allaha (tj. Allahovu vjeru i put Allahov) i Njegovoga poslanika, ti (takvi) su oni (koji su) iskreni."

I rekao je (Uzvišeni Allah): "Ako nećete pomoći (vi) njega, pa već je (jedanput bez vas) pomogao njega Allah....", do Njegovoga govora: ".... zaista Allah je sa nama....".

Rekla je Aiša, i (rekao je) Ebu Seid i Ibnu Abbas, bio zadovoljan Allah od njih: A bio je Ebu Bekr sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u pećini (špilji toj, tj. pećini Sevr u koju su se sklonili dok prođe i smiri se potjera za njima dvojicom).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Redža-a, pričao nam je Israil od Ebu Ishaka, od Bera-a, rekao je:

Kupio je sebi Ebu Bekr, bio zadovoljan Allah od njega, od 'Aziba (jedan deveći) samar za trinaest srebrenjaka, pa je rekao Ebu Bekr Azibu:

"Zapovjedi Bera-u, pa neka ponese k meni moj (ovaj) samar." Pa je rekao Azib: "Ne, do (da) ispričaš (dok ne ispričaš) nama kako si napravio ti i poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada ste izašli vas dvojica iz Meke, a idolopoklonici vas traže." Rekao je:

"Otprtljali (Otišli) smo iz Meke, pa smo oživjeli - ili putovali smo - našu noć i naš dan dok smo unišli u podnevnu vrućinu, i stao je stajač podnevne vrućine (žege, tj. i nestalo je u podne sjene jer je Sunce došlo na kulminacionu tačku, pa je tada stajalo iznad tjemena okomito, zbog čega u tim krajevima u tom momentu nema sjene - a to oni izražavaju i riječima: "i stao je stajač podnevne vrućine".). Pa sam bacio (svoj pogled) sa svojim okom da li vidim od sjene (hlada išta igdje), pa (da) odsjednem k njoj (u nju, u sjenu, u hlad), pa kada li (pa kadli jedna) stijena (što) sam došao njoj! Pa sam pogledao ostatak sjene njezine, pa sam uravnao nju (površinu tla u sjeni, u hladu te stijene). Zatim sam prostro postelju Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, u njemu (u hladu), zatim sam rekao njemu: "Lezi (u postelju nauznačice), o vjerovijesniče Allaha!" Pa je legao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio.

("Idtadžea" znači i povaliti se, leći pa bi se moglo prevesti još i ovako: "Povali se, o vjerovijesniče Allaha!" Pa se povalio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio.)

Zatim sam otišao (da) pogledam (izviđam) šta je okolo (oko) mene, da li ću vidjeti od tražitelja (tj. naših gonioca) ijednoga, pa kada li ja (susretnem se, susretoh se) sa pastirom (nekakvih) brava (ovaca koji) tjera svoje brave ka (toj istoj) stijeni, (i on) hoće od nje (hlad) koji smo (i mi) htjeli. Pa sam pitao njega, pa sam rekao njemu: "Za koga si (tj. Čiji si) ti, o dječače?!" Pa je rekao: "Za (jednoga, tj. Ja sam jednoga, od jednoga) čovjeka od Kurejševića." Imenovao ga je (tj. Rekao je dječak toga čovjeka po imenu), pa sam poznao (prepoznao) njega. Pa sam rekao: "Da li je u tvojim bravima od mlijeka (išta, tj. Ima li imalo mlijeka u tvojih brava-ovaca)?" Rekao je: "Da." Rekao sam: "Pa da li si ti muzač mlijeka (tj. Hoćeš li pomusti malo mlijeka)?" Rekao je: "Da." Pa sam zapovjedio njemu, pa je ukolinčio (svezao, zadržao jednu) ovcu od svojih brava. Zatim sam zapovjedio njemu da otrese njezino vime od prašine. Zatim sam zapovjedio njemu da otrese svoja dva dlana (svoje dvije šake), pa je rekao (tj. učinio je) evo ovako: udario je jednu (od) svoje dvije šake sa drugom (udario je jedan od svoja dva dlana sa drugim), pa je pomuzao meni (jednu) malenkost (malu količinu) od mlijeka. A već sam učinio (tj. ponio) za poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu manju kožnu) posudu (za vodu), na njezinim ustima (tj. na njezinom otvoru) je (bila jedna) krpa (kao čep), pa sam ljevao na (to) mlijeko (vodu) dok se ohladio njegov najniži (dio). Pa sam otišao s njim (tj. odnio njega) k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam se složio s njime (sresti, sreo, tj. pogodio sam doći njemu kada) se već (bio) probudio. Pa sam rekao njemu:

"Pij, o poslaniče Allaha!" Pa je pio čak (da) sam se zadovoljio (dakle: Pio je toliko da sam zbog toga bio zadovoljan). Zatim sam rekao: "Već je prispjelo prtljanje (tj. došao je čas, došao je trenutak da se kreće dalje), o poslaniče Allaha!" Rekao je: "Da." Pa smo poprtljali (krenuli), a narod traži nas. Pa nije stigao nas nijedan (čovjek, niko) od njih osim Surakate, sin Malika sina Džu'šuma, na (jednome) svome konju. Pa sam rekao: "Ovo je potjera (potraga)! Već se priključila nama (tj. već nas je stigla), o poslaniče Allaha!" Pa je rekao:

"Ne žalosti se (Ne brini se), zaista Allah je sa nama."

".... dajete odlaziti (ili: dajete vraćati)....", u veče (poslije podne), ".... odlazite...." ujutru.

(Ovaj tekst nema veze ovdje nikako. S njime hoće da se upozori da "eraha" znači ići, odnosno dati putovati u vremenu poslije podne, a "sereha" znači ići, putovati u časovima prije podne.)

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Sinana, pričao nam je Hemmam od Sabita Bunanije, od Enesa, od Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao sam Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a ja sam u pećini (špilji Sevr):

"Da (je bio slučaj) da je jedan (od) njih pogledao pod svoje dvije noge, zaista bi vidio nas." Pa je rekao:

"Šta je tvoje mišljenje, o Ebu Bekre, za dvojicu (tj. o dvojici takvih što) je Allah treći (s) njima dvojicom?!"

GLAVA

govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Zazidajte (sva džamijska) vrata osim vrata Ebu Bekra (tj. osim vrata koja je on sebi napravio da na njih on ulazi)."

Rekao je njega (tj. ovaj hadis) Ibnu Abbas od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, pričao mi je Ebu Amir, pričao nam je Fulejh, rekao je: pričao mi je Salim Ebu Nadr od Busra, sina Seida, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah njega, rekao je:

Propovijedao (Predikovao) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ljudima i rekao je:

"Zaista Allah je dao odabrati (izabrati jednome) robu (slugi) između ovozemnosti i između (onoga) što je (što ima) kod Njega (kod Allaha taj sluga), pa je taj rob sebi odabrao (ono) što je kod Allaha."

Rekao je (Ebu Seid): Pa je zaplakao Ebu Bekr. Pa smo se začudili zbog njegovoga plača (iz razloga) da izvještava poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o (nekakvome) robu (što) se dalo odabrati (njemu). Pa je bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, on (taj rob što) mu se dalo odabrati (ta ličnost kojoj se stavilo na slobodni izbor ili će još živjeti, ili će umrijeti), a bio je Ebu Bekr najznaniji (od) nas (pa je to odmah shvatio prije nego mi). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista (jedan) od najdobročinstvenijih ljudi na mene (tj. prema meni) u svome društvu (druženju) i svome imanju je Ebu Bekr. I da sam bio uzimač (Da sam birao srčanoga kakvoga) prijatelja (nekoga drugoga) osim moga (svoga) Gospoda, zaista (ja) bih uzeo Ebu Bekra (za toga) prijatelja, ali bratstvo Islama i njegova ljubav (nas povezuju, vežu). Neka ne ostanu nikako (nipošto) u Bogomolji (nijedna) vrata (drukčije) osim (tako da) su se zazidala, osim (tj. izuzev) vrata Ebu Bekra (ona neka, dakle, ostanu nezazidana)."

GLAVA

vrijednosti (vrline) Ebu Bekra poslije Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, pričao nam je Sulejman od Jahja-a, sina Seida, od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Bili smo (običaja da) izabiremo (odabiremo, tj. Odabirasmo - Razgovarasmo o tome koji je čovjek najbolji) između ljudi u vremenu (za vrijeme, za života) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa odabirasmo (odabiremo) Ebu Bekra, zatim Umera, sina Hattaba, zatim Usmana, sina 'Affana, bio zadovoljan Allah od njih.

(Kod ovoga razgovora o tome koji je čovjek najbolji za vrijeme Muhammeda a.s., misli se na to koji je čovjek najbolji osim, poslije Muhammeda a.s. kao Božijega poslanika.)

GLAVA

govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Da sam bio uzimač prijatelja....".

Rekao je njega (taj hadis) Ebu Seid.

PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Ejub od 'Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Da sam bio uzimač od svoje sljedbe prijatelja, zaista bih uzeo Ebu Bekra, a ali (tj. nego on) je moj brat (po vjeri Islamu) i moj drug."

(Riječ "halilun" znači najsrdačniji, najsrčaniji, najiskreniji prijatelj, a ne u običnom, svakodnevnom izražavanju: prijatelj poslovni, prijatelj na osnovu ženidbenih odnosa ili prijatelj na osnovu običnoga volenja, voljenja i ljubavi obične.)

PRIČAO NAM JE Mualla, sin Eseda, i Musa, rekla su njih dvojica: pričao nam je Vuhejb od Ejuba, i rekao je:

"Da sam bio uzimač (Da sam uzeo, Kad bih birao) prijatelja, zaista bih uzeo njega (za) prijatelja, a ali (tj. nego) bratstvo Islama je bolje (vrijednije)."

(Ili:..., ali bratstvo Islama je najvrijednije da se označi naš međusobni odnos i pažnja.)

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Abdul-Vehhab od Ejuba slično njemu (navedenome hadisu).

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, izvijestio nas je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Abdullaha, sina Ebu Mulejketa, rekao je:

Pisali su stanovnici Kufe ka Ibnu Zubejru (pitajući ga) o djedu (tj. o nasljednim pravima djeda), pa je rekao:

"Što se tiče (onoga) koji je (taj što je o njemu) rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Da sam bio uzimač (Kad bih uzimao) od ove sljedbe prijatelja, zaista bih uzeo njega, (pa ta ličnost) spustila je njega (djeda na stepen) oca." Misli (na) Ebu Bekra.

(Tj. Ebu Bekr je smatrao da djed nasljeđuje kao i otac, a Ebu Bekr je takva ličnost da je o njemu Muhammed a.s. rekao to i to.)

GLAVA.

PRIČAO NAM JE Humejdija i Muhamed, sin Abdullaha, rekla su njih dvojica: pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od svoga oca, od Muhameda, sin Džubejra sina Mut'ima, od njegovoga oca, rekao je:

Došla je (jedna, neka) žena Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je zapovjedio njoj da se vrati (obrati, opet dođe) k njemu. Rekla je:

"Da li si mislio (tj. Šta misliš) ako sam došla (tj. ako dođem), a nisam našla (a ne nađem) tebe?" Kao da ona govori (tj. misli na njegovu) samrt (smrt, tj. ako dođem, a ti već budeš mrtav). Rekao je, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ako ne nađeš mene, pa dođi (odi) Ebu Bekru."

PRIČAO MI JE Ahmed, sin Ebu Tajiba, pričao nam je Ismail, sin Mudžalida, pričao nam je Bejan, sin Bišra, od Vebereta, sina Abdurahmana, od Hemmama, rekao je: čuo sam Ammara (da) govori:

Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a nema sa njim (u Islamu niko drugi) osim pet robova, i dvije žene i Ebu Bekr."

PRIČAO NAM JE Hišam, sin Ammara, pričao nam je Sadekate, sin Halida, pričao nam je Zejd, sin Vakida, od Busra, sina Ubejdulaha, od Aizullaha Ebu Idrisa, od Ebu Derda-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bio sam sjedač (tj. Sjedio sam) kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kadli dođe Ebu Bekr uzimač (tj. uzeo, drži) za stranu (kraj) svoje odjeće (tako) čak (da) je pokazao (dio) od svoga koljena, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Što se tiče vašega druga, pa već se svađao (pomiješao se, umiješao se u svađu, prepirku s nekim međusobno)." (Doslovno: "....., pa već se borio.") Pa je pozdravio i rekao je:

"O poslaniče Allaha! Zaista ono bila je između mene i između sina Hattabova (jedna) stvar, pa sam požurio (tj. potrčao) k njemu, zatim sam se pokajao). Pa sam pitao (molio) njega da oprosti meni, pa nije htio na mene (da se on smiluje), pa sam došao k tebi." Pa je rekao:

"Oprostio Allah tebi, o Ebu Bekre!" Tri puta (je to izgovorio Muhammed a.s.). Zatim se Umer zaista pokajao, pa je došao stanu Ebu Bekra, pa je pitao: "Je li tu (tude) Ebu Bekr?" Pa su rekli: "Ne." Pa je došao ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je počelo lice Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) gubi ljepotu (nježnost, prijatnost, tj. da se mijenja, da blijedi, žuti) čak (da) se preplašio Ebu Bekr (za Umera), pa je čučnuo (kleknuo, tj. sejo) na svoja dva koljena, pa je rekao:

"O poslaniče Allaha! Tako mi Allaha ja sam bio krivlji (nepravedniji, veći zulumićar, nasilniji)." Dva puta (je to izrekao Ebu Bekr). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista Allah je poslao mene k vama, pa ste rekli: "Slagao si (tj. Lažeš). A rekao je Ebu Bekr: Istinit je bio (tj. Istinu govori). I utješio (tj. I pomogao) je mene sa svojom osobom i svojim imanjem (lično, fizički i financijski - ili: moralno i materijalno). Pa da li ste vi ostavljači meni moga druga (na miru, dakle: Hoćete li ostaviti moga druga na miru)?" Dva puta (je to izrekao Muhammed a.s.). Pa nije se uznemirivao poslije nje (tj. Pa nije se niko više usudio da uznemiruje Ebu Bekra poslije ove riječi, ovih riječi Muhammeda a.s.).

PRIČAO NAM JE Mualla, sin Eseda, pričao nam je Abdul-Aziz, sin Muhtara, rekao je: Halid Haza' pričao nam je od Ebu Usmana, rekao je: pričao mi je Amr, sin Asa, bio zadovoljan Allah od njega da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslao njega (kao zapovjednika) na vojskom (zvanom) Zatusselasil (tj. nad vojskom koja je vodila borbu zvanu Zatusselasil). Pa sam došao njemu, pa sam rekao:

"Koji (čovjek od) ljudi je najdraži k tebi?" Rekao je: "Aiša." Pa sam rekao: "Od muškaraca?" Pa je rekao: "Njezin otac." Pa sam rekao: "Zatim ko (Koji poslije toga)?" Rekao je: "Zatim Umer, sin Hattaba." Pa je nabrojio (još neke) ljude.

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, izvijestio me Ebu Selemete, sin Abdurahmana sina Avfa, da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Dok je (bio jedan) pastir u (među) svojim bravima (ovcama), naletio (natrčao, naišao) je na njega vuk, pa je uzeo od njih (od brava jednu) ovcu. Pa je tražio (tj. progonio, gonio) njega pastir, pa se obazreo (obazro) k njemu vuk, pa je rekao: "Koje za njih (na) dan zvjeri (na) dan (kada) nije za njih (tj. kada bravima ne bude drugi) pastir (niko) osim mene?"

(Dakle: Ko će ih sačuvati od mene kada bude dan zvijeri, dan kad ne bude kod njih pastir.)

"I dok (jedan) čovjek tjera (jednu) kravu, već je natovario na nju, pa se obazrijela k njemu, pa je progovorila njemu, pa je rekla: "Zaista ja se nisam stvorila (nisam stvorena) za ovo, a ali sam ja (nego sam ja) stvorila se (stvorena sam) za oranje." Rekli su ljudi: "Slava Allahu!" Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Pa zaista ja vjerujem u to, i Ebu Bekr i Umer, sin Hattaba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice.

PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah od Junusa, od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Ibnul-Musejjeb, čuo je Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Dok sam ja spavač (tj. Dok sam spavao), vidio sam mene (sebe) na (jednoj) čatrnji, na njoj (je) kova (kanta za vađenje vode). Pa sam iščupao (tj. izvadio, izvukao) iz nje što je (tj. koliko je) htio Allah. Zatim je uzeo nju (kovu) sin Ebu Kuhafeta (tj. Ebu Bekr) pa je iščupao iz nje kovu, ili dvije kove, a u njegovom iščupavanju (izvlačenju) je (neka) slabost (nemoć). A Allah oprostio njemu njegovu slabost! Zatim se preokrenula (pretvorila obična kova u) veliku kovu, pa je uzeo nju sin Hattaba. Pa nisam vidio (nijednoga) sposobnoga (gospodina, čovjeka) od ljudi (da) iščupava iščupavanjem Umera (tj. nisam vidio nijednoga snažnoga čovjeka da je snažniji od Umera, da više može izvaditi vode od Umera) dok su udarili ljudi za ležalište (ili: u ležalište, odmaralište za deve okolo bunara, čatrnje, vode)."

(Ima još i drugi način prevoda zadnje rečenice: "čak su udarili ljudi u ležalište, odmaralište za deve." Po ovome drugom prevodu i tumačenje je ovakvo: Umer vadi vodu i dalje, a već su se svi ljudi zadovoljili vodom, zadovoljili su i sebe i svoje deve, kamile, pa su otišli da odmaraju, a od njega i dalje dobro za ljude - voda - teče jer je on izvlači.).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Musa, sin Ukbeta, od Salima, sina Abdullaha, od Abdullaha, sina Umera, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko je tegljio (tj. Ko teglji, vuče) svoju odjeću ohološću (iz oholosti), nije gledao (tj. neće gledati) Allah k njemu (u njega) Sudnjega dana." Pa je rekao Ebu Bekr: "Zaista jedna (od) dvije polovine moje odjeće omekša se (tj. spusti se, opusti se iz nepažnje), osim (tj. izuzev) da se čuvam (ja) toga od njega (od odjeće da mi se ne bi vukla po zemlji, po tlu)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista ti nisi (takav da) praviš (da činiš) to ohološću (iz oholosti)." Rekao je Musa: Pa sam rekao Salimu: "Je li spomenuo Abdullah (ovakav izraz): "Ko je tegljio svoj zastirač (tj. pokrivač za donji dio tijela)?" Rekao je: "Nisam čuo njega (da) je spomenuo (drugi izraz) osim svoju odjeću."

