PRIRUČNIK ZA CVIJEĆE

Uredio i pripremio: MUSA

 

 

 

KADIFICA

Porodica: Compositae

Zemlja porijekla: Mexiko, Guatemala

Pogodno mjesto: Suncano do pousjenovito

 

Ko se za ovaj, kako mu i samo ime kaze, barsunasti cvijet zanima, ima veliki izbor razlicitih vrsta. Od onih malih koji rastu do svega 30 cm u visinu i namjenjene su pretezno za balkonske kutije, ili onih visokih za vrt. Razlika je isto tako u boji ( zuta, narandjasta, mjesavina te dvije boje, a i sa dodatkom smadje), kao i u punoci cvijeta. Od jednostavnih do obilno loptasto ispunjenih. Kadifica je otporna na sve vremenske uslove i njen cvat traje vrlo dugo.

Sjeme se sije u rano proljece. Kada je biljcica visoka 5-10 cm, treba je rasaditi na mjesto gdje ce ostati cijelo ljeto. Razmak izmedju biljaka treba da bude 15 - 25 cm. Pri rastu treba da dobije dovoljno vode i djubriva. Ocvale cvijetove redovno odstranjivati. Ako hocete da imate vlastito sjeme za slijedecu godinu, onda treba nekoliko cvijetova ostaviti da se potpuno osuse. Kako je kadifica jednogodisnja biljka oko prezimljavanja nema problema.

Osobe sa osjetljivom kozom trebaju paziti, jer biljka sadrzava nadrazavajuce tvari.

 

 

 

BOZIJI TRN ( Euphorbia milli )

Porodica: Euphorbiaceae

Zemlja porijekla: Madagaskar

Pogodno mjesto: Suncano i toplo cijele godine

 

 

Boziji trn je najomiljeniji predstavnik od preko 2000 vrsta euphorbie. Vrste se razlikuju po tome sto su neke slicne kaktusima (boziji trn ), a druge grmovi ( bozicna zvijezda ), pa ima cak i drveca. Zajednicko za sve euphorbie je da imaju kaucukasti, otrovni mlijecni sok.

Boziji trn je nezahtjevna biljka kojoj ne smeta suhi zrak od grijanja i jako sunce na prozoru. U svojoj domovini raste na granitnim stijenama u visinu do 60 cm. Pored jakih trnova, koji podsjecaju na kaktus ima i ovalne zelene listove. U toku zime se pojave bijeli, zuti ili roza - crveni mali cvijetici.

Biljka voli izuzetno toplo i suncano mjesto. Umjereno zalijevati, posebno zimi, ali ne prehladnom vodom. Nakon cvjetanja samo toliko zalijevati da se korijen ne osusi. Od marta da augusta malo vise zalijevati i svake dvije nedjelje djubriti sa djubrivom za kaktuse. U proljece, prije nego se pojave nove mladice, moze se podrezati. Razmnozava se putem pelcera, koji se, kada se odrezu, umoce u mlaku vodu ( tako se sprijecava oticanje mlijecnog soka iz biljke ), pelcer ostaviti jedan dan da se osusi i onda posaditi u zemlju pomjesanu sa pjeskom. Ukoliko se previse zalijeva ili stoji na hladnom mjestu otpadaju mu listovi.

OPREZNO: Biljka je u svim svojim dijelovima otrovna. Mlijecni sok sadrzi substance koje nadrazuju kozu. Na jake trnove se moze ozlijediti.

 

 

Opsti savjeti

- za spricanje cvijeca treba upotrebljavati mekanu vodu koja u sebi nema kreca i ima sobnu temperaturu. Tako se izbjegavaju bijele mrlje na listovima;

- filodendron i ostale tropske biljke sakupljajusa svojim zracnim korjenovima dodatnu vlaznost iz zraka. U pregrijanim prostorijama im to pomaze da bolje prezive. Zato treba paziti da se zracni korjenovi ne povrijede i niposto ih rezati;

- krecni rubovi i mrlje na saksijama ( sedra ) se mogu otkloniti tako sto se lonce ispuni sircetnom vodom i ostaviti da stoji dva dana. Saksija upija vlaznost i krec ( sedra ) nestaje;

- cvijece i zacini mogu se odlicno zasijati na prozoru u kartonima za jaja. Kada narastu mogu se zajedno sa kartonom zasaditi, jer se karton nakon nekog vremena od vlaznosti raspadne;

- ciklame se puno bolje odrzavaju ako se, umjesto tekucom vodom, zaliju ustajalom mineralnom vodom;

- vodu u kojoj su se kuhala jaja ne bacati jer sadrzi puno minerala. Kada se ohladi predstavlja prvorazredno djubrivo za cvijece;

- jorgovan u vazi ce duze imati lijepo cvijce ako stabljike dobro odrezete i u vodu stavite malo secera;

 

 

Azalea

RODODENDRON ( Rhododendron )

AZALEA

Porodica: Ericaceae

Zemlja porijekla: hladna, vlazna planinska suma istocne Azije (Tibet,

Kina)

Povoljno mjesto stajanja: polusjenovito mjesto zasticeno od vjetra

OPREZNO: Rododendron sadrzi otrovne tvari !