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, pričao nam je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Humejd, sin Abdurahmana sina Avfa, da je Ebu Hurejrete rekao: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Ko podijeli dva para od (neke) stvari od stvari u put Allaha, pozivaće se od vrata - misli (na) raj (na rajska vrata) - : "O robe Allaha! Ovo je dobro. Pa ko je bio od stanovnika (pripadnika, tj. od obavljača) molitve (namaza), pozivaće se od vrata molitve. A ko je bio od stanovnika borbe, pozivaće se od vrata borbe. A ko je bio od stanovnika milostinje, pozivaće se od vrata milostinje. A ko je bio od stanovnika posta, pozivaće se od vrata posta i vrata (zvanih) Rejjan."

("Rejjan" znači onaj koji je mnogo napojen, pa onda "baburrejjan" znači: vrata mnogo napojenoga.)

Pa je rekao Ebu Bekr: "Nije na ovoga koji će se pozivati od tih vrata (ništa, nimalo) od nužde (tj. štete)." I rekao je: "Da li će se pozivati od njih, sviju njih (od sviju vrata) ijedan (čovjek, iko), o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Da. I nadam se da ćeš biti (ti jedan) od njih, o Ebu Bekre!"

PRIČAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, pričao nam je Sulejman, sin Bilala, od Hišama, sina Urveta, od Urveta, sina Zubejra, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, supruge Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, umro, a Ebu Bekr je (bio u tom času) u Sunhu.

Rekao je Ismail: Misli (na) Visiju (tj. na visoka mjesta, visoravni iznad medinskih zemalja prema Nedždu - a to će reći: bio je u brdovitim predjelima iznad medinske teritorije). Pa je ustao (tj. počeo) Umer (da) govori:

"Tako mi Allaha nije umro poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekla je: I rekao je Umer: "Tako mi Allaha ne padaše u moju dušu (ništa drugo) osim to, i zaista poslaće svakako njega Allah, pa će zaista odsjeći svakako ruke ljudi i njihove noge."

(Tj. Nije padalo u moju dušu ništa drugo osim to da nije umro, i da će ga poslati Allah, pa će odsjeći ruke i noge ljudi koji su govorili da je on umro.)

Pa je došao Ebu Bekr, pa je otkrio (pokrivač) od (lica) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je poljubio njega, pa je rekao:

"Sa mojim ocem si ti i mojom majkom (ravan meni, ili: Ti si taj kojega bih otkupio sa svojim ocem i majkom - dao bih za tebe njih oboje)! Lijep (Dobar) si bio (tj. Lijep si) živ i mrtav! Tako mi Allaha koji je (taj što je) moja duša u Njegovoj ruci neće dati okušati tebi Allah dvije smrti (na ovome svijetu) nikada." Zatim je izašao, pa je rekao:

"O zaklinjaču! Na tvojoj polaganosti (tj. Polako ti)!" Pa pošto je progovorio Ebu Bekr, sjeo je Umer. Pa je zahvalio Allahu Ebu Bekr i pohvaljivao Ga, i (onda) je rekao:

"Zar ne (Pazi)! Ko obožavaše (Ko je obožavao) Muhammeda, pa zaista Muhammed, pomilovao ga Allah i spasio, je već umro. A ko obožavaše (A ko je obožavao) Allaha, pa zaista Allah je živ, neće umrijeti." I rekao je (tj. naveo je ajet-odlomak iz Kur'ana):

"Zaista ti si mrtvac i zaista oni su mrtvaci." I rekao je (tj. naveo je iz Kur'ana): "I nije Muhammed (ništa drugo) osim (jedan) poslanik, već su prošli od prije njega poslanici (Božiji), pa zar ćete se, ako umre ili se ubije (bude ubijen u borbi), povratiti na vaše (svoje) pete (tj. nazad u paganstvo, idolopoklonstvo), a ko se vrati (doslovno "inkalebe" znači: prevrnuti se, obrnuti se) na svoje dvije pete, pa (on) neće štetiti Allahu (nijednu) stvar (ništa), a nagradiće Allah zahvalne (tj. one koji ostanu u Islamu i poslije Muhammeda)."

Rekao je: Pa su se zagušili ljudi plaču (plačući; ili po nekima: pa su zaridali ljudi plačući, tj. pa su počeli glasno plakati). Rekao je: I skupili su se Pomagači (Ensarije) k Sa'du, sinu Ubadeta, u (natkrivenom) predvorju Saidetovića, pa su rekli:

"Od nas (neka bude jedan) zapovjednik, a od vas (jedan) zapovjednik!" Pa je otišao k njima Ebu Bekr Siddik, i Umer, sin Hattaba, i Ebu Ubejdete, sin Džerraha. Pa je otišao (tj. počeo je) Umer (da) govori. Pa je ušutkao njega Ebu Bekr. A govoraše Umer (poslije):

"Tako mi Allaha nisam htio s time (drugo) osim (to) da sam ja već bio pripremio (jedan) govor (koji) je već bio zadivio mene (koji se meni dopadao, a) plašio sam se da neće doprijeti njemu (tj. da ga neće znati održati) Ebu Bekr. Zatim je govorio Ebu Bekr, pa je govorio najrječitije (od svih) ljudi. Pa je rekao u svome govoru:

"Mi smo zapovjednici, a vi ste ministri." Pa je rekao Hubab, sin Munzira: "Ne tako mi Allaha. Nećemo činiti (tako). Od nas zapovjednik, a od vas zapovjednik." Pa je rekao Ebu Bekr: "Ne, a ali (tj. nego) mi smo zapovjednici, a vi ste ministri (upravljači, pomoćnici). Oni (Kurejševići) su najsrednji (tj. najumjereniji od) Arapa domom (kućom - ovaj izraz se tumači na više načina) i najjasniji (od) njih svojstvima (lijepima na koja se računa), pa prisegnite se (na vjernost) Umeru, sinu Hattaba, ili Ebu Ubejdetu, sinu Džerraha (pa neka jedan od njih dvojice bude zapovjednik)." Pa je rekao Umer: "Nego prisegnjujemo se tebi (tj. Ne meni ni Ebu Ubejdetu, nego tebi dajemo prisegu na vjernost). Ti si, pa ti (si) naš gospodin, i najbolji (od) nas i najdraži (si od) nas k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je uzeo Umer za njegovu ruku, pa se prisegao, (prisegnuo) njemu i prisegnuli su mu se ljudi. Pa je rekao (jedan) rekač (tj. jedan govornik - Pa rekao je neko):

"Ubili ste Sa'da, sina Ubadeta." Pa je rekao Umer: "Ubio je njega Allah." (Ili: "Ubio ga Allah!") A rekao je Abdullah, sin Salima, od Zubejdije, rekao je Abdurahman, sin Kasima: izvijestio je mene moj otac Kasim da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, rekla:

Ukočio se (ili: Podigao se) je pogled Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je rekao:

"U druga (tj. U društvo) najviše (uvedi me)!" Tri puta (je to ponovio Muhammed a.s. pred smrt, pred izdisanje). I pričao je (Kasim navedeni) hadis (i prema njegovom pričanju Aiša je rekla još i ovo). Rekla je Aiša: Pa nije bilo od govora njih dvojice (ništa) od govora (da je drukčije djelovalo) osim (tako da) je okoristio Allah s njim (muslimane, tj. Što su god rekli i Umer i Ebu Bekr, Allah je dao da to bude na korisnost, od koristi). Zaista već je zastrašio (zastrašivao) Umer (određene) ljude (svojim stavom), a zaista je u njima (među njima nekima) zaista dvoličnost (licemjernost), pa je vratio njih Allah sa time (tj. zadržao ih je u Islamu da ne bi odmah odustali od Islama). Zatim zaista već (je) dao vidjeti Ebu Bekr ljudima pravopuće (pravi put), i dao je upoznati njima dužnost koja je (ta što je) na njima (tj. dužnost obožavanja Vječnoga Allaha), i izašli su s njim (tj. zbog toga) čitaju (čitajući, učeći): "I nije Muhammed (ništa drugo) osim (jedan) poslanik, već su prošli od prije njega (Božiji) poslanici,....", do ".... zahvalne.".

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan, pričao nam je Džami', sin Ebu Rašida, pričao nam je Ebu Ja'la od Muhameda, sina Hanefijjete, rekao je: rekao sam mome (svome) ocu (Aliji):

"Koji (od) ljudi (tj. Koji čovjek) je najbolji poslije poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (šta misliš ti)?" Rekao je: "Ebu Bekr." Rekao sam: "Zatim ko?" Rekao je: "Zatim Umer." A plašio sam se da će reći Usman. Rekao sam: "Zatim si ti."

(To jest: A plašio sam se da će Alija reći da je poslije Umera najbolji Usman, pa sam rekao: "Zatim si ti najbolji poslije Umera.")

Rekao je: "Nisam ja (ništa drugo) osim (jedan običan) čovjek od muslimana."

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, od Malika, od Abdurahmana, sina Kasima, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je ona rekla:

Izašli smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u nekom (ili: u neko od) njegovih putovanja. Ta kada smo bili u (mjestu) Bejda-u, ili u (mjestu) Zatul-Džejšu, presjekao (prekinuo, raskinuo) se (jedan) moj đerdan (moja ogrlica), pa je ostao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na njegovom traženju (traženju tog đerdana) i ostali su ljudi sa njim, a nisu na vodi, i nije sa njima voda (tj. i nemaju sa sobom vode, nisu imali vode). Pa su došli ljudi Ebu Bekru, pa su rekli:

"Zar nećeš vidjeti (tj. Zar ne vidiš ovo) šta je napravila Aiša? Ostala je sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i sa ljudima (sa njim, tj. zadržala ih je), a nisu na vodi i nije sa njima voda (i nemaju vode)." Pa je došao Ebu Bekr, a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, stavljač je svoje glave (stavio je svoju glavu) na moje stegno, već je (tako i) zaspao. Pa je rekao: "Zadržala si poslanika Allaha i ljude, a nisu na vodi i nije sa njima voda (i nemaju vode)." Rekla je: Pa je korio mene, i rekao je (ono) šta je htio Allah da rekne (on - Ebu Bekr), i počeo je (da) udara mene sa svojom rukom u moju slabinu (u stranu ispod rebara preme kuku, tj. u moj bok). Pa neće spriječiti (tj. Pa ne sprječava) mene od micanja (pokretanja u tom času ništa drugo) osim mjesto poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na mome stegnu. Pa je spavao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, čak (da) je osvanuo na (tj. u prilici) bez vode. Pa je spustio Allah odlomak (ajet u kojem je objavljena zapovjed) upravljanja sebe (zemljinoj površini - prašini da se čišćenje za molitvu obavi njom kada nema vode, dakle: objavljen je ajet o tejemmumu), pa su se upravili (prašini, tj. pa su se očistili prašinom, dakle: koristili su prašinu mjesto vode za čišćenje, uzeli su tejemmum).

Pa je rekao Usejd, sin Hudajra: "Nije ona (tj. ova olakšica) prvi blagoslov vaš, o rode (o porodico) Ebu Bekra!" Pa je rekla: Pa smo podigli devu koja je (ta što) sam bila na njoj (jahala), pa smo našli (taj, onaj) đerdan pod njom.

PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, pričao nam je Šubete od Aameša, čuo sam Zekvana (da) priča od Ebu Seida Hudrije, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ne psujte (Ne grdite) moje drugove! Pa da (je bio slučaj takav) da je jedan (od) vas podijelio kao (brdo) Uhud zlata, ne bi dopro (dostigao) mudda jednoga (od) njih, a ni njegove polovine."

(To jest: "Kad bi jedan od vas podijelio zlata koliko je veliko brdo Uhud, njegova vrijednost i njegova nagrada ne bi doprla, nije dostigla, ne bi dostigla vrijednosti i nagrade koju ima jedan od mojih drugova koji je podijelio i dao hrane jedan mudd - mudd je četvrtina sa'a -, ili jednu polovinu - tj. polovinu mudda. Sa' je 3,34 kg, a sa' je mjera koja se upotrebljavala u vrijeme Muhammeda a.s. među Arapima.)

Slijedio je njega (tj. Šubeta) Džerir, i Abdullah, sin Davuda, i Ebu Muavijete i Muhadir od Aameša.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Miskina, Ebul-Hasen, pričao nam je Jahja, sin Hassana, pričao nam je Sulejman od Šerika, sina Ebu Nemira, od Seida, sina Musejjeba, rekao je: izvijestio me je Ebu Musa Eš'arija da se on očistio (za molitvu) u svojoj kući, zatim je izašao. Pa sam rekao:

"Zaista držaću se svakako poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i zaista biću svakako sa njim ovaj moj dan." Rekao je: Pa je došao Bogomolji, pa je pitao o Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli: "Izašao je i upravio je ovda (u ovom pravcu)." Pa sam izašao na njegovom tragu pitam (pitajući, raspitivajući se) o njemu dok (sam doznao da) je unišao (u vrt u kojem se nalazi) bunar Eris (u blizini mjesta Kuba-a kod Medine). Pa sam sjeo kod (njegovih) vrata, a njegova vrata su od grana (palme), dok je izvršio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoju nuždu, pa se (onda) očistio (abdestio) za molitvu (za namaz). Pa sam ustao k njemu, pa kada li je on sjedač (tj. kada li on sjedi) na bunaru Eris, i usrijedio se (tj. i sjeo je u sredinu, na sredinu) njegove strane (obale; ili: njegove klupe, natkrivene i postavljene kraj bunara, uz bunar), i otkrio je svoje dvije golijeni (dva nožna cipca, cijepca) i spustio je njih dvije (njih dva) u (taj) bunar.

("Kuffun" znači: strana; suhi dio obale bunara; klupa koja je postavljena okolo bunara, i koja je nekada i natkrivena i ograđena.)

Pa sam pozdravio njega, zatim sam otišao, pa sam sjeo kod vrata, pa sam rekao: Zaista biću svakako vratar poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, danas. Pa je došao Ebu Bekr, pa je odbio (tj. gurnuo u) vrata, pa sam rekao:

"Ko je ovo (Ko je to)?" Pa je rekao: "Ebu Bekr." Pa sam rekao: "Na tvojoj polaganosti (Polako ti)!" Zatim sam otišao, pa sam rekao: "O poslaniče Allaha! Ovo (To) je Ebu Bekr traži dozvolu (da uniđe, da uđe)." Pa je rekao:

"Dozvoli mu, i obraduj ga sa rajem (sa džennetom)." Pa sam se okrenuo (tj. otišao prema vratima) dok (te) sam rekao Ebu Bekru: "Uniđi, i poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, raduje (obeseljava) te sa rajem (tj. daje ti veselu vijest da ćeš u raj)." Pa je unišao Ebu Bekr, pa je sjeo na desnicu (na desnu stranu) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa njima u stranu (ili: u klupu) i spustio je svoje dvije noge u bunar, kao što je napravio, (uradio, učinio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i otkrio je svoje dvije golijeni. Zatim sam se vratio, pa sam sjeo. A već sam (bio) ostavio svoga brata (da) se očisti i priključi se meni, pa sam rekao: Ako htjedne Allah sa omsicom dobro - hoće (tj. misli na) svoga brata - dovesti će ga (tj. daće mu Allah da i on dođe ovamo sada). Pa kada li (jedan) čovjek pokreće vrata! Pa sam rekao:

"Ko je ovo (Ko je to)?" Pa je rekao: "Umer, sin Hattaba." Pa sam rekao: "Na tvojoj polaganosti (Polako, Pričekaj)!" Zatim sam došao k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam pozdravio njega, pa sam rekao: "Ovo je (To je) Umer, sin Hattaba traži dozvolu (da uđe)." Pa je rekao:

"Dozvoli mu, i obraduj (tj. obeseli) ga sa rajem." Pa sam došao, pa sam rekao njemu: "Uniđi, i obeselio je tebe poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa rajem." Pa je unišao, pa je sjeo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u stranu (u klupu) na njegovu ljevicu (lijevu stranu) i spustio je svoje dvije noge u bunar. Zatim sam se vratio, pa sam sjeo, pa sam rekao: Ako htjedne Allah sa omsicom dobro, dovesti će ga. Pa je došao (jedan) čovjek pokreće vrata. Pa sam rekao:

"Ko je ovo (Ko je to)?" Pa je rekao: "Usman, sin Affana." Pa sam rekao: "Na tvojoj polaganosti (Polako, Pričekaj)!" Pa sam došao k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam izvijestio njega. Pa je rekao:

"Dozvoli mu, i obeseli ga sa rajem na kušnji (iskušenju - koja) će pogoditi njega." Pa sam došao njemu, pa sam rekao njemu: "Uniđi, i obeselio je tebe poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa rajem na kušnji (sa iskušenjem, uz kušnju jednu koja) će pogoditi (zadesiti) tebe." Pa je unišao, pa je našao stranu (ili: klupu da) se već napunila, pa je sjeo prema njemu (tj. prema njegovom licu, nasuprot njemu na prostoru) od druge polovine (bunara).

Rekao je Šerik: Rekao je Seid, sin Musejjeba: Pa sam tumačio (protumačio, tj. tumačim) nju (tj. ovu cijelu zgodu da je imala u sebi predznak u odnosu na) njihove grobove.

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Jahja od Seida, od Katadeta da je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega, pričao njima da se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, popeo (na brdo) Uhud i (sa njim su se popeli) Ebu Bekr, i Umer i Usman, pa se potreslo s njima (to brdo), pa je rekao:

"Budi čvrst (stalan), Uhude, pa (tj. jer) su na tebi samo (jedan) vjerovijesnik, i (jedan) mnogoistiniti (koji mnogo istinu govori) i dva mučenika (dva šehita, šehida - dvije osobe koje će poginuti u službi vjere, ili u borbi za vjeru Islam)."

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Seida, Ebu Abdullah, pričao nam je Vehb, sin Džerira, pričao nam je Sahr od Nafi-a, da je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Dok sam ja na (jednome) bunaru, iščupavam (tj. vadim vodu) iz njega, došao (tj. dođe) mi Ebu Bekr i Umer. Pa je uzeo Ebu Bekr (tu) kovu, pa je izvadio kovu ili dvije kove, a u njegovom vadenju (vađenju) je (neka) slabost. A Allah će oprostiti (Allah oprostio) njemu! Zatim je uzeo nju Umer, sin Hattaba, iz ruke Ebu Bekra, pa se preokrenula (promijenula se ta kova) u njegovoj ruci (u jednu) veliku kovu. Pa nisam vidio (nijednoga) isključivo sposobnoga (tj. snažnoga čovjeka, nijednoga talenta) od ljudi (da) pravi njegovim pravljenjem (da odsijeca njegovim odsijecanjem, tj. da čini kao on, da vadi vodu snažno i mnogo kao on), čak su udarili ljudi u ležište (tj. otišli su u odmaralište za deve)."

Rekao je Vehb: "El-atanu" je mjesto pokleknuća deva (na koljena, tj. mjesto gdje deve leže i odmaraju se na taj način što kleknu na koljena, pa onda prsa priljube na tle). Govori (tj. Kaže Vehb da to znači): Čak su se napojile deve, pa je dala kleknuti (leći ta napojenost, napijenost njima devama, tj. pa je deve ta napojenost natjerala da legnu).

PRIČAO NAM JE Velid, sin Saliha, pričao nam je Isa, sin Junusa, pričao nam je Umer, sin Seida sina Ebul-Husejna, Mekija od Ibnu Ebu Mulejketa, od Ibnu Abbasa, rekao je:

Zaista ja sam zaista stajač (tj. stajao) u narodu (tj. među nekim ljudima), pa su se (oni) molili Allahu za Umera, sina Hattaba, a već se stavio (metnuo) na svoju postelju (na svoj krevet, tj. na svoju mrtvačku nosiljku), kada li je (jedan) čovjek iza mene već stavio svoj lakat na moje rame govori (govoreći):

"Pomilovao te Allah! Zaista ono bio sam (takav da) se zaista nadam (stalno, tj. Zaista ja se nadah, nadao sam se) da će učiniti tebe Allah sa tvoja dva druga (i kod pokopavanja) jer zaista ja (znam) mnogo od (onoga) što sam bio (u prilici da) čujem (tj. jer ja mnogo puta slušah) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Bio sam (ja), i Ebu Bekr i Umer; i: Učinio sam (ja), i Ebu Bekr i Umer; i: Otišao sam (ja), i Ebu Bekr i Umer; pa zaista bio sam zaista (da) se nadam (tj. pa zaista nadah se) da će učiniti tebe Allah sa njima dvojicom." Pa sam se obazreo pa kada li je on (taj što to govori) Alija, sin Ebu Taliba!

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jezida, Kufija, pričao nam je Velid od Evzaije, od Jahja-a, sina Ebu Kesira, od Muhameda, sin Ibrahima, od Urveta, sina Zubejra, rekao je: pitao sam Abdullaha, sina Amra, o najžešćem (onome) što su napravili (učinili) idolopoklonici sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je:

Vidio sam Ukbeta, sina Ebu Muajta (da) je došao k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a on klanja, pa je stavio njegov ogrtač u (na) njegov vrat, pa je davio (gušio) njega s njim (njime) žestokim davljenjem. Pa je došao Ebu Bekr dok (tj. te) je odbio njega od njega, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Zar ćete ubiti (jednoga) čovjeka (zbog toga što je takav) da govori (zato što govori): "Moj gospod (gospodar) je Allah!", a već je donio vama jasne dokaze od vašega Gospoda (tj. od Allaha, Gospoda, Gospodara i Tvorca svega)."

GLAVA

lijepih (pohvalnih) djela Umera, sina Hattaba, Ebu Hafsa Kurejševića Adevije (Adevijevića - Adijjevića), bio zadovoljan Allah od njega.

PRIČAO NAM JE Hadždžadž, sin Minhala, pričao nam je Abdul-Aziz, sin Madžišuna, pričao nam je Muhamed, sin Munkedira, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Vidio sam (tj. Sanjao sam) mene (sebe da) sam unišao (u) raj, pa kada li ja (susretnem se, susretoh se) sa Rumejsa-om, ženom Ebu Talhata! I čuo sam (nekakvu) škripu (obuće, topot, zvuk) pa sam rekao:

"Ko je ovo?" Pa je rekao (Džibril, ili neki drugi anđeo): "Ovo je Bilal." I vidio sam (jedan) dvorac (zamak, i) u njegovom dvorištu je (jedna) djevojka, pa sam rekao: "Za koga je ovo (tj. Čije je ovo)?" Pa je rekao: "Za Umera (tj. Umerovo je ovo)." Pa sam htio da uniđem (u) njega (u taj dvorac, zamak), pa (da) pogledam k njemu (tj. pa da ga razgledam), pa sam spomenuo tvoju ljubomoru (tj. pa sam se ja sjetio tvoje ljubomore, i zbog toga nisam unišao u taj dvorac u raju ni u snu)." Pa je rekao Umer:

"Sa mojim (svojim) ocem i mojom (svojom) majkom (otkupio bih tebe), o poslaniče Allaha! Zar na tebe (da) budem ljubomoran (da bivam ljubomoran, da osjećam ljubomoru)?"

PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, izvijestio nas je Lejs, rekao je: pričao mi je Ukajl od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me Seid, sin Musejeba, da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao:

Dok smo mi kod poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kadli je rekao (kadli on reče):

"Dok sam ja spavač (Dok sam spavao), vidio sam mene (sebe) u raju. Pa kada li (jedna) žena čisti se (za molitvu) do strane (tj. uz stranu jednoga) dvorca! Pa sam rekao (upitao): "Za koga je ovaj (tj. Čiji je ovo) dvorac?" Pa su rekli (Odgovoreno mi je): "Za Umera." Pa sam spomenuo njegovu ljubomoru, pa sam se okrenuo idući nazad (vraćajući se nazad)." Pa je zaplakao Umer i rekao je:

"Zar na tebe (da) budem ljubomoran, o poslaniče Allaha?!"

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Salta, Ebu Džafer Kufija, pričao nam je Ibnul-Mubarek od Junusa, od Zuhrije, izvijestio me Hamzete od svoga oca da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Dok sam ja spavač (Dok sam spavao), napio sam se - misli (da kaže da se napio) mlijeka - čak (tako da) gledam napojenost (tj. vidim tu napojenost da) teče u moj nokat, ili u moje nokte, zatim sam dodao Umeru (Umeru, sinu Hattaba)." Rekli su: "Pa šta (tj. Pa kako) si protumačio njega (taj san), o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Znanje."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha, sina Numejra, pričao nam je Muhamed, sin Bišra, pričao nam je Ubejdulah, rekao je: pričao mi je Ebu Bekr, sin Salima, od Salima, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Pokazalo mi se u spavanju (u snu) da ja vidim (vodu) sa kovom deve (tj. sa kovom koju izvlači mlada jedna deva koja ide u krug okolo bunara i okreće u hodu napravu na kojoj je pričvršćena kova - vodu vadim sa kovom deve) na bunaru (nekakvome). Pa je došao Ebu Bekr, pa je izvadio kovu, ili dvije kove slabašnim vađenjem, a Allah će oprostiti njemu (ili: I Allah oprostio njemu!). Zatim je došao Umer, sin Hattaba, pa se okrenula (pa se pretvorila ta manja kova u) veliku kovu (pa je postala velika kova). Pa nisam vidio isključivo sposobnoga (čovjeka da) pravi njegovim pravljenjem (da odsijeca njegovim odsijecanjem, tj. da čini kao on, da vadi vodu kao on), čak su se napojili ljudi i udarili su za (tj. u) ležište (otišli su u odmaralište za deve okolo, oko vode bunara)."

Rekao je Ibnu Džubejr: "El-abkarijju" su plemeniti (tj. lijepi) sagovi (ćilimi).

(To jest: To je značenje prvobitno koje je imala ta riječ.)

A rekao je Jahja: "Ezzerabijju" su sagovi (ćilimi što) je za njih (u njih, tj. koji imaju, u kojih ima) resa, nježna (fina), prosuta.

(To jest: To su ćilimi koji po sebi imaju prosute rese, u stvari, dlake poput malja, kao malje po licu mladića koji je dobio prve malje. U daljem tekstu svaki arapski izraz, svaku arapsku riječ koja bude označavala takvu vrstu ćilima odlične kvalitete, prevodiće se sa našim izrazom "čupavi sagovi", "čupavi ćilimi".)

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Jakub, sin Ibrahima, rekao je: pričao mi je moj otac od Saliha, od Ibnu Šihaba: izvijestio me je Abdul-Hamid da je Muhamed, sin Sa'da, izvijestio njega da je njegov otac (Sa'd, sin Ebu Vakkasa) rekao. (-H-) Pričao mi je Abdul-Aziz, sin Abdullaha, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, o Saliha, od Ibnu Šihaba, od Abdul-Hamida, sina Abdurahmana sina Zejda, od Muhameda, sina Sa'da sina Ebu Vakkasa, od njegovoga oca, rekao je:

Tražio je dozvoljenje (dozvolu za ulazak) Umer, sin Hattaba, na poslanika Allaha (tj. tražio je dozvolu da uniđe, da uđe k poslaniku Allaha), pomilovao ga Allah i spasio, a kod njega su (nekakve) žene od Kurejševića, razgovaraju (one) s njim i traže mnogo (one od) njega uzdižući se njihovi glasovi na (nad) njegov glas. Pa pošto je zatražio dozvolu Umer, sin Hattaba, ustale su (one), pa su se natjecale (pretjecale, tj. požurile su) zastoru (zavjesi da se iza nje sakriju). Pa je dozvolio njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio (ulazak). Pa je unišao Umer, a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, se smije. Pa je rekao Umer:

"Nasmijao Allah tvoj zub (tj. Obradovao te Allah), o poslaniče Allaha! (Zbog čega li se smiješ u ovom času?)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Začudio sam se od (tj. zbog) ovih (žena) koje su bile kod mene, pa pošto su čule tvoj glas, natjecale (požurile) su se zastoru (zavjesi)." Pa je rekao Umer: "Pa ti si preči da se (one) boje (plaše tebe), o poslaniče Allaha!" Zatim je rekao Umer: "O neprijateljice vaših (svojih) osoba (tj. O neprijateljice same sebe, samih sebe)! Zar se bojite (plašite) mene, a ne bojite se poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (zar tako)?" Pa su rekle: "Da. Ti si grublji i tvrđi (tj. oštriji, nemilosrdniji) od poslanika Allaha (Allahovog poslanika), pomilovao ga Allah i spasio." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ih (tj. Šuti, Ne počinji nam nikakvoga pričanja), o sine Hattaba! Tako mi (Onoga) koji je (taj što je) moja duša u Njegovoj ruci nije susreo tebe (određeni) sotona idući (putujući ti nekom) dolinom nikada (drukčije) osim (tako da) je išao (putovao, tj. skrenuo nekom) dolinom (drugom) osim tvoje doline."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Jahja od Ismaila, pričao nam je Kajs, rekao je: rekao je Abdullah (Mesudov):

Neprestano smo bili časni (moćni mi) otkada je primio Islam (prihvatio islamsku vjeru) Umer.

PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, pričao nam je Umer, sin Seida, od Ibnu Ebu Mulejketa da je on čuo Ibnu Abbasa (da) govori:

Stavio se je Umer na svoj krevet (postelju, tj. mrtvačku nosiljku), pa su opkolili njega ljudi mole i klanjaju (molitvu za umrloga njemu - dženazu) prije (nego) da se podigne (on sa tla), i ja sam u (tj. među) njima. Pa nije zastrašio mene (niko drugi) osim (jedan) čovjek uzimač moga ramena (tj. čovjek koji me uzeo za rame). Pa kada li je (to) Alija! Pa se smilovao na Umera (ili: Pa je rekao za Umera, Umeru: "Rahimekellahu": Pomilovao te Allah!) i rekao je:

"Nisi iza sebe ostavio nijednoga (čovjeka, tj. nikoga) dražega meni (k meni) da (ja) sretnem Allaha sa (djelom) sličnim njegovom djelu od tebe (od sebe nikoga meni dražega po djelu, tj. niko mi od tebe nije draži po djelu od ovih što si ih iza sebe ostavio, s tvojim bi djelom najvolio, najviše volio na Sudnjem danu pred Allaha izaći na odgovornost). I zakletva Allaha (tj. I zaklinjem se Allahom) zaista (ono ja) bio sam (takav da) zaista mislim (tj. zaista pomišljah) da će učiniti tebe Allah sa tvoja dva druga, i računam da sam ja bio mnogo (puta u takvoj prilici da) čujem (slušam) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Otišao sam ja, i Ebu Bekr i Umer; i: Unišao sam ja, i Ebu Bekr i Umer; i: Izašao sam ja, i Ebu Bekr i Umer."

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Seid. Rekao je (Buharija): A rekao je meni Halifete: Pričao nam je Muhamed, sin Seva-a, i Kehmes, sin Minhala, njih dvojica su rekla: pričao nam je Seid od Katadeta, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Popeo se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k Uhudu i sa njim je Ebu Bekr, i Umer i Usman, pa se zatresao (potresao Uhud) sa njima, pa je udario njega sa svojom nogom, (i) rekao je:

"Učvrsti se (Budi čvrst, stalan, smiri se), Uhude, pa nije na tebi (niko drugi) osim vjerovijesnik, ili mnogoistiniti, ili mučenik (šehit, šehid - koji će poginuti za vjeru, koji pogine za vjeru)."

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, rekao je: pričao mi je Ibnu Vehb, rekao je: pričao mi je Umer, on je sin Muhameda, da je Zejd, sin Eslema, pričao njemu od svoga oca (Eslema, koji je bio oslobođeni rob Umerov), rekao je: Pitao me Ibnu Umer o nekoj njegovoj stvari - misli (na) Umera - (tj. o nekoj Umerovoj stvari, svojstvu, postupku), pa sam izvijestio njega, pa je rekao:

Nisam vidio nijednoga (čovjeka) nikada poslije poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od vremena (kada) se uzeo (tj. kada je umro Muhammed a.s. da) je bio marljiviji i darežljiviji, čak se dokrajčio (tj. umro u toj marljivosti i darežljivosti - a u tom niko nije bio bolji) od Umera, sina Hattaba (koji se kao takav i dokrajčio, tj. umro, dočekao kraj života - nihajet).

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Sabita, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je (jedan, neki) čovjek pitao Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o Času (tj. s Sudnjem danu), pa je rekao (pa je pitao):

"Kada će (biti) Čas?" Rekao je: "A šta je to (što) si pripravio (pripremio) za njega (za taj takav čas)?" Rekao je: "Nema (nikakve) stvari (tj. Nisam ništa pripravio), osim (jedino to) da ja volim Allaha i Njegovoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je rekao:

"Ti si sa (onim) koga voliš (doslovno: koga si volio, tj. Ti ćeš biti na Sudnjem danu sa onim koga si volio na ovome svijetu dok si živio)." Rekao je Enes: Pa nismo se obeselili (veselili ni) sa (jednom) stvari našim veseljem sa govorom (tj. kao što smo se obeselili sa govorom, zbog govora) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ti si sa (onim) koga si volio." Rekao je Enes: Pa ja volim Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekra, i Umera, i nadam se da ću biti sa njima sa svojom ljubavlju njih (tj. zbog svoje ljubavi prema njima) iako nisam radio sa (velikim djelima, tj. velikih djela) slično njihovim radovima (tj. njihovim djelima)."

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od svoga oca, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista već su bili u (među onima) što su prije vas od naroda (raznih postojali, živjeli - bili su među njima neki ljudi takvi) kojima se priča (tj. koji o nečemu nešto izreknu, pa se to tako poslije i dogodi, objelodani - pa ispadne kao da im je neko to ispričao i da su na osnovu toga pričanja to izjavili, a oni su, u samoj stvari, nadahnuti ljudi). Pa ako je bio (takav) u mojoj sljedbi ijedan (čovjek, iko, dakle: Ako je iko od moje sljedbe takav), pa zaista on je Umer (onda je to Umer, tj. to je Umer)."

Povećao (je, tj. u pričanju toga hadisa dodao) je Zekerija, sin Ebu Zaideta, od Sa'da, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista već su bili u (među onima) ko je bio (koji su bili) prije vas od Izraelićana (bili su neki) ljudi (što) se govori njima (od meleka, anđela, tj. nadahnjuju se oni od meleka, anđela) od (drugoga načina, na drugi način) bez da bivaju (oni kao neki, a nisu neki) vjerovijesnici. Pa ako je od moje sljedbe od njih (tj. od takvih ljudi) ijedan (čovjek, iko), pa (to je) Umer." Rekao je Ibnu Abbas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice:

"I nismo poslali od prije tebe (nijednoga) od poslanika, a ni vjerovijesnika, a ni (onoga) kome se priča....".

(To je način kako je čitao, na koji način je čitao Ibnu Abbas odlomak iz Kur'ana u poglavlju - suri Hadždž - 52. ajet, odlomak. On je u čitanju dodavao i "ve la muhaddesin". Kod drugih čitača nema tih riječi.)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, pričao nam je Ukajl od Ibnu Šihaba, od Seida, sina Musejjeba, i Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, njih dva su rekla: čuli smo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Dok je (jedan) pastir u svojim bravima (ovcama), potrčao (zatrčao se) je (određeni) vuk, pa je uzeo od njih (od brava jednu) ovcu, pa je tražio nju dok je spasio (izbavio) nju. Pa se obazreo k njemu (taj) vuk, pa je rekao njemu:

"Ko je za nju (Ko je njoj pastir; Ko će joj biti pastir na) dan zvijeri (kada) nije njoj pastir (niko drugi) osim mene?" Pa (su) rekli ljudi:

"Slava Allahu!" Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa zaista ja vjerujem u njega (u ovaj događaj), i Ebu Bekr i Umer, a nije tude (a nisu tu bili prisutni ni) Ebu Bekr i Umer (ili: a nisu tude Ebu Bekr i Umer)."