 

Rododendron pocinje da cvijeta vec sredinom aprila i u maju. Bijeli, roza, lila ili crveni, u grupama po vise (2-7) zvoncica sastavljenih u jednu drsku. Grmovi rastu vrlo sporo i imaju lijepu okruglu formu.

U periodu rasta zalijevati sa mekanom vodom, u aprilu dobro nadjubriti. Nakon cvjetanja cvijetove sa drskom otkinuti. Rododendron je otporan na zimu i moze bez zastite prezimiti. Treba paziti da biljka nikada ne ostane u posve suhoj zemlji, ali isto tako ne podnosi ni preveliku vlaznost.

Hibridi rododendrona poznati kao azalee i pogodni su za uzgajanje kao sobne biljke. U principu su to umanjeni grmovi koji, zavisno od uzgoja, cvatu od zime pa sve do aprila. U stanu im treba pronaci svjeze, hladno mjesto bez sunca. Od sredine maja moze se iznijeti napolje u sjenovito mjesto. U ljeto obilno zalijevati. U jesen i zimu na 5-12°C, a kada se pupovi pocnu otvarati na toplije mjesto oko 18°C. Biljku svake dvije godine presaditi, ljeti (prije formiranja pupova) obrezati. To pospjesuje bolji rast.

Sobna azalea je veoma pogodna za uzgajanje na bonsai nacin. One su vec kod vrtlara vise pota obrezivane i vec su kod kupovine dobro razgranate. Azalea as preko ljeta iznese napolje na sjenovito i vlazno mjesto. U jesen se bonsai fornira i posadfi u bonsai posudu. Jedina smetnja je to sto je drvo azalee krhko i lako se slomi. Zato ga treba vrlo pazljivo formirati. U svakom slucaju dobro je potraziti savjet strucnjaka za bonsai ili strucnu literaturu.

 

 

 

OLEANDER

OLEANDER ( Nerium oleander )

Porodica: Apocynaceae

Zemlja porijekla: Sredozemlje, Azija

Pogodno mjesto: Suncano, vruce

 

Ukras jadranskih parkova i dvorista polako se prosirio i na sve nase krajeve. Obavezno bi se po povratku kuci sa ljetovanja donosio i "suvenir" pelcer oleandera u razlicitim bojama ( bijela, boja slonovace, zuta, narandjasta, roza ili crvena ). Cvijetovi su obicni ili obilno ispunjeni. Poneki lijepo mirisu. Kako cvate od juna do oktobra, prelijepi je ukras svakog vrta.

U ljeto oleander treba obilno zalijevati, voli da ima vodu u u posudi u kojoj stoji. Do kraja augusta nedeljno djubriti.

Grancice na kojima se u jesen pojave pupovi ne treba dirati, a ostale koje su prejako izrasle prije spremanja za zimu podrezati. Na svijetlom i hladnom mjestu ostaviti da prezimi. Zimi malo zalijevati. Od marta mu je potrebno dati vise topline da bi se formirali pupovi. Mlade biljke svakog proljeca presaditi, starije rjedje. Razmnozava se preko pelcera od juna do septembra ( u vodi ).

OPREZNO: Oleander je jako otrovan!

 

 

 

BOUGAINVILLEA

Porodica: Nyctaginaceae

Zemlja porijekla: Brazil

Pogodno mjesto: Suncano, toplo, zasticeno od vjetra

 

 

Svoje neobicno ime zahvaljuje francuskom admiralu de Bougainvilleu koji ju je otkrio u visokim sumama Juzne Amerike i donio u Europu. To je biljka penjacica sa prelijepim cvijetovima u crvenoj, roza, bez i lila boji. Spada u cudesne biljke i u stvari ono sto izgleda kao cvijet su obojeni listici koji na vrhu imaju kremaste male cvijetice. Uslov za bogato cvjetanje je suncano i vruce ljeto. Zbog svoje osjetljivosti na zimu, u hladnijim krajevima se uzgaja u loncima i moze da naraste do 3 m visine, a preporucuje se da se uzgaja u zimskom vrtu. U Kaliforniji i Indiji su poznate mnogobrojne hibridne sorte, ali je za nase uslove najpovoljnija bougainvillea glabra.

U vrijeme rasta obilno zalijevati, ali izbjegavati da stoji u vodi. Do augusta nedeljno djubriti. Da bi se biljka mogla lijepo razvijati potrebna joj je pomoc za penjanje ( resetke, ljestvice ), ako previse izraste formirati je pomocu makaza.