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me je Ebu Umamete, sin Sehla sina Hunejfa, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Dok sam ja spavač (Dok sam ja spavao), vidio sam (određene) ljude (koji) su se izlagali na mene (tj. koji su se pokazivali meni), a na njima su košulje. Pa od njih su (neke) što dopiru sisama (do sisa, do dojki, do grudi), a o njih (od košulja) su (neke) što dopiru niže (ispod) toga. A izložio (pokazao) se na mene (meni) Umer, a na njemu je košulja (tolika da) vuče sebi nju (tj. da je vuče po zemlji, po tlu za sobom)." Rekli su: "Pa šta si (tj. Kako si) protumačio njega (taj san), o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Vjeru."

(To jest: "Tumačim to da prestavlja vjersku čvrstinu. Ko ima dulju košulju, ima, znači, jače vjersko osjećanje, ubjeđenje.)

PRIČAO NAM JE Salt, sin Muhameda, pričao nam je Ismail, sin Ibrahima, pričao nam je Ejub od Ibnu Ebu Mulejketa, od Misvera, sina Mahremeta, rekao je:

Pošto se udario (tj. Pošto je udaren, uboden) Umer (od atentatora), počeo je (da) osjeća bol (tj. da izražava bol). Pa je rekao njemu Ibnu Abbas i (to) kao da on odstranjuje nestrpljivost (strah od smrti) njemu:

"O zapovjedniče vjernika! I zaista ako je bilo to (tj. ako bude to - ako bude došla smrt zbog toga udarca), zaista već si se družio (sa) poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa si uljepšao njegovo druženje (društvo, tj. pa si lijepo činio u njegovom druženju, u njegovom društvu), zatim si se rastao (rastavio od) njega, a on je od tebe (tj. s tobom) zadovoljan. Zatim si se družio (sa) Ebu Bekrom, pa si uljepšao njegovo druženje, zatim si se rastao (od) njega, a on je od tebe (s tobom bio) zadovoljan. Zatim si se družio (sa) njihovim drugovima, pa si uljepšao njihovo druženje, i zaista ako se rastaneš (ti sa) njima, zaista ćeš se rastati svakako (ti sa) njima (ili: ti od njih), a oni su od tebe (s tobom) zadovoljni." Rekao je (Umer r.a.):

"Što se tiče (onoga) što si spomenuo od druženja poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovoga zadovoljstva, pa to je samo dobročinstvo od Allaha, uzvišen je, (koje) je učinio dobročinstvo (On) s njima (tj. njega) na mene (njega meni). A što se tiče (onoga) što si spomenuo od druženja Ebu Bekra i njegovoga zadovoljstva, pa (i) to je samo dobročinstvo od Allaha, veličajno je Njegovo spominjanje, (koje) je učinio dobročinstvo s njim (njega) na mene (njega meni). A što se tiče (onoga) što (ti) vidiš od moga nestrpljenja (ili: od moga straha od smrti), pa ono je (tj. pa to je) zbog tebe i zbog tvojih drugova. Tako mi Allaha da (je slučaj takav) da je meni napunjenost Zemlje zlatom (tj. puna Zemlja zlatom), zaista bih se otkupio s njim od kazne Allaha, moćan je i veličajan je (On), prije (nego) da vidim njega (tj. nju-kaznu)."

Rekao je Hammad, sin Zejda: pričao nam je Ejub od Ibnu Ebu Mulejketa, od Ibnu Abbasa: "Unišao sam na Umera (tj. Unišao sam Umeru)....", (pa je on dalje pričao) za ovo (tj. za ovaj hadis).

PRIČAO NAM JE Jusuf, sin Musa-a, pričao nam je Ebu Usamete, rekao je: pričao mi je Usman, sin Gijasa, pričao nam je Ebu Usman Nehdija od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bio sam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u zidu (jednom) od zidova Medine (tj. u vrtu ograđenim zidom), pa je došao (jedan) čovjek, pa je tražio da se otvori (njemu). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Otvori njemu, i obeseli ga sa rajem (na Sudnjem danu)." Pa sam otvorio njemu, pa kada li je on Ebu Bekr! Pa sam obeselio njega sa (onim) što je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je zahvalio Allahu. Zatim je došao (jedan) čovjek, pa je tražio da se otvori. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Otvori njemu, i obeseli ga sa rajem." Pa sam otvorio njemu, pa kada li je on Umer! Pa sam izvijestio njega za (tj. o onome) što je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je zahvalio Allahu. Zatim je tražio da se otvori (njemu kapija, jedan) čovjek. Pa je rekao meni:

"Otvori njemu, i obeseli ga sa rajem na (jednoj) kušnji (tj. uz kušnju koja) će pogoditi njega." Pa kada li (to bi) Usman! Pa sam izvijestio njega za (ono, tj. o onome) što je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je zahvalio Allahu, zatim je rekao:

"Allah je (onaj što) se od Njega traži pomoć." (Ili: "Allah je onaj od koga se traži pomoć.").

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, rekao je: pričao mi je Ibnu Vehb, rekao je: izvijestio me je Hajvete, rekao je: pričao mi je Ebu Akil Zuhrete, sin Ma'beda, da je on čuo svoga djeda Abdullaha, sina Hišama, rekao je:

Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, a on je uzimač (tj. uzeo) za ruku Umera, sina Hattaba.

(Veli se da je ovaj Abdullah Hišamov stričević Talhata, sina Ubejdullaha.)

GLAVA

lijepih (pohvalnih) djela Usmana, sina Affana, Ebu Amra Kurejšije (Kurejševića), bio zadovoljan Allah od njega.

A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko iskopa (ili: Ko će iskopati) bunar Rumete, pa njemu je raj (tj. pa on će imati raj, ući će u raj)." Pa je iskopao njega Usman. I rekao je: "Ko je opremio (tj. Ko opremi za put i za borbu) vojsku poteškoće (tj. vojsku za borbu na Tebuku), pa njemu je raj." Pa je opremio njega (taj vojni pohod, tj. tu vojsku) Usman.

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Ejuba, od Ebu Usmana, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, unišao (u jedan) zid (tj. u vrt ograđen zidom), i zapovjedio je meni za čuvanje vrata (toga) zida. Pa je došao (jedan) čovjek traži dozvolu (tj. tražeći dozvolu on da i on uniđe). Pa je rekao:

"Dozvoli njemu, i obeseli ga sa rajem." Pa kada li (ono, to) Ebu Bekr! Zatim je došao (neki) drugi traži (tražeći) dozvolu. Pa je rekao:

"Dozvoli njemu, i obeseli ga sa rajem." Pa kada li (to) Umer! Zatim je došao (još neki) drugi traži (tražeći) dozvolu. Pa je šutio (jednu) stvarčicu (tj. Pa je šutio, zašutio malko, malo vremena), zatim je rekao:

"Dozvoli njemu, i obeseli ga sa rajem na kušnji (sa kušnjom što) će pogoditi njega." Pa kada li (to bijaše) Usman, sin Affana! Rekao je Hammad: A pričao nam je Asim Ahvel i Alija, sin Hakema, njih dvojica su čula Ebu Usmana (da) priča od Ebu Musa-a sa (pričanjem) kao njegov (sadržaj, tj. sadržaj navedenoga hadisa) i povećao je u njemu Asim (još i to) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio sjedač u (jednome) mjestu (što) je u njemu voda, već se otkrio od svoja dva koljena, ili (do) svoga koljena (tj. otkrio je oba, ili jedno koljeno), pa pošto je unišao Usman, pokrio je njih (koljena, ili njega-koljeno).

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Šebiba sina Seida, pričao mi je moj otac od Junusa, rekao je Ibnu Šihab: izvijestio me je Urvete da je Ubejdulah, sin Adijja sina Hijara, izvijestio njega da su Misver, sin Mahremeta, i Abdurahman, sin Esveda sina Abdujegusa, rekli (rekla su njih dvojica Ubejdulahu):

"Šta sprečava tebe da govoriš Usmanu za (tj. zbog) njegovoga brata (po majci) Velida, pa već su umnožili (govor, kritiku određeni) ljudi o njemu." Pa sam namjerio (upravio, pravo pošao) Usmanu dok je izašao k molitvi (tj. u vrijeme kad je izašao na molitvu). Rekao sam: "Zaista za (tj. u) mene je k tebi (jedna) potreba (nužna stvar) i ona je iskrenost tebi (tj. jedan iskren savjet tebi)." Rekao je: "O (ti) čovječe! Od tebe." Rekao je Ma'mer: Mislim ga (da) je rekao (Mislim da je rekao): "Utječem se Allahu od tebe." Pa sam otišao (okrenuo se nazad), pa sam se vratio k njima dvojici. Kadli je došao (tj. Kadli dođe iznenada) poslanik Usmana! Pa sam došao njemu, pa je rekao: "Šta je tvoja iskrenost?" Pa sam rekao: "Zaista Allah - slava Njemu! - poslao je Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, sa istinom i spustio je na njega (njemu) Knjigu, i bio si (ti) od (onih) ko se odazvao (koji su se odazvali) Allahu i Njegovom poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa si selio dvije seobe (dva iseljenja) i družio si se (sa) poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i vidio si njegov put (pravac), a već su umnožili (raširili nezgodan govor) ljudi o stanju Velida."

(Velida je postavio Usman za namjesnika Kufe umjesto Sada, sina Ebu Vakkasa, nakon neke svađe između Sada i Abdullaha, sina Mes'uda, u vezi naplate pozajmljene imovine iz državne blagajne, a koju je bio pozajmio Sad. Veli se da je Velid klanjao jednom u Kufi kao namjesnik u džamiji kao imam sabah - jutarnju molitvu - u pijanom stanju.)

Rekao je (Usman k Ubejdullahu): "Stigao (li) si (ti) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. da li si, je si li stigao, doživio-vidio ti Božijega poslanika)?" Rekao sam: "Ne, a ali (tj. nego) je dospjelo (doprlo) k meni od njegovoga znanja što (tj. isto onako kako) dospijeva (dopire) k djevici (djevojci) u njezinom zastoru (u njezinoj pregradi, prostoriju-prostoru u koju je ona odvojena, ali ipak nešto čuje i sazna makar bila i izolovana)." Rekao je (Usman):

"Što se tiče poslije, pa zaista Allah je poslao Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, sa istinom, pa sam bio od (onih) ko se odazvao Allahu i Njegovom poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio, i vjerovao sam (i vjerujem) u (ono) što se poslalo s njim (njemu), i selio sam dvije seobe (u Abesiniju i u Medinu) - kao što si rekao - i družio sam se (sa) poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i prisegnuo sam se njemu (na vjernost), pa nisam pogriješio njemu i nisam prevario (varao) njega do (časa kada) je usmrtio njega Allah (sve dok nije umro). Zatim Ebu Bekr je slično njemu (prošao, tj. bio je od mene poštovan, nisam ni njemu bio nepokoran ni nevjeran). Zatim Umer je slično njemu (prošao sa mnom). Zatim se meni dao hilafet (uprava, vlast, vladanje), pa zar nije meni od prava (tj. pa zar ja nemam isto onakvo pravo da se i meni pokorava, da se i meni bude u pokornosti) kao (ono) koje je za njih (bilo, tj. koje su oni imali - tj. pa zar se i meni ne treba pokoravati kao i njima što sam se ja pokoravao)?" Rekao sam: "Da." Rekao je: "Pa šta su (šta znače) ova pričanja koja dopiru meni od vas? Što se tiče (onoga) što si spomenuo od stanja (o stvari, o slučaju) Velida, pa uzećemo u njemu sa istinom (tj. pa postupićemo s njime po pravdi) ako je htio (ako htjedne) Allah, uzvišen je."

Zatim je pozvao (Usman) Aliju, pa je zapovjedio njemu (Aliji) da bičuje njega (Velida), pa je bičevao njega osamdeset (udaraca, tj. bičevao ga je sa osamdeset udaraca).

(Revolt i nezadovoljstvo i protiv Usmana je izazivalo to što je Usman odgađao da izvrši kaznu nad Velidom, a Usman je odgađao izvršenje kazne zbog toga što je htio da stvarno stanje i slučaj provjeri i sigurno utvrdi. Čim je to utvrdio i provjerio, odmah je odstranio Velida sa dužnosti i dao je zapovjed da se izvrši kazna nad njim za pijančevanje.)

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Hatima sina Bezi-a, pričao nam je Šazan, pričao nam Abdul-Aziz, sin Ebu Selemeta, Madžišun (ili: Madžišuna, Madžišunov) od Ubejdullaha, od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Bili smo u vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (takvog običaja da) ne izjednačujemo (tj. ne izjednačavasmo, ne smatrasmo jednakim, ravnim) sa Ebu Bekrom nijednoga (čovjeka), zatim (sa) Umerom, zatim (sa) Usmanom. Zatim ostavimo (tj. ostavljasmo) drugove Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (tako da) ne sudimo o vrijednosti (međusobnoj prednosti) između njih.

(To jest: Ne davasmo ocjene o dobroti i vrijednosti ostalih drugova Muhammeda a.s. koji je od kojega bolji, vrijedniji.)

Slijedio je njega (Šazana) Abdullah, sin Saliha, od Abdul-Aziza.

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete, pričao nam je Usman, on je sin Mevhiba (ili Mevheba), rekao je:

Došao je (jedan) čovjek od stanovnika Egipta, hodočastio je Kabu, pa je vidio (neke) ljude (narod) sjedače (sjede), pa je rekao:

"Ko su ovi ljudi?" Rekao je (neko): "Ovi (ljudi) su Kurejševići." Rekao je: "Pa ko je (onaj) starac u (tj. među) njima?" Rekli su: "Abdullah, sin Umera." Rekao je: "O sine Umera! Zaista ja pitalac (tj. ja pitam) tebe o (jednoj) stvari, pa pričaj mi o njoj. Da li znaš da je Usman bježao (pobjegao na) dan Uhuda?" Rekao je: "Da." Pa je rekao: "Znaš (li) da se on izgubio (odsustvovao, bio odsutan) od Bedra, i nije prisustvovao?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Da li znaš da se on izgubio od prisege zadovoljstva, i nije prisustvovao njoj?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Allah je veći (od svega i svakoga - a to se kratko prevodi i ovako: Allah je velik)!" Rekao je sin Umera (Ibnu Umer):

"Dođi, objasniću (ti, tj. da objasnim) tebi! Što se tiče njegovoga bježanja (na) dan Uhuda, pa svjedočim da je Allah izbrisao njemu (taj grijeh) i oprostio je njemu."

(Njemu i svima ostalima jer je to i u Kur'anu objavio: ".... i zaista već je izbrisao Allah od njih - tj. njima - ve le kad afellahu anhum....". Poglavlje Ali Imran, 155. ajet.)

"A što se tiče njegovoga izgubljenja (odsustvovanja) od (sa) Bedra, pa zaista ono je bila pod njim (pod njegovim brakom) kći poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a bila je bolesna, pa je rekao njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista za tebe je (tj. tebi je, ti imaš) nagradu (jednoga) čovjeka od (onih ljudi) ko je prisustvovao (tj. ko bude prisustvovao borbi na) Bedru i njegov dio (u mogućem ratnom plijenu)." A što se tiče njegovoga izgubljenja (odsustvovanja) od prisege zadovoljstva, pa da je bio ijedan (čovjek, tj. iko) časniji (ili: moćniji) u utrobi Meke (tj. u dolini Meke) od Usmana, zaista bi poslao njega (toga nekoga) mjesto njega (mjesto Usmana da pregovara u ime muslimana sa idolopoklonicima), pa je poslao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Usmana (da objasni idolopoklonicima da su muslimani došli da obave umru, a ne da ratuju). A prisega zadovoljstva je bila poslije što je otišao Usman k Meki (iz Hudejbije), pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa svojom desnom rukom (tj. dao je znak s njome, pokazao je sa njom govoreći):

"Ovo je ruka Usmana!" Pa je udario sa njom na svoju ruku (drugu, tj. po svojoj lijevoj ruci), pa je rekao: "Ovo je za Usmana (prisega, tj. Evo ovo je Usmanova prisega koju ja u ime njega činim, i u znak toga udaram svojom desnom rukom po svojoj lijevoj ruci umjesto udaranja njegove desne ruke po mojoj desnoj ruci kako bi, inače, on to učinio da nije službeno odsutan.)."

Pa je rekao njemu (onome Egipćaninu) Ibnu Umer (poslije ovih objašnjenja): "Idi (Odi) sa njima (tj. Nosi ih - ova objašnjenja) sada sa tobom (sa sobom zajedno)."

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Seida, od Katadeta da je Enes, bio zadovoljan Allah od njega, pričao njima, rekao je:

"Popeo se poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Uhudu (tj. Uspeo se na brdo Uhud) i sa njim je (bio) Ebu Bekr, i Umer i Usman. Pa se zatresao (Uhud), i rekao je (na to Muhammed a.s.):

"Miruj (Umiri se), Uhude, - mislim ga (veli Enes, mislim da) je udario njega sa svojom nogom - pa nije na tebi (niko drugi) osim (jedan) vjerovijesnik, i mnogoistiniti i dva mučenika (šehita, šehida)."

GLAVA

priče prisege i slaganja na Usmana, sina Affana (tj. priče o davanju prisege na vjernost Usmanu poslije Umera i složnoga zaključka da se za halifu, upravljača uzme, izabere Usman, sin Affana).

A u njemu (tj. u ovom poglavlju, u ovoj GLAVI) je (spomenuto i) ubijanje Umera (tj. atentat na Umera), bio zadovoljan Allah od njih dvojice (tj. od Umera i od Usmana).

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete od Husajna, od Amra, sina Mejmuna, rekao je:

Vidio sam Umera, sina Hattaba, bio zadovoljan Allah od njega, prije (nego) će da se pogodi za (nekoliko) dana (tj. prije nego će biti pogođen od atentatora na nekoliko dana) u Medini, stao (zastao) je na Huzejfetu, sinu Jemana, i Usmanu, sinu Hunejfa, (i) rekao je:

"Kako ste učinila vas dvojica (svoj zadatak, posao)?"

(A bio je njih dvojicu poslao Umer da udare, tj. da postave i odrede u Iraku zemljarinu i glavarinu - harač i džizju - stanovnicima sela i poljoprivrednih iračkih krajeva.)

"Da li se plašite vas dvojica da vas dvojica budete već natovarili zemlju (tu ono da nosi) što neće moći (ona da dadne)?" Njih dva su rekla: "Natovarili smo nju (jednu) stvar (takvu da) je ona za nju mogućna, nema u njoj velikoga viška." Rekao je: "Pogledajte vas dva (da nije slučaj) da budete vas dva natovarila (tu) zemlju što neće moći (ona)." Rekao je: Rekla su njih dva: "Ne." Pa je rekao Umer: "Zaista ako spasi mene Allah, uzvišen je, zaista ću ostaviti svakako udovice stanovnika Iraka (tako da) neće biti potrebne (nužne, tj. ovisne one) ka čovjeku (ijednome, ikome) poslije mene nikada." Rekao je: Pa nije došao njemu (doslovno: na njega poslije toga našega susreta ništa više) osim četvrti (dan) dok se pogodio (tj. kada je pogođen od atentatora Ebu Lu'lueta, nevjernika, poklonika i obožavaoca vatre koji je bio porijeklom iz Perzije). Rekao je: Zaista ja sam zaista stajač (stajao sam), (a) nije (nema) između mene i između njega (niko) osim Abdullah, sin Abbasa (ono) jutro (kada) se pogodio (kada je pogođen). A bio (bi), kada je prolazio između dva reda (osoba poredanih za obavljanje molitve), (bio) bi rekao:

"Izjednačite se (Izravnajte se)!" Čak kada (ili: Te kada, Kada) nije vidio u (među) njima (redovima, tj. među osobama redova nikakve) pukotine (praznine, praznoga međuprostora), stupio je (stupio bi on) naprijed, pa je veličao (pa bi veličao, tj. izgovorio bi: "Allahu ekber - Allah je velik!", počevši tako molitvu-namaz). I možda je čitao (učio u molitvi) suru (poglavlje iz Kur'ana zvano) Jusuf, ili Nahl ili slično tome u prvom naklonu (rekatu, tj. do prvoga naklona, na prvom stajanju ostajući tako dugo na prvom stajanju) dok se skupe ljudi. Pa nije on (to jutro ni obavio od molitve ništa drugo) osim (to) da je veličao (izgovorio "Allahu Ekber!" za početak molitve), pa sam ga (odmah) čuo (da) govori:

"Ubio je (tj. Ubi) mene - ili pojeo je (pojede) mene (taj) pas!", (to sam čuo da je rekao) kada je udario njega (nožem). Pa je letio (tj. požurio, počeo da trči, bježi taj) nevjernik sa nožem vlasnicom dviju strana (tj. sa kamom u ruci koja je imala dva oštraca, dvije oštrice - i to tako bježi da) neće proći ni pokraj jednoga (čovjeka) desno, a ni lijevo (drukčije) osim (tako da) je udario njega (tim nožem), čak je udario trinaest ljudi, umrlo je od njih sedam (ljudi). Pa pošto je vidio to (jedan) čovjek od muslimana, bacio je na njega (jednu) kukuljaču (kukuljicu, tj. veliki ogrtač sa kukuljicom, kapuljačom za pokrivanje glave). Pa pošto je mislio (tj. shvatio taj atentator) nevjernik da je on uzet (uhvaćen, tj. da će biti uhvaćen, jer je on već bio ometen od bježanja), zaklao je svoju osobu (tj. zaklao je sam sebe). I dohvatio je Umer ruku Abdurrahmana, sina Avfa, pa je proturio naprijed njega (da bude vođa u molitvi ljudima). Pa ko je (bio) blizo (blizu) Umera, pa već je vidio (taj prizor) koji vidim (gledam ja, koji sam vidio, kaže dalje Amr, sin Mejmuna). A što se tiče krajeva Bogomolje, pa zaista oni ne znaju (drugo) osim (to) da su oni već izgubili glas Umera, i oni govore:

"Slava Allahu! Slava Allahu!" Pa je klanjao sa njima Abdurrahman, sin Avfa laku molitvu (tj. jednu kratku molitvu). Pa pošto su otišli (sa molitve), rekao je:

"O sine Abbasa (O Ibnu Abbase)! Pogledaj ko je ubio mene." Pa je kolao (ophodio, kružio jedan) čas, zatim je došao, pa je rekao: "Dječak (tj. Rob) Mugireta." Rekao je: "Obrtnik (Zanatlija, Zanatdžija)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Ubio (tj. Prokleo) ga Allah! Zaista već sam zapovjedio za njega (jedno) poznato (tj. dobro djelo, jedno dobročinstvo). Hvala Allahu koji nije učinio moj način umiranja (tj. moju smrt) sa rukom (jednoga) čovjeka (što, ili: koji) tvrdi Islam (koji tvrdi da je primio vjeru Islam, koji tvrdi da je musliman). Već si bio ti i tvoj otac (Već ste bili takvi da) vas dvojica volite (tj. voljaste vas dvojica) da se umnože nevjernici u Medini."

A bio je Abbas umnožio njih (kao) robove. Pa je rekao (sin Abbasa): "Ako si htio (tj. Ako hoćeš), učinio sam (tj. učiniću)." To jest: "Ako hoćeš, ubićemo (pobićemo u Medini sve nevjernike)." Rekao je: "Slagao si (da ćeš to učiniti) poslije što su govorili (oni, tj. poslije stanja kad oni već govore) sa vašim jezikom, i klanjali su (tj. i klanjaju okrećući se) vašoj Strani i hodočastili su (i hodočaste) vaše hodočašće." Pa se odnio (on - Umer r.a.) k svojoj kući, pa smo otišli sa njim. I kao da su ljudi (osjećali da) nije pogodio njih pogodak (udes nikakav) prije tada. (Ili: I kao da ljude nije zadesio nikakav udes prije tada.) Pa govornik (neki) govori: "Nema štete (njemu od te rane)!" A govornik (neki) govori (A neki govore): "Plašim se na (tj. za) njega (da će podleći od ovoga udara, rane)." Pa se njemu donijela šira (napitak, piće napravljeno od datula, hurmi potopljenih u vodu), pa je popio njega (to piće, tu širu), pa je izašlo iz njegove šupljine (utrobe, iz njegove rane napolje). Zatim se njemu donijelo mlijeko, pa je popio njega, pa je izašlo iz njegove rane (tj. na njegovu ranu napolje). Pa su znali da je on mrtvac (tj. da će umrijeti od te rane). Pa smo unišli na njega (tj. Pa smo unišli njemu), i došli (ili: i počeli) su ljudi (da) pohvaljuju njega. I došao je (jedan) čovjek mlad, pa je rekao:

"Razveseli se (ili: Budi veseo), o zapovjedniče vjernika, sa veseljem (od) Allaha tebi (koje počinje, ili: koje ima osnove) od druženja poslanika (tj. sa poslanikom) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i noge (koja se našla vrlo rano) u Islamu (ili: i vječnosti u Islamu, tj. i prednosti nad mnogima u pristupanju Islamu) što si već znao (tj. što već znaš). Zatim si upravljao, pa si bio pravedan. Zatim mučeništvo (bivanje šehitom, šehidom)." Rekao je (Umer): "Volio sam (tj. Volio bih) da to (bude najnužnija) ishrana: "Ni na mene, a ni za mene."

(To jest: "Za sav svoj rad želio bih da mi bude toliko vrijedan koliko je u običnom životu na ovome svijetu vrijedna najnužnija ishrana za održanje života: niti da budem kažnjen, a niti da budem nagrađen.")

Pa pošto je okrenuo leđa (da ide taj mladić, tj. pošto je pošao od Umera r.a.) kada li njegov pokrivač (donjega dijela tijela) dotiče zemlju (tlo). Rekao je (Umer r.a.):

"Vratite mi (toga) dječaka!" Rekao je: "Sine moga brata (tj. Bratiću), podigni tvoju (svoju) odjeću, pa (jer) zaista ono je trajnije za tvoju odjeću i bogobojaznije za (tj. zbog) tvoga Gospoda (tj. ostaće ti dulje odjeća da se ne podere i pokazaćeš mnogo više da se bojiš svoga Gospoda)."

(U Arapa se smatralo da je ohol svaki čovjek koji pusti da mu se skuti od odjeće - galabije vuču, vuku po zemlji, po tllu za njim.)

"O Abdullahe, sine Umera! Pogledaj, šta je to na meni od duga (dugovanja, koliko sam dužan)!" Pa su računali njega (dugovanje Umerovo), pa su našli njega (da iznosi) osamdeset i šest hiljada, ili slično njemu. Rekao je: "Ako (u cijelosti) ispunjava (tj. podmiruje) njega imanje porodice Umera, pa izvrši (tj. isplati) ga iz njihovih imanja, a ako ne, pa pitaj (tj. traži prilog, pomoć za isplatu moga duga) u Adijjevića Ka'ba (tj. među Ka'bovim Adijjevićima), pa ako ne ispune njihova imanja, pa pitaj u Kurejševića (za pomoć), a ne prelazi njih (da bi tražio pomoć i molio se obraćajući se ti) k (drugima) osim njih (tj. k drugim plemenima), pa izvrši od mene ovo imanje (tj. pa isplati mi ovaj moj dug, moje dugovanje). Odi ka Aiši, majki vjernika, pa reci:

Čita na tebe Umer pozdrav (tj. Pozdravlja te Umer), a ne reci (ne govori) zapovjednik vjernika, pa (tj. jer) zaista ja nisam danas (tj. od danas) vjernicima (više nikakav) zapovjednik. I reci: Traži dozvolu (od tebe) Umer, sin Hattaba da se pokopa (ukopa u grob) sa svoja dva druga (tj. kod svoja dva druga: Muhammeda a.s. i Ebu Bekra r.a.)."

Pa je pozdravio (nju Abdullah, sin Umera došavši pred njezina vrata i uzviknuvši joj pozdrav kada je došao do vrata) i tražio je dozvolu (od nje da joj uniđe). Zatim je unišao njoj, pa je našao nju sjedeći (ona) plače (tj. našao je nju gdje sjedi i plače). Pa je rekao: "Čita na tebe (Upućuje ti) Umer, sin Hattaba, pozdrav i traži dozvolu (od tebe) da se pokopa sa svoja dva druga." Pa je rekla:

"Bila sam (tako odlučila da) hoću njega (Htjela sam, tj. Htijah njega - to mjesto) za moju (svoju) osobu (tj. za sebe), a zaista ću odabrati (žrtvovati) svakako njega (to mjesto) za njega danas na moju (svoju) osobu (tj. nad sebe samu predpostavljajući njega, nad samom sobom dajući prednost njemu)." Pa pošto je došao, reklo se je: "Ovo je Abdullah, sin Umera, već je došao (nazad od Aiše)." Rekao je (Umer):

"Podignite me!" Pa je naslonuo njega (jedan) čovjek k sebi (tj. uza se). Pa je rekao (Umer svome sinu Abdullahu): "Šta je kod tebe (tj. Šta ima kod tebe)?" Rekao je: "Koje voliš (tj. Ono što ti želiš), o zapovjedniče vjernika! Dozvolila je." Rekao je: "Hvala Allahu! Nije bilo (ni) od (jedne) stvari (nešto) brižnije k meni od toga (tj. Nije ništa više ni veće brinulo mene od toga). Pa kada sam ja umro (tj. Pa kada ja umrem - kada znači, između ostalih značenja, i umrijeti), pa odnesite me, zatim (ti, sine, Aišu) pozdravi, pa reci: Traži dozvolu Umer, sin Hattaba. Pa ako je dozvolila (tj. ako dozvoli) meni, pa uvedite (tj. unesite, pokopajte) me. A ako je vratila (ako vrati) mene, vratite me ka grobljima (tj. u groblja) muslimana (Medine)."

(Ovo se tumači na taj način što je Umer smatrao da je ona dozvolila njemu da se on pokopa kod Muhammeda a.s. zato što je nju bilo stid da ga odbije dok je živ, pa da bi ona mogla nakon njegove smrti da povuče svoje odobrenje i dozvolu, a on nije htio da je prisiljava, pa je zbog toga naredio da se traži ponovo od nje dozvola kada ga mrtva donesu.)

I došla je majka vjernika Hafsa (kći Umerova) i žene idu sa njom. Pa pošto smo (mi) vidjeli nju, ustali smo. Pa je (ona) unišla njemu, pa je plakala kod njega (jedan) čas. I zatražili su dozvolu (da uniđu Umeru određeni) ljudi, pa je unišla (Hafsa

u jedan) ulaz (u jedno mjesto gdje se ulazi, tj. u jedno sklonište) za njih (tj. u jedan njihov ulaz - porodice Umerove), pa smo čuli njezin plač iz (toga) ulaza. Pa su rekli (pridošli ljudi Umeru):

"Oporuči, o zapovjedniče vjernika! Imenuj nasljednika (tj. Odredi ko će biti halifa, vladar muslimana poslije tebe)!" Rekao je: "Ne nalazim prečega (tj. nikoga da ima više prava) za ovu (za tu) stvar od ovih nekoliko (ljudi), ili (od ove male) grupe (ljudi) koji su (takvi da) je preminuo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je od njih zadovoljan (a on je sa njima, sa tim ljudima bio zadovoljan)", pa je imenovao (Umer r.a.) Aliju, i Usmana, i Zubejra, i Talhu (Talhata), Sa'da i Abdurrahmana. I rekao je: Prisustvovaće vam Abdullah, sin Umera, a nije njemu od (te) stvari (nijedna) stvar (tj. a on nema od hilafeta ništa, on nema da bude vladar); kao oblik utjehe (ili: kao oblik saučešća) njemu. Pa ako pogodi zapovjedništvo Sa'da (tj. Pa ako Sa'd bude izabran za halifu, vladara), pa on je to (zaslužio, zaslužio je to, dostojan je toga), a ako ne, pa neka se pomogne s njim (ili: pa neka zatraži pomoći u njega svaki od vas) koji (od) vas god se učinio (tj. koji god se od vas učini, koji god bude učinjen, postavljen) zapovjednikom, pa (tj. jer) zaista ja nisam svrgnuo njega od nemoći (tj. zbog nemogućnosti da bude namjesnik, zbog toga što nije bio sposoban), a ni pronevjere (imovine, nego iz drugih razloga).

(Naime, Umer je svrgnuo Sa'da, sina Ebu Vakkasa, sa položaja namjesnika u Kufi. Rečenica ".... ve illa feljestein bihi ejjukum ma ummire", može da se prevede i ovako: ".... a ako ne, pa neka se pomogne (ili: pa neka zatraži pomoći) u njega koji od vas dok je trajao (dok traje) zapovjednikom (kada već bude neki od vas izabran za zapovjednika poslije mene)....".)

I rekao je (Umer):

"Oporučujem (izabranome) halifi (vladaru) poslije mene za prve Iseljenike da upozna (da zna) njima njihovo pravo i (da) čuva njima njihovo poštovanje (njihovu čast, uvažavanje). I oporučujem mu za Pomagače dobro (i sa njima da se postupa - Pomagače) koji su boravili (stanovali u) domu (vjere Islama, tj. u Medini) i (dali su) vjerovanju (prvenstvo nad svim i svačim) prije njih (tj. prije dolaska u Medinu njih-Iseljenika) da (budući halifa) primi od njihovoga dobročinitelja (dobročinioca) i da se pređe (izbriše, tj. oprosti greška) od njihovoga rđavoga (onoga koji učini nešto loše). I oporučujem mu za stanovnike gradova (da postupa s njima) dobro, pa (tj. jer) zaista oni su pomoć Islama (ili: pomoć Islamu), i pobirači (sakupljači određenoga) imanja i ljutnja (srdžba za) neprijatelja, i da se ne uzima od njih osim njihov višak (pretek) od njihova zadovoljstva (tj. uz njihovo zadovoljstvo, pristanak). I oporučujem mu za Beduine (da postupa s njima) dobro, pa (jer) zaista oni su korijen (tj. osnov, temelj) Arapa i materija (tj. osnova, baza) Islama, da se uzima od okrajnjih (tj. od osrednjih vrijednosti) njihovih imanja (zekat, obavezna milostinja, a ne od najboljih vrijednosti) i (da) se vraća na njihove siromašne (tj. i da se ta uzeta od njih milostinja dadne njihovim siromašnima). I oporučujem mu za zaštitu Allaha i zaštitu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da se ispuni njima za njihov ugovor, i da se bori iza njih (iza zaštićenih, tj. za odbranu zaštićenih), i (da) se ne opterećuju osim njihovu (tj. svoju) moć (tj. osim ono što mogu ispuniti)."

Pa pošto se zgrabio (tj. Pa pošto je umro), izašli smo s njim (tj. iznijeli smo ga), pa smo otišli idemo (tj. idući pješke, pješice). Pa je pozdravio (Aišu) Abdullah, sin Umera, (zatim) je rekao:

"Traži dozvolu Umer, sin Hattaba." Rekla je: "Uvedite (tj. Unesite) ga!" Pa se uveo (unio), pa se stavio (metnuo) tamo sa svoja dva druga. Pa pošto se svršilo (završilo) njegovo pokopavanje (ukopavanje), sastali (sakupili) su se ovi ljudi (malobrojni, tj. ta određena mala grupa ljudi), pa je rekao Abdurrahman: "Učinite vašu stvar (stvar izbora) k trojici od vas (da bude manje prepreka)." Pa je rekao Zubejr: "Već sam učinio svoju stvar k Aliji (tj. Ja moje, svoje pravo da izabiram halifu-vladara prepuštam, dajem k Aliji)." Pa je rekao Talhate: "Već sam učinio moju (tj. svoju) stvar k Usmanu." A rekao je Sa'd: "Već sam učinio moju (svoju) stvar k Abdurrahmanu, sinu Avfa." Pa je rekao Abdurrahman: "Ko (od) vas dvojice će se odreći od ove stvari, pa ćemo učiniti nju k njemu, a Allah je (pazitelj) nad njim i Islam (takođe)? Zaista će pogledati (tj. promisliti svaki od vas dvojice - govori Usmanu i Aliji - ko je) najvrijedniji (od) njih (najbolji od njih - promisliće) u svojoj duši (sam u sebi, pa neka se odrekne jedan od vas u korist drugoga)." Pa su se ušutjela (ta) dva starca (ta dva prvaka: Usman i Alija). Pa je rekao Abdurrahman: "Pa da li ćete učiniti nju (stvar izbora) k meni? A Allah je na mene (pazitelj, ili: A Allah mi je svjedok) da neću uskratiti (umanjiti trud, nastojanje) od najvrijednijega (od) vas (tj. da izaberem i odredim ko je najbolji od vas za halifu, za vladara)." Rekli su njih dva: "Da."

(To jest: "Pristajemo da ti to odrediš, izabereš.")

Pa je uzeo za ruku jednoga (od) njih dvojice (tj. za ruku Alije), pa je rekao: "Ti imaš srodstvo od poslanika (tj. sa poslanikom) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i nogu (koja je rano stupila u Islam; ili: i prvenstvo) u Islamu što si već znao (tj. kako već znaš, kao što znaš i sam), pa Allah je (pazitelj, ili: svjedok) na mene (meni) zaista ako učinim (proglasim) zapovjednikom tebe, zaista bićeš pravedan svakako, a zaista ako učinim zapovjednikom Usmana, zaista slušaćeš svakako (njega) i zaista pokoravaćeš se svakako (njemu)." Zatim se osamio sa drugim, pa je rekao njemu slično tome. Pa pošto je uzeo (od obojice takvu) obavezu, rekao je:

"Podigni tvoju (tj. svoju) ruku, o Usmane!" Pa se prisegnuo njemu (Abdurrahman), i prisegnuo se je njemu Alija i unišli su stanovnici (te) kuće (toga doma koji su tu bili i našli se na okupu) pa su se prisegnuli njemu (Usmanu na vjernost priznavši ga za halifu, vladara muslimana).

(Dženazu Umeru r.a. klanjao je Suhejb.)

GLAVA

lijepih (pohvalnih) djela Alije, sina Ebu Taliba, Kurejševića Hašimovića, Ebu Hasena, bio zadovoljan Allah od njega (s njim)!.

(Riječ "menakib" prevodi se sa "lijepo (pohvalno) djelo", a ta bi se riječ i ovdje i u prošlim tekstovima ovoga djela mogla prevoditi sa "odlike, pohvalna svojstva, pohvalnosti, pohvalne karakteristike", jer je smisao te riječi da istakne i označi nešto osobito, specijalno nešto kod nekoga lica što mu je na čast i dičnost - nešto što je suprotno pogrdi i ruglu. Prevodilac nikako nije mogao da se sjeti i da nađe neke narodne riječi koja bi odgovarala značenju riječi "menakib", pa zato po drugi puta daje ovo objašnjenje. Ta bi se riječ, možda, donekle mogla prevesti i sa izrazom, ili izrazima "zasluge", "dobre ocjene", "hvalevrijednosti" i slično.)

A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za Aliju (tj. Aliji):

"Ti si od mene, a ja sam od tebe (tj. Ti si moj, a ja sam tvoj)."

A rekao je Umer: Preminuo je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je od njega (tj. sa njim) zadovoljan.

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Abdul-Aziz od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sa'da, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Zaista daću svakako zastavu (bajrak) sutra (jednom) čovjeku (što) će osvojiti (dati pobjedu) Allah na njegovim dvjema rukama (tj. preko njega, posredstvom njega, toga čovjeka)." Rekao je: Pa su prenoćili ljudi gaze (oni u razgovor, tj. razgovarajući, raspredajući, prepirući se oni cijelu tu) njihovu noć (o tome) koji (od) njih (će biti taj što) će se njemu dati ona (zastava, ko će dobiti nju). Pa pošto su osvanuli ljudi, poranili su na poslanika (tj. k poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svaki (od) njih se nada da će mu se dati (ona, zastava). Pa je rekao:

"Gdje je Alija, sin Ebu Taliba?" Pa su rekli: "Tuži se (na) svoje dvije oči (na svoja dva oka, tj. Bole ga oči), o poslaniče Allaha!" Rekao je:

"Pa pošaljite k njemu (poziv da dođe), pa dovedite mi njega." Pa pošto je došao, pljunuo je u njegova dva oka (tj. namazao, potrao je pljuvačkom njegove oči) i molio je za njega (dovu mu je učinio), pa je ozdravio, čak (tako) kao da nije bilo u nje

ga bola (nikakva, nikakve bolesti). Pa je dao njemu zastavu. Pa je rekao Alija:

"O poslaniče Allaha! Boriću se protiv njih čak (dotle da) budu (oni) slično nama (tj. kao i mi)." Pa je rekao: "Probijaj (se, tj. Idi) na tvojoj polaganosti (Idi polako, oprezno, promišljeno) čak (da) odsjedneš u njihovu trznu (tratinu, predvorje), zatim pozovi njih k Islamu, i izvijesti ih za (ono, tj. o onome) što je dužnost na njih od prava Allaha u njemu (u Islamu, tj. što su oni dužni prema Allahu po Islamu). Pa tako mi Allaha zaista da naputi (na pravi put Islama) Allah s tobom (preko tebe) jednog čovjeka, bolje je tebi od (toga) da bude tebi najcrvenija stoka (marva došla kao plijen od neprijatelja koji nije primio Islam pa je kao takav pobijeđen i oplijenjen)."

(Izraz "humrunne'ami" znači doslovno: najcrveniji (od) stoke, tj. najcrveniji primjerci stoke - a to će reći: najcrvenija stoka. To se, prema komentatorima, upotrebljava jer se marva te boje smatra najboljom i najljepšom.)

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Hatim od Jezida, sina Ebu Ubejda, od Selemeta rekao je:

Bio je Alija već zaostao (ostao ozad) od (iza) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u Hajberu. I bilo je u njega krmeljanje (tj. bolest u očima od koje se pojavi i krmeljivost), pa je rekao: "Ja ću zaostati od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je izašao Alija (i krenuo je iz Medine malo kasnije), pa se priključio Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. (To jest: stigao ga je u putu.) Pa pošto je bila veče, noći koja je (bila) ta (što) je osvojio nju (tu varoš - Hajber) Allah u njezinom jutru, rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista daću svakako zastavu - ili: "Zaista uzeće svakako zasttavu sutra (jedan) čovjek (što) voli njega Allah i Njegov poslanik - ili je rekao: (koji je takav, tj. čovjek koji je takav da) voli Allaha i Njegovoga poslanika, osvojiće Allah na njemu (tj. posredstvom njega, preko njega)." Pa kada li mi (bi smo iznenađeni) sa Alijom. A ne nadamo se njemu (da ta čast pripadne; ili: A ne nadamo se njemu da dođe, Nismo se nadali njemu da će doći u borbu na Hajber jer znamo da je zaostao zbog bolesti očiju). Pa su rekli: "Ovo je Alija!" Pa je dao njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je osvojio Allah na njega (preko njega).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Abdul-Aziz, sin Ebu Hazima, od svoga da je (jedan) čovjek došao k Sehlu, sinu Sa'da, pa je rekao:

Ovo je omsica - za zapovjednika Medine (rekavši "omsica", a veli se da je to bio Mervan, sin Hakema) - zove (tj. naziva taj omsica - taj neko) Aliju kod govornice (tj. na govornici neobičnim nazivom, imenom). Rekao je: Pa govori (Pa reče):

"Šta je to (rekao)?" Rekao je: "Govori mu (tj. Naziva ga) Ebu Turab. (Ebu Turab znači: Otac prašine.) Pa se nasmiješio (Sehl i) rekao je: "Tako mi Allaha nije imenovao (nazvao) njega (tako niko drugi) osim Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i nije bilo njemu (nijedno) ime draže k njemu od njega." Pa sam tražio nahranjenje (hranu tim) hadisom (pričanjem o tom slučaju od) Sehla. (To jest: tražio sam od Sehla da mi u cijelosti ispriča o tome i tako nahrani moju znatiželju), i rekao sam: "O Ebu Abbase! Kako (je to bilo)?" Rekao je:

"Unišao je Alija na Fatimu (tj. Unišao je Alija Fatimi), zatim je izašao pa je legao (nauznak, nauznačice) u Bogomolji. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (Fatimi):

"Gdje je sin tvoga strica (tvoj stričević)?" Rekla je: "U Bogomolji." Pa je izašao k njemu, pa je našao njegov ogrtač (da) je već pao od (tj. sa) njegovih leđa i (da) je dospio prah (tla Bogomolje) k njegovim leđima (do njegovih leđa). Pa je počeo (da) tare (otire) prah od (sa) njegovih leđa, pa govori (tj. pa mu tom zgodom i reče Muhammed a.s.):

"Sjedi (tj. Ustani, i sjedi), o oče praha (prašine)!" Dvaput (Dva puta je to rekao tada, ponovio je dvaput to).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Rafi'a, pričao nam je Husejn od Zaideta, od Ebu Hasina, od Sa'da, sina Ubejdeta, rekao je:

Došao je (jedan) čovjek ka Ibnu Umeru pa je pitao njega o Usmanu. Pa je spomenuo (tj. pričao Ibnu Umer) o ljepotama (o lijepim stranama) njegovoga rada (Usmanovoga djelovanja). Rekao je (Ibnu Umer tome čovjeku koji ga ispitivaše): "Možda to biva loše tebi (tj. Možda ti to ne prija, ne godi, ne sviđa ti se što ti kažem o Usmanu povoljno mišljenje)?" Rekao je: "Da." (To jest: "Ne godi mi, Ne prija mi.") Rekao je (Ibnu Umer): "Pa prilijepio prah Allah za tvoj nos (tj. Pa ponizio te Allah; ili: Uprkos tebi)!" Zatim je pitao njega o Aliji. Pa je spomenuo ljepote njegova rada. Rekao je: "On (Alija) je to (taj što) je njegova (čija je) kuća (ili: soba) najsrednja (tj. najljepša od, ili između) kuća (ili: soba) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." Zatim je rekao: "Možda to biva loše tebi?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa prilijepio prah Allah za tvoj nos!" (To jest: "Ovako je kao što sam ti rekao uprkos tvome negodovanju!") "Idi, pa se trudi na mene (protiv mene) tvojim trudom (tj. svim svojim silama i trudom pričaj i govori protiv mene, to se mene ništa ne tiče, jer ja govorim istinu, ja sam u pravu)."

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Hakema, rekao je: čuo sam Ibnu Ebu Lejla-a rekao je: pričao nam je Alija da se Fatima - na nju (tj. njoj) pozdrav (spas, mir)! - tužila (na ono) što sreta od traga žrvnja (ručnoga mlina za ječam, tj. žalila se, tužila se na žuljeve na rukama koji su trag, posljedica okretanja žrvnja ručnog mlina kojega je okretala kada je mlila, mljela sebi ječam). Pa su došli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (nekakvi) zarobljenici, pa je otišla (da stavi zahtjev da joj se dadne jedan zarobljenik da joj radi na tom mlinu i drugim poslovima), pa nije našla njega (Muhammeda a.s.). Pa je našla Aišu, pa je izvijestila nju (zbog čega je bila došla). Pa pošto je došao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izvijestila je njega Aiša o dolaženju (za dolaženje) Fatime. Pa je došao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k nama, a već smo uzeli naše ležaje (tj. a već smo bili legli u postelje, na ležaje). Pa sam otišla zato (da) ustanem (tj. Pa sam počela da ustajem iz postelje), pa je rekao:

"Na mjestu vas dvoga (Neka ostane na mjestu svome svako od vas dvoje; Neka ostane svako na svom mjestu, tj. Ne ustajte)!" Pa je sjeo između nas čak (da) sam našla (osjetila) hladnoću njegovih dviju nogu (doslovno: stopala) na mojim (svojim) prsima, i rekao je:

"Zar ne (Pazite)! Poučiću (Naučiću) vas dvoje (nešto što je) bolje od (onoga) što ste vas dvoje pitali (tražili od) mene. Kada ste uzeli (tj. Kada uzmete vas dvoje) ležaje vas dvoga (Kad htjednete leći, Kada budete legli, pa pred spavanje) veličaćete (veličajte) vas dvoje trideset i četiri (puta Allaha, tj. reći ćete 34 puta "Allahu ekber: Allah je velik!"), i slavićete (i slavite) vas dvoje (izgovorićete "Subhanellah: Slava Allahu!") trideset i tri (puta) i zahvalićete (i zahvalite) vas dvoje (reći ćete, recite "Elhamdu lillah: Hvala Allahu!") trideset i tri (puta), pa ono (tj. pa to) je bolje vama dvoma (za vas dvoje) od sluge (slugana, poslužitelja)."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Sa'da rekao je: čuo sam Ibrahima, sina Sa'da, (gdje priča) od svoga oca, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za Aliju (tj. rekao je Aliji):

"Zar nisi zadovoljan da budeš od mene u stepenu Haruna (Arona) od Musa-a (Mojsija)."

(To jest da me u Medini zamjenjuješ za mene živoga u upravljanju općim poslovima muslimana kao što je Harun zamjenjivao Musa-a kada je Musa bio odsutan iz svoga naroda kada je išao na planinu Turi Sina.)

PRIČAO NAM JE Alija, sin Dža'da, rekao je: izvijestio nas je Šubete od Ejjuba, od Ibnu Sirina, od Abideta, od Alije, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), rekao je:

"Sudite kao što bijaste sudili (kao što ste bili običaja da sudite), pa (jer) zaista ja mrzim protivljenje (tj. prepiranje, neslaganje) do (časa da) bude za ljude (u ljudi) zajednica (tj. sloga - a to znači: ja ću mrziti protivljenje, neslaganje dok ljudi ne postignu slogu, zajednički stav), ili umirem (ili: ili ću umrijeti) kao što su umrli moji drugovi."

Pa je bio Ibnu Sirin (običaja da) smatra (misli) da je općenitost (većina onoga) što se predaje (priča) na Aliju (od Alije - da je najviše toga) laž.

(Povod navedene Alijine izjave je to što je Alija bio izjavio da je mišljenje njegovo i Umerovo bilo da se po šeriatskim propisima ne može prodati robinja koja je svome gospodaru, vlasniku rodila dijete, začeto iz spolnoga odnosa sa gospodarem, vlasnikom, ali da je on sada drukčijega mišljenja, i da sada smatra da se može takva robinja prodati. Na to je Abidete rekao Aliji: "Tvoje i Umerovo mišljenje u zajednici (u skupu, zajedničko mišljenje) draže je meni od tvoga samoga mišljenja u rastanku (u rastavljenosti). Na to je rekao Alija: "Sudite kao što bijaste sudili, pa zaista ja mrzim (ili: ja ću mrziti) protivljenje.....".).)

GLAVA

lijepih (pohvalnih) djela Džafera, sina Ebu Taliba, Hašimovića, bio zadovoljan Allah od njega (s njim).

A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Sličio si mome stvaranju (stvorenju) i mojoj naravi (ćudi, tj. Ti si sličan meni i po fizionomiji, po izgledu lica i tijela i po ćudi i naravi)."

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Ebu Bekra, pričao nam je Muhamed, sin Ibrahima sina Dinara, Ebu Abdullah Džuhenija (Džuhejnetović) od Ibnu Ebu Zi'ba, od Seida Makburije, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega: Zaista (određeni, neki) ljudi govoraše:

"Umnožio je Ebu Hurejrete (pričanje hadisa, tj. Mnogo hadisa priča Ebu Hurejrete)." A zaista ja se držah (uz) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa sitosti (zbog sitosti, zasićenja) svoga stomaka, čak (da) neću jesti (tj. čak tako da ne

jedem) zakvašenoga (hljeba), a ni (da) oblačim ukrašenoga (šarenoga odijela), a niti služi mene omsica (neko), a ni (žena) omsica (tj. a niti me služi nikakav, ikakav sluga: ni muško , ni žensko). I prilijepljivah svoj stomak za pijesak od gladi. I zaista (ono) zaista tražah (tražio sam) pročitati (od) čovjeka (određenoga, tj. tražio sam od čovjeka da mi pročita, prouči određeni) odlomak (iz Kur'ana), on je sa mnom (tj. ja taj odlomak imam, znam, ali ga tražim pročitati, da mi se pročita od čovjeka zato) da se prevrne (tj. obrne, svrati svojoj kući) sa mnom pa (da) nahrani mene. A bio je najbolji (od) ljudi za bijednika (bijedniku) Džafer, sin Ebu Taliba. Prevrtaše se (on, tj. obrtaše, svraćaše se, odlažaše on) sa nama (u svoju kuću), pa nahranjivaše nas (davaše nam da jedemo ono) što je bilo u njegovoj kući, čak zaista (ono) bilo je (slučajeva da) zaista izvadi k nama (tj. iznese nam kožnu) posudu za maslo koja (je takva da) nije u njoj stvar (nikakva, tj. da nema u njoj ništa), pa rascijepi (pocijepa) nju, pa ližemo (ono) što u njoj (ima od ostataka, mrvica masla).

PRIČAO MI JE Amr, sin Alije, pričao nam je Jezid, sin Haruna, izvijestio nas je Ismail, sin Ebu Halida, od Šabije da bi Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njega, bio - kada je pozdravljao (vršio pozdrav) na sina Džafera (tj. kada je pozdravljao Džaferovoga sina) - rekao (tj. bio bi rekao, rekao bi):

"Pozdrav na tebe (tebi), o sine dvokrilnoga (o sine onoga koji ima dva krila u raju kao nagradu za dvije odsječene ruke koje je izgubio u borbi na Muti)!"

Rekao je Ebu Abdullah: Dva krila su svake dvije strane (nečega).

(To jest "dženahun" znači krilo (ptice), a znači i strana nečega.)

SPOMINJANJE ABBASA, SINA ABDUL-MUTTALIBA, BIO ZADOVOLJAN ALLAH OD NJEGA (S NJIM).

PRIČAO NAM JE Hasen, sin Muhameda, pričao nam je Muhamed, sin Abdullaha, Ensarija, pričao mi je moj otac Abdullah, sin Musenna-a, od Sumameta, sina Abdullaha sina Enesa, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je (da bi) Umer, sin Hattaba bio, kada su (kada bi oni) zapali u nerodicu (zbog suše), tražio napojenje (tj. bio bi tražio, tražio bi kišu od Allaha dž.š.) sa Abbasom, sinom Abdulmuttaliba, pa je (pa bi) rekao:

"Moj Bože! Zaista mi (prije) uzimasmo posredništvo k Tebi (tj. moljasmo Te, pribjegavasmo k Tebi) sa našim vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa (Ti) nas napojiš (tj. dadneš nama kišu), i zaista mi (sada nakon smrti Muhammeda a.s.) uzimamo posredništvo k Tebi sa stricem (amidžom) našega Vjerovijesnika (tj. sa Abbasom, a Abbas je amidža Muhammeda a.s.), pa napoj nas (tj. daj kišu nama)!" Rekao je: Pa se napoje (oni, tj. Pa se dadne kiša njima).

GLAVA

lijepih djela (svojstava) bližnje rodbine poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i lijepoga djela (svojstva) Fatime - na nju (njoj) pozdrav (spas, mir)! - kćeri Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Fatima je gospodarica žena stanovnika raja."

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: pričao mi je Urvete, sin Zubejra, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je Fatima, na nju pozdrav!, poslala k Ebu Bekru (da) pita njega (tj. traži ona, tražeći ona od njega) svoje nasljedstvo od (tj. iza) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u (onome, tj. od onoga) što je zaplijenio Allah na svoga poslanika (tj. svome poslaniku), pomilovao ga Allah i spasio, traži (ona) milostinju Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, koja je u Medini i Fedeku i što je ostalo od petine Hajbera (a koju je Vjerovijesnik a.s. ostavio svima siromašnim muslimanima). Pa je rekao Ebu Bekr:

"Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Nećemo se nasljeđivati (tj. Mi se ne nasljeđujemo, imovina kojom se mi koristimo neće se dijeliti na nasljednike). Što smo ostavili, pa ono (pa to) je milostinja. Samo jede (Samo će jesti) obitelj Muhammeda od ovoga imanja." Misli (se na) imanje Allaha (tj. na zakladu, zadužbinu). "Nije za njih (Nemaju oni - članovi obitelji Muhammeda a.s. - prava) da povećavaju na jedenje (na ishranu još neke zahtjeve i izdatke iz ovoga imanja). I zaista ja tako mi Allaha neću mijenjati (nijednu) stvar od milostinja Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, koje su bile na njoj u vrijeme Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i zaista ću raditi svakako u njima sa (onim) što (je) radio u njima (u vezi njih) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je izrekao očitovanje Alija (izrekao je kelimei šehadet: "La ilahe illellah!"), zatim je rekao:

"Zaista mi smo već upoznali (već znamo), o Ebu Bekre, tvoju vrijednost (dobrotu)." I spomenuo je (Alija r.a.) njihovo bližnje rodbinstvo od poslanika (tj. sa poslanikom) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i njihovo pravo (na ishranu iz zaklade Muhammeda a.s.). Pa je govorio Ebu Bekr, pa je rekao:

"Tako mi (Onoga) koji je (taj što je) moja duša u Njegovoj ruci zaista bližnja rodbina poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, draža (milija) je k meni da nagradim (da darujem nju - draža, milija mi je) od moje bližnje rodbine." Izvijestio me je Abdullah, sin Abdul-Vehhaba, pričao nam je Halid, pričao nam je Šubete od Vakida, rekao je: čuo sam svoga oca (da) priča od Ibnu Umera, od Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njih, rekao (je):

"Pazite (Čuvajte) Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, u porodici njegove kuće (tj. u vezi porodice njegove kuće, pa ne uznemirujte ih i ne govorite o njima ništa loše, ružno)."

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Ibnu Ujejnete od Amra, sina Dinara, od Ibnu Ebu Mulejketa, od Misvera, sina Mahremeta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Fatima je (jedan) odrezak (komad, tj. jedan komad mesa, jedan dio) od mene (jedan dio mene), pa ko je rasrdio (ko rasrdi) nju, rasrdio je mene."

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od svoga oca (Sa'da), od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Pozvao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Fatimu, svoju kćer u svojoj bolesti koja (je bila ta što) se uzeo (on, tj. što je umro on) u njoj (ili: u kojoj je umro), pa je rekao njoj (Fatimi nešto) tajno za (neku) stvar (za nešto), pa je plakala (zaplakala). Zatim je (ponovo) pozvao nju, pa je rekao njoj tajno (nešto), pa se nasmiješila. Rekla je: Pa sam pitala nju o tome, pa je rekla:

"Rekao je meni tajno Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je izvijestio mene da će se on uzeti (tj. da će on umrijeti) u svome bolu koji je (taj što) je preminuo u njemu, pa sam plakala (zaplakala). Zatim je rekao (ponovo) tajno meni, pa je izvijestio mene da sam ja prvi (član od) porodice njegove kuće (što) ću (da) slijedim njega (u umiranju, tj. da ću ja iza njega prva umrijeti), pa sam se (tada) nasmiješila."

(To je i bilo tako; To je tako i bilo; Tako se to sve i desilo, ostvarilo.)

GLAVA

lijepih djela (svojstava) Zubejra, sina Avvama, bio zadovoljan Allah od njega (s njim).

A rekao je Ibnu Abbas: On je apostol (pomoćnik, pomagač) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A imenovali (nazvali) su se apostoli (učenici Isa-a a.s. - nazvani su tim imenom) zbog bjeline njihovih odjeća (njihove odjeće).

PRIČAO NAM JE Halid, sin Mahleda, pričao nam je Alija, sin Mushira, od Hišama, sina Urveta, od njegovoga oca, rekao je: izvijestio me je Mervan, sin Hakema, rekao je:

Pogodilo je Usmana, sina Affana, bio zadovoljan Allah od njega, žestoko krvarenje (iz nosa) godine krvarenja (iz nosa, a to je bilo 31. godine po Hidžri kada je mnogo naroda imalo krvarenje iz nosa), čak je zadržalo (spriječilo) njega od hodočašća, i oporučio je (tj. i napravio, napisao je i testamenat, testament). Pa je unišao njemu (jedan) čovjek od Kurejševića, (i taj čovjek) je rekao:

"Imenuj nasljednika (poslije sebe, tj. Odredi halifu, vladara)!" Rekao je (Usman): "A rekli su njega (to - taj govor ljudi među sobom)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "A koga (da odredim za halifu, vladara poslije sebe)?" Pa je šutio (ušutio taj čovjek). Pa je unišao njemu (Usmanu jedan) drugi čovjek - mislim ga Harisa (tj. mislim da je to bio Haris, sin Hakema) - pa je rekao:

"Imenuj nasljednika (halifu)!" Pa je rekao Usman: "A rekli su (tj.: A govori se o tome, priča se o tome)?" Pa je rekao: "Da." Rekao je: "A ko je on (što bi ga imenovao)?" Pa je šutio. Rekao je (Usman): "Pa možda oni (da) su rekli (predložili) Zubejra (da ja imenujem, da bi ja imenovao)?!" Rekao je: "Da." Rekao je: "Zar ne (Pazi)! Tako mi (Onoga) koji (je Taj što) je moja duša u Njegovoj ruci zaista on je zaista najbolji (od) njih što sam znao (tj. što ja znam). I zaista (ono) bio je (on -Zubejr) zaista najdraži (od) njih k poslanniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio."

PRIČAO MI JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, izvijestio me je moj otac (Urvete, sin Zubejra): čuo sam Mervana, sina Hakema:

Bio sam kod Usmana (kada) je došao njemu (jedan) čovjek, pa je rekao (taj čovjek Usmanu):

"Imenuj nasljednika (tj. Odredi halifu, vladara poslije sebe)! Rekao je: "A već se to reklo (u narodu)?" Rekao je (onaj čovjek): "Da. Zubejr (je taj što ga predlažu da se odredi za halifu, vladara)." Rekao je:

"Zar ne (Pazi)! Tako mi Allaha zaista vi zaista znate da je on najbolji (od) vas." Tri puta (je to rekao Usman).

PRIČAO NAM JE Malik, sin Ismaila, pričao nam je Abdul-Aziz, on je sin Ebu Selemeta, od Muhameda, sina Munkedira, od Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista za svakoga vjerovijesnika je (postojao, tj. svaki vjerovijesnik je imao) pomagača (pomoćnika), a zaista moj pomagač (pomoćnik) je Zubejr, sin Avvama."

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Muhameda, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Hišam, sin Urveta, od svoga oca, od Abdullaha, sina Zubejra, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Bio sam dana (tj. na dan) saveznika (protiv muslimana, tj. na dan borbe zvane Handek) učinio se ja i Umer, sin Ebu Selemeta, u (među) žene. Pa sam pogledao, pa kada li ja sa Zubejrom (tj. kada li ja vidim Zubejra) na njegovom konju obrće se (ide, zavraća se) ka Kurejzatovićima (Kurejzovićima) dva puta, ili tri (puta). Pa pošto sam se vratio, rekao sam:

"O oče! Vidio sam te (da) se obrćeš (zavraćaš više puta ka Kurejzatovićima)." Rekao je: "Zar, a da li (tj. A zar da li; A zar) si vidio mene, o moj sinčiću?!" Rekao sam: "Da." Rekao je: "Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Ko će doći Kurejzatovićima, pa donijeti meni njihovu (od njih) vijest?" Pa sam otišao (ja). Pa pošto sam se vratio, skupio je (u izrazu) meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, između svoja dva oca (roditelja), pa je rekao:

"Žrtva tvoja (tj. Žrtva za tebe, otkupnina za tebe) je moj otac i moja majka."

PRIČAO NAM JE Alija, sin Hafsa, pričao nam je Ibnul-Mubarek, izvijestio nas je Hišam, sin Urveta, od svoga oca da su drugovi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekli Zubejru dana (tj. na dan) događaja Jermuka (okršaja na Jermuku u Siriji između muslimana i Vizantinaca):

"Zar nećeš zažestiti (tj. Daj zažesti, navali na neprijatelja) pa (da) zažestimo (navalimo) sa (i mi s) tobom!" Pa je ponio (tj. navalio) na njih, pa su udarili (neprijatelji) njega dvama udarcima (sa dva udarca) na njegovo rame (tj. po njegovom ramenu), između njih dva je (na tom ramenu je bio još prije jedan) udarac (što) se je udario njega (tj. što ga je zadobio na) dan Bedra. Rekao je Urvete: Pa zavlačih moje (svoje) prste (ruke) u te udarce (tj. u zarasle rupe na ramenu od tih udaraca), igram se, a ja sam (igrao sam se, a ja sam tada bio) malen.

GLAVA

spominjanja Talhe (Talhata), sina Ubejdullaha.

A rekao je Umer: Preminuo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a on je od njega (tj. sa njim) zadovoljan.

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Ebu Bekra, Mukademija (Mukademović), pričao nam je Mutemir od svoga oca, od Ebu Usmana, rekao je:

Nije ostao sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u nekom (dijelu) tih dana koji su (ti dani što) se borio u njima poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, osim Talhe i Sa'da, (to je Ebu Usman rekao pričajući) od pričanja njih dvojice (tj. po pričanju njih dvojice).

(Veli se da se to odnosi na slučaj borbe na Uhudu.)

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Halid, pričao nam je Ibnu Ebu Halid od Kajsa, sina Ebu Hazima, rekao je:

Vidio sam ruku Talhe koja (je ta što) je čuvao sa njom (na Uhudu) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, već se je osušila (ona - ta ruka je zakržljala, onesposobljena je za rad).

GLAVA

lijepih djela (svojstava) Sa'da, sina Ebu Vakkasa, Zuhrije (Zuhrovića, Zuhretovića).

A Zuhrovići (Zuhretovići) su dajidže (ujaci) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. I on je Sa'd, sin Malika.

(To jest: Ebu Vakkasu je ime Malik.)

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Musenna-a, pričao nam je Abdul-Vehhab, rekao je: čuo sam Jahja-a, rekao je: čuo sam Seida, sina Musejjeba, rekao je: čuo sam Sa'da (kako) govori:

Skupio (Sastavio) je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoja dva oca (roditelja na) dan Uhuda (tj. rekao mi je: "Fidake ebi ve ummi: Žrtva tebi je moj otac i moja majka!").

PRIČAO NAM JE Mekija, sin Ibrahima, pričao nam je Hišam, sin Hašima, od Amira, sina Sa'da, od njegova oca, rekao je:

Zaista već sam vidio mene (sebe), a ja sam trećina Islama. (To jest: a ja sam treći musliman od slobodnih ljudi koji su prvi primili Islam.)

PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Ibnu Ebu Zaidete, pričao nam je Hašim, sin Hašima sina Utbeta sina Ebu Vakkasa, rekao je: čuo sam Seida, sina Musejjeba (da) govori: čuo sam Sa'da, sina Ebu Vakkasa (da) govori:

Nije primio Islam (ni) jedan (čovjek prije u neki dan) osim u dan koji (je taj dan što) sam primio Islam u njemu (ja). I zaista već sam ostao sedam dana, a zaista ja sam zaista trećina Islama (tj. a ja sačinjavam jednu trećinu svih pripadnika, sljedbenika vjere Islama). Slijedio je njega (Ibnu Ebu Zaideta) Ebu Usamete.

PRIČAO NAM JE Hašim, pričao nam je Amr, sin Avna, pričao nam je Halid, sin Abdullaha, od Ismaila, od Kajsa, rekao je: čuo sam Sa'da, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

Zaista ja sam zaista prvi (od) Arapa (prvi Arap koji) je gađao (bacio se) sa strijelom u putu Allaha. I ratovasmo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, a nema za nas (tj. a nemamo druge) hrane osim lišće (lišća) stabala, čak zaista jedan (od) nas zaista stavlja (tj. izbacuje izmet pri obavljanju nužde) kao što ostavlja deva ili ovca (brabonjak, suh izmet tako da) nema on miješanja (tj. izmet se od nas nije miješao kada od nas otpada, nego se je rastavljao, rasipao kao brabonjci zbog neuobičajene ishrane). Zatim su osvanuli Esedovići (tj. počeli su oni nakon toga svega da) prekoravaju mene (da uzgojno kažnjavaju, da uznemiruju mene) na Islamu (tj. zbog Islama, zbog toga što ja, tobož, ne znam klanjati, i vršiti propisa Islama i što se ne borim). Zaista već sam izgubio nadu (tj. već sam propao) tada i zalutao je moj rad (posao ako me oni treba da odgajaju i poučavaju). A prenašahu (A prenosili su) za njega (za Sa'da) k Umeru, rekli su:

"Neće činiti lijepo (tj. Ne čini lijepo kada) klanja (tj. Ne klanja lijepo)."

GLAVA

spominjanja zetova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

Od njih je (jedan i) Ebul-As, sin Rebi-a.

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: pričao mi je Alija, sin Husejna, da je Misver, sin Mahremeta, rekao:

Zaista Alija je zaprosio kćer Ebu Džehla (sebi za ženu), pa je čula za to Fatima, pa je došla poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla:

"Tvrdi tvoj narod da se ti nećeš ljutiti (da se ti ne ljutiš) za tvoje (svoje) kćeri (radi svojih kćera), i ovo je Alija (tj. i, evo, Alija je) vjenčavač kćeri Ebu Džehla!"

(To jest: "..... i Alija hoće da sebi vjenča Ebu Džehlovu kćer da mi ona bude inoća.")

Pa je ustao (da održi propovjed) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam čuo njega kada je izgovorio očitovanje (na početku propovjedi da) govori (u toj propovjedi, hutbi):

"Što se tiče poslije, pa zaista ja sam vjenčao (svoju kćer Zejnebu) Ebul-'Asu, sinu Rebi'a, pa je pričao meni (on - a nije ovdje navedeno šta mu je pričao, neki čak tumače da se, možda, misli na to da mu je pričao, tj. rekao, obećao da se neće ženiti na njegovu kćer Zejnebu), pa je istinit bio meni. I zaista Fatima je odsječak (tj. komad mesa) od mene, i zaista ja mrzim (ne volim) da ružan bude njoj (neki događaj od njezinoga muža, tj. ne želim da je ožalosti njezin muž, ne želim da joj učini nešto što ona ne voli, a ona svakako ne voli da joj se muž oženi na nju). Tako mi Allaha neće se sastati kći poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i kći neprijatelja Allaha (kći Božijega neprijatelja Ebu Džehla) kod jednoga čovjeka (tj. neće se njih dvije sakupiti, nalaziti zajedno u isti čas, u isto vrijeme u braku za jednim čovjekom)."

(Neki to tumače da je to Muhammed a.s. rekao u smislu neće se moći njih dvije slagati u takvoj zajednici.)

Pa je ostavio (napustio) Alija (tu) prošnju (to traženje sebi u brak kćere Ebu Džehla). A povećao je Muhamed, sin Amra sina Halhaleta, od Ibnu Šihaba, od Alije, od Misvera: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a spominjao je (jednoga) zeta svoga iz Abdušemsovića, pa je pohvaljivao njega u njegovoj zetovskoj vezi (tj. u njegovom zetovskom odnosu prema) njemu, pa je uljepšao (to pohvaljivanje), rekao je:

"Pričao mi je, pa je bio istinit meni, i obećao mi je, pa je ispunio meni (u cijelosti obećanje)."

(Veli se da mu je bio obećao da će mu poslati kćer Zejnebu u Medinu, i to je i učinio. Naime, veli se da ovaj zet Muhammeda a.s. nije dugo vremena bio pripadnik Islama, pa je Muhammed a.s. tražio od njega da mu pošalje u Medinu kćer Zejnebu koja je bila muslimanka. Tek pred oslobođenje Meke od idolopoklonika ovaj zet Muhammeda a.s. primio je Islam.)

GLAVA

lijepih djela (svojstava) Zejda, sina Hariseta, slobodnjaka Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

A rekao je Bera' od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ti si naš brat (po vjeri Islamu) i naš slobodnjak (oslobođeni rob)."

PRIČAO NAM JE Halid, sin Mahleda, pričao nam je Sulejman, rekao je: pričao mi je Abdullah, sin Dinara, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jedno) poslanstvo (tj. jednu četu, vojnu grupu) i učinio je zapovjednikom (tj. i postavio je za zapovjednika) na (nad) njima Usameta, sina Zejda. Pa je udario neki (od) ljudi u njegovo zapovjedništvo (da stavlja zamjerke, tj. nije nekima bilo pravo što je Usame postavljen za zapovjednika). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ako udarate (vi) u njegovo zapovjedništvo, pa već udaraste u zapovjedništvo njegovoga oca otprije, a zakletva Allaha (je moja zakletva, tj. a kunem se Allahom) zaista (ono) bio je (on) zaista stvoren za zapovjedništvo, i zaista (ono) bio je (on -Zejd) zaista od najdražih ljudi k meni, i zaista ovaj (tj. Usamete, sin Zejda) je zaista od najdražih ljudi k meni poslije njega (poslije Zejda)."

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Zuhrije, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Unišao je meni (jedan) pogađač (gatar koji nagađa i predskazuje nešto na osnovu nekih znakova i tragova), a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, je prisutan, a Usamete, sin Zejda, i Zejd, sin Hariseta, ležači su njih dva (ležala su njih dva pod jednim pokrivačem, a noge su im virile ispod pokrivača), pa je rekao (taj pogađač):

"Zaista ove noge su neke (od) njih od nekih (jedne od drugih)." Rekao je: Pa se obeselio s tim Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i zadivilo (začudilo) je njega (to), pa je izvijestio za njega (za to, o tome) Aišu.

(Ovaj pogađač je bio iz plemena Mudlidžovića, i o ovome je već prošao jedan hadis.)

GLAVA

spominjanja Usameta, sina Zejda.

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Lejs od Zuhrije, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da su Kurejševići (zapali u takvu priliku da) je zabrinulo njih stanje (ili stvar određene) Mahzumovićke, pa su rekli:

"Ko će se osmioniti (usuditi) na njega (za taj slučaj) osim Usamete, sin Zejda, miljenik poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. Ko mu smije govoriti za nju - za tu ženu, da je ne kazni, da se ne kaznni, osim Usamete)?!"

A PRIČAO NAM JE Alija, pričao nam je Sufjan, rekao je: otišao sam (da) pitam Zuhriju o hadisu Mahzumovićke (tj. o hadisu u kojem se spominje određena Mahzumovićka), pa je viknuo za mene (tj. na mene - a to znači: pa je dreknuo na mene, izderao se na mene). Rekao sam (veli Alija) za Sufjana (tj. Rekao sam Sufjanu):

"Pa nisi sebi ponio njega (taj hadis ni) od jednoga (čovjeka, tj. ni od koga)?" Rekao je: "Našao sam ga u (jednoj) knjizi (što) je bio napisao nju Ejjub, sin Musa-a, od Zuhrije, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je (jedna) žena iz Mazumovića ukrala (nešto ukrala), pa su rekli: "Ko će govoriti o njoj (tj. za nju da se ne kazni) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (da joj oprosti)?" Pa nije se osmionio (usudio ni) jedan (čovjek, niko) da govori njemu (Muhammedu a.s.). Pa je govorio njemu Usamete, sin Zejda. Pa je rekao (Muhammed a.s.):

"Zaista Izraelićani su (ti što) je bio (u njih običaj) kada je (kada bi) ukrao u (među) njima častan (ugledan čovjek), (bio im je običaj da) su ostavili njega (ostavili bi ga nekažnjenoga). A kada je (A kada bi) ukrao u (među) njima slabić, odsjekli su ga (tj. odsjekli su mu ruku, odsjekli bi mu ruku). Da je bila Fatima (moja kći ukrala, dakle: Kad bi moja kći Fatima ukrala), zaista bih odsjekao njezinu ruku."

GLAVA.

PRIČAO MI JE Hasen, sin Muhameda, pričao nam je Ebu Abbad Jahja, sin Abbada, pričao nam je Madžišun, izvijestio nas je Abdullah, sin Dinara, rekao je:

Pogledao je Ibnu Umer (jednoga) dana, a on je u Bogomolji, k (jednom) čovjeku (koji) vuče svoje odjeće u (jednome) kraju od Bogomolje, pa je rekao: "Pogledaj, ko je ovo? Možda je ovaj kod mene (tj. Možda je blizu mene na stanu, pa ću ga savjetovati)?" Rekao je njemu (Ibnu Umeru jedan) čovjek:

"Zar ne poznaješ ovoga, o Ebu Abdurrahmane? Ovo je Muhammed, sin Usameta." Rekao je: Pa je spustio (oborio) Ibnu Umer svoju glavu i kljuvao je (tj. kopkao je, čeprkao je malo) sa svojim dvjema rukama u zemlji (po zemlji, po tlu), zatim je rekao:

"Da je vidio (tj. Da vidi) njega poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zaista bi volio njega (bio bi mu mio)."

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Mu'temir, rekao je: čuo sam svoga oca, pričao nam je Ebu Usman od Usameta, sina Zejda, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, pričao je od Vjerovijesnika (tj. o Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio, da on uzimaše njega i Hasena (svoga unuka) pa govori (pa je govorio, pa govoraše, ili: uzimaše ih govoreći):

"Moj Bože! Voli njih dvojicu, pa ja zaista volim njih dvojicu!"

A rekao je Nuajm od Ibnul-Mubareka: izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, izvijestio me je (jedan) slobodnjak Usameta, sina Zejda, da je Hadždžadž, sin Ejmena sina Ummu Ejmene - a bio je Ejmen, sin Ummu Ejmene, brat Usameta, sina Zejda, za njegovu majku (se vežući, tj. Ejmen je bio Usametu brat po majci), a on (Ejmen) je (jedan) čovjek od Pomagača - (pa je taj Hadždžadž, sin Ejmena unišao jednom prilikom u bogomolju i aljkavo je obavljao molitvu) pa je vidio njega (Hadždžadža) Ibnu Umer (da) nije upotpunio svoj naklon (ruku') i svoje ničičenje (sedždu u molitvi-namazu), pa je rekao (njemu):

"Povrati (tj. Ponovno klanjaj tu molitvu)!"

Rekao je Ebu Abdullah (Buharija): A pričao mi je Sulejman, sin Abdurrahmana, pričao nam je Velid, sin Muslima, pričao nam je Abdurrahman, sin Nemira, od Zuhrije, pričao mi je Harmelete, slobodnjak Usameta, sina Zejda, da je ono, dok je ono sa Abdullahom, sinom Umera, kadli je unišao (tj. pričao mi da je ono unišao) Hadždžadž, sin Ejmena, pa nije upotpunio svoga naklona (ruku'a), a ni svoga ničičenja (sedžde u molitvi), pa je rekao (njemu Abdullah):

"Povrati (molitvu)!" Pa pošto je okrenuo (leđa, tj. otišao Hadždžadž), rekao je meni Ibnu Umer: "Ko je ovo?" Rekao sam: "Hadždžadž, sin Ejmena (koji) je sin Ummu Ejmene." Pa je rekao Ibnu Umer:

"Da je vidio (tj. Da sad vidi) ovoga poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zaista bi volio njega." Pa je spomenuo njegovo voljenje (njegovu ljubav) i (to) što je rodila njega Ummu Ejmena (tj. Pa je spomenuo to da je Muhammed a.s. volio njega Ejmena i sve što je rodila Ummu Ejmena, svakoga koga je ona rodila, a ova Ummu Ejmena je bila odgojiteljica, dadilja i Muhammeda a.s.).

Rekao je (Buharija): A pričao mi je neki (od) mojih drugova (prenoseći) od Sulejmana: A bila je (Ummu Ejmena) odgojiteljica Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

GLAVA

lijepih djela (svojstava) Abdullaha, sina Umera sina Hattaba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (od Abdullaha i od Umera).

PRIČAO NAM JE Muhamed, pričao nam je Ishak, sin Nasra, pričao nam je Abdurrezzak od Mamera, od Zuhrije, od Salima, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Bio bi (određeni) čovjek u životu (za života) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kada je (kada bi) usnio (kakav) san, ispričao (bi) njega (taj san) na Vjerovijesnika (tj. Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam zaželio da usnijem (neki, kakav, nekakav) san (pa da) ispričam njega na Vjerovijesnika (tj. Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio. A bio sam dječak (tj. mladić) neoženjen i spavah (doslovno: i bio sam - običaja da - spavam) u Bogomolji na vremenu (u vrijeme) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam usnio u sanjanju (u snu) kao da su (nekakva) dva anđela uzela njih dvojica mene, pa su odvela (povela) njih dva mene k Vatri, pa kada li ona savijena kao savijanje bunara, i kada li ona ima dva roga kao dva roga bunara (tj. kao dva stupa nad bunarom na kojima je postavljeno drvo sa užetom za izvlačenje vode), i kada li su u njoj (u vatri pakla neki) ljudi (što) sam već poznao (prepoznao) njih! Pa sam počeo (da) govorim:

"Utječem se Allahu (Tražim utočište u Allaha) od Vatre! Utječem se Allahu od Vatre!" Pa je susreo njih dvojicu (jedan) drugi anđeo (melek), pa je rekao meni: "Nećeš se zastrašiti (tj. Ne boj se, Ne plaši se)!" Pa sam ispričao njega (taj san) na Hafsu (ispričao sam ga Hafsi), pa je ispričala njega (taj san) Hafsa Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Divan li je čovjek Abdullah da klanjaše u noći!"

(To jest: "Divan je čovjek Abdullah (još) da klanja (što više) noću dobrovoljno klanjanje, neobaveznu molitvu!")

Rekao je Salim: Pa je bio Abdullah (poslije toga takvoga običaja da on) neće spavati od noći osim malo (vremena, tj. pa Abdullah ne spavaše noću mnogo od toga slučaja - ili: spavaše samo malo po noći od taada).

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, pričao nam je Ibnu Vehb od Junusa, od Zuhrije, od Salima, od Ibnu Umera, od njegove sestre Hafse da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao njoj:

"Zaista Abdullah je dobar čovjek (jedan dobar čovjek)."

GLAVA

lijepih djela (svojstava) Ammara i Huzejfeta, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima dvojicom).

PRIČAO NAM JE Malik, sin Ismaila, pričao nam je Israil, od Mugireta, od Ibrahima, od Alkameta, rekao je:

Došao sam (u) Šam (tj. u Damask u Siriji - jer Še'm znači i Sirija, i sam grad Damask koji je prestojnica Sirije), pa sam klanjao dva naklona (tj. obavio sam molitvu-namaz od dva naklona-rekata), zatim sam rekao (ovo, tj. molio sam Uzvišenoga Stvoritelja ovako):

"Bože moj! Olakšaj mi (jednoga) dobroga druga!" Pa sam došao (nekom) narodu (tj. Pa sam prišao nekim ljudima), pa sam sjeo k njima (tj. uz njih). Pa kada li je (jedan) starac već došao (ili: Pa kada li jedan starac već dođe), čak je sjeo k mojoj strani (tj. do mene, uza me). Rekao sam:

"Ko je ovaj?" Rekli su: "Ebu Derda'." Pa sam rekao: "Zaista ja sam zvao (molio) Allaha da olakša (da da) meni (jednoga) dobroga druga, pa je olakšao (pa je dao) tebe k meni." Rekao je: "Od koga (tj. Od kojega mjesta) si ti (Odakle si)?" Pa sam rekao: "Od stanovnika Kufe." Rekao je: "A zar nije kod vas Ibnu Ummi Abd (sin Ummi Abde, a misli se na Abdullaha Mes'udovoga), vlasnik dviju cipela, i jastuka (uzglavlja) i posude za čišćenje (tj. Zar nije među vama Abdullah Mesudov koji je vodio brigu o Vjerovijesnikovoj obući, uzglavlju i sredstvu za čišćenje, a to znači o posudi u kojoj se nalazi voda za čišćenje-za abdest ili sl. - pa da od Abdullaha naučiš što ti treba)? I u (među) vama je (Ammar) koji je (taj što je) zaštitio njega Allah od satane na (molbu) jezika Svoga vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. I zar nije u (među) vama (Huzejfete) vlasnik tajne Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, koji je (taj što) ne zna (nju, tajnu Muhammeda a.s. ni) jedan (čovjek) osim njega (osim Huzejfeta)." Zatim je rekao:

"Kako čita (uči) Abdullah "Tako mi noći kada poklapa....."?" Pa sam pročitao njemu: "Tako mi noći kada poklapa. Tako mi dana kada se pokazuje. Tako mi muška i ženska."

(Zadnja stavka, zadnji odlomak-ajet ima i drugu, poznatiju, verziju čitanja: "Tako mi (Onoga) što je stvorio muško i žensko.".)

Rekao je: "Tako mi Allaha zaista već je dao čitati meni nju (ovu suru, ovo poglavlje, odnosno ovaj ajet-odlomak na ovaj način) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, iz svojih usta k mojim ustima (u moja usta)."

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Mugireta, od Ibrahima, rekao je:

Otišao je Alkamete k Šamu (u Damask). Pa pošto je unišao (u tamošnju) bogomolju, rekao je:

"Bože moj! Olakšaj mi (Daj mi jednog) dobroga druga!" Pa je sjeo k Ebu Derda'u (do Ebu Derda-a). Pa je rekao Ebu Derda':

"Od koga (Iz kojega mjesta) si ti?" Rekao je: "Od stanovnika Kufe." Rekao je: "Zar nije u (među) vama, ili (Zar nije) od vas vlasnik tajne koji (je taj što) neće znati (ne zna) nju osim njega (niko drugi)?" Misli (na) Huzejfeta. Rekao je: Rekao sam: "Da." Rekao je: "Zar nije u (među) vama, ili od vas (onaj) koji je (taj što je) zaštitio njega Allah na (molbu) jezika Svoga vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, misli (na to da ga je zaštitio) od satane?" Misli (na) Ammara. Rekao sam: "Da." Rekao je: "Zar nije u (među) vama, ili od vas vlasnik zubočistke (Vjerovijesnikove a.s.) i tajnoga govorenja (govora sa Vjerovijesnikom a.s.)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Kako je bio Abdullah (običaja da) čita (tj. kako on čitaše) "Tako mi noći kada poklapa. Tako mi dana kada se pokazuje.", (pa kako dalje čita)?" Rekao sam:

"Tako mi muška i ženska." Rekao je: "Neprestano su sa mnom (u prepiranju i svađi) ovi (u vezi toga), čak su bili skoro (da) traže odsijedanje (odustajanje od) mene od (jedne) stvari (što) sam čuo nju (tj. koju sam čuo) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio."

(To jest: "..... čak su bili skoro, blizu toga da od mene traže - skoro da me natjeraju - da odustanem od stvari koju sam čuo od Muhammeda a.s..")

GLAVA

lijepih djela Ebu Ubejdeta, sina Džerraha, bio zadovoljan Allah od njega (s njim).

PRIČAO NAM JE Amr, sin Alije, pričao nam je Abdul-Aala, pričao nam je Halid od Ebu Kilabeta, rekao je: pričao mi je Enes, sin Malika da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Svaki narod ima (jednoga) pouzdanika (povjerljivoga čovjeka), a zaista naš pouzdanik je, o narode (o moja sljedbo), Ebu Ubejdete, sin Džerraha."

PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka, od Sileta, od Huzejfeta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, stanovnicima (pokrajine, ili grada) Nedžrana:

"Zaista poslaću svakako - misli (da kaže) na vas (vama) - (jednoga) pouzdanika, pravoga pouzdanika." Pa su se uzdigli (nadnijeli) njegovi drugovi (želeći svaki da skrene pažnju na sebe njemu). Pa je poslao Ebu Ubejdeta, bio zadovoljan Allah od njega, (sa njima, sa stanovnicima Nedžrana).

GLAVA

spominjanja Mus'aba, sina Umejra.

(Nije ovdje Buharija naveo nijednoga hadisa o Mus'abu r.a..)

GLAVA

lijepih djela Hasena i Husejna, bio zadovoljan Allah od njih dvojice.

Rekao je Nafi', sin Džubejra, od Ebu Hurejreta: Zagrlio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Hasena.

PRIČAO NAM JE Sadekate, pričao nam je Ibnu Ujejnete, pričao nam je Ebu Musa od Hasena, čuo je Ebu Bekreta: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (kada je jednom prilikom bio) na govornici (propovjedaonici svoje džamije), a Hasen k njegovoj strani (tj. a Hasen je stavljen do njega, uz njega), pogleda (Vjerovijesnik a.s.) k ljudima jedanput, a k njemu (k Hasenu) jedanput i govori (i reče):

"Ovaj moj sin (tj. unuk) je gospodin. I možda Allah da izmiri (pomiri, napravi mir) s njime između dvije čete (grupe) od (zavađenih) muslimana."

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Mutemir, rekao je: čuo sam svoga oca rekao je: pričao nam je Ebu Usman od Usameta, sina Zejda, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da on uzimaše njega i Hasena i govori (i govoraše):

"Bože moj! Zaista ja volim njih dvojicu, pa voli (i Ti) njih dvojicu!" Ili kao što je rekao (To jest: Ili slično tome je rekao, molio.).

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Husejna sina Ibrahima, rekao je: pričao mi je Husejn, sin Muhameda, pričao nam je Džerir od Muhameda, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega:

Donijela se je Ubejdulahu, sinu Zijada glava Husejna, sina Alije, pa se je učinila (pa se stavila) u (jedan) leđen (legen, legin, lavor), pa je počeo (da) kopka (čeprka grančicom po očima, nosu i zubima mrtve glave), i rekao je njezinoj ljepoti (neku, jednu) stvar. Pa je rekao Enes: Bio je najsličniji (od) njih sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. A bio je obojen sa (biljkom zvanom) vesmetu.

(To jest: A dlaka glave i brade na glavi Husejna r.a. bila je obojena sa vesmetom - tj. sa bojom koju su dobivali od biljke vesmetun, a ta je boja naginjala k crnoj boji.)

PRIČAO NAM JE Hadžadž, sin Minhala, pričao nam je Šubete, rekao je: izvijestio me je Adijj, rekao je: čuo sam Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a Hasen, sin Alije je na njegovome ramenu, govori (Muhammed a.s. u času dok mu je Hasen na ramenu):

"Bože moj! Zaista ja volim njega, pa voli ga!"

PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio me je Umer, sin Seida sina Ebu Husejna, od Ibnu Ebu Mulejketa, od Ukbeta, sina Harisa, rekao je:

Vidio sam Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njega, a nosio je (tj. a on nosi) Hasena i on (u tom času) govori:

"Sa mojim (svojim) ocem (se kunem - on, Hasen) je sličan sa Vjerovijesniikom, nije sličan sa Alijom (a nije sličan Aliji, ne liči na Aliju)." A Alija se smiješi (na te riječi Ebu Bekra).