Prezimiti treba na svijetlom, hladnom mjestu ( 8 - 10°C ). Preduge mladice osisati. Cim lisce pocne da joj opada prestati sa zalijevanjem. Ne smije imati "hladne noge" - treba paziti da posuda u kojoj je posadjena ne stoji na hladnom kamanom podu. Svake 2-4 godine promijeniti zemlju. Da bi se rano dobili cvjetovi biljku treba vec u martu staviti na suncano mjesto kod prozora.

 

LJUBICICA ( Viola cornuta hybriden )

Porodica: Violaceae

Zemlja porijekla : Pirineji

Pogodno mjesto : Suncano

 

Kada se spomene njeno ime, probude se sjecanja na neka davna vremena, prve sastanke i prve romanticne trenutke sa malom kiticom ljubicica. U prirodi raste iz male grancice sa ovalnim zelenim listovima, iz kojih stidljivo izviruju prelijepe ljubicaste glavice sa zutom tackicom u sredini. U cvijecarama su samo hibridi u ponudi, od malih, koje su jedva 10 cm visoke, do onih sa velikim cvijetovima od 20 cm visine. U klimatski toplijim krajevima mogu se gajiti u vrtu i tu i prezimiti, u suprotnom ih treba preko zime zastititi.

Zasaditi ( posijati ) u glinasto - pjeskovitu zemlju u proljece ( april ). Mlade biljke stititi od mraza. U toku rasta i cvijetanja ravnomjerno vlaziti

 

 

 

LJILJAN

LJILJAN ( Lilium hybriden )

Porodica: Liliaceae

Zemlja porijekla: Azija, Amerika i Europa

Pogodno mjesto: Suncano, od vjetra zasticeno

 

Na, do 1 metar visokim lisnatim stabljikama pojavljuje se odjednom vise lijevkastih cvijetova u bijeloj, zutoj, narandjastoj i crvenoj boji, sa 5 - 6 tuckova punim zutog praha. Raste u skoro svim nasim vrtovima, ali i ljubitelji cvijeca koji nemaju vrt mogu uzivati u ovom kraljevskom cvijecu. Od mnostva hibrida mogu se pronaci nize vrste koje se mogu posaditi u lonce ( saksije ).

Posadi se u periodu februar - mart u saksiju promjera najmanje 20 cm. Ispod substrata (zemlje ) je potrebno napraviti drenazu od sljunka i pjeska. Lukovice u razmaku od 5 cm pokriti sa najmanje 15 cm zemlje ( u visinu ). Lagano zalijevati i drzati napolju na suncu. Od maja do septembra obilno zalijevati. U maju obilno nadjubriti. Kada biljke narastu ucvrstiti ih sa pomocnim stapovima da se ne bi slomile. Ocvale cvijetove odstraniti. U oktobru - novembru stabljike odsjeci. Prije velike zime unijeti u kucu i na tamnom hladnom mjestu ostaviti da prezimi. Svake dvije godine posaditi u novu zemlju. Raznmozava se sjemenom, dijeljenjem ( prema vrsti ).

Ljilanovo ulje se u domacoj medicini upotrebljava kao lijek za opekotine.

Oprezno: Lukovice ljiljana su otrovne !

 

 

DRAGOLJUB ( Tropaeolum hybriden )

Porodica: Tropaeolaceae

Zemlja porijekla: Peru, Kolumbija, Ekuador

Pogodno mjesto: Suncano

 

Skoro okruglo formirani, svjetlo zeleni listovi kojima je drska skoro u sredini kruga, su prelijepa podloga za zarko zute, roza , crvene i narandjaste ljevkaste cvijetove ( 3 - 5 cm ). Cesto su cvijetovi dvobojni. Cvate od maja do kreja jeseni. Prema vrsti raste razlicito visoko, 25 - 30 cm, a penjacica i preko 2 metra. Obe grupe imaju obicne i ispunjene cvijetove. Kako su i listovi i cvijetovi jestivi predstavljaju prelijep ukras ljetnim salatama i osvjezavajucim napitcima ( npr. bola sa plivajucim cvijetovima ). U narodnoj medicini upotrebljavaju se svjezi listovi kao salata za prociscavanje krvi, ali je treba umjereno trositi da ne bi doslo do nadrazaja crijeva.

Sjeme ( biljka je jednogodisnja ) u proljece (april - maj ) posaditi u pjeskovitu zemlju. Kako se biljka jako razvije treba paziti na razmak izmedju biljaka (30 - 50 cm ). Obilno zalijevati. Vrlo rijetko djubriti, jer ako biljka ima previse hrane razvija samo listove, a ne cvijetove. Penjacice potpomoci sa resetkom ili zicom.

 

 

NARCIS ( Narcissus )

Porodica: Amaryllidaceae

Zemlja porijekla: Srednja, zapadna i juzna Europa, Alzir

Pogodno mjesto: Suncano

 

Mali divlji narcisi su sve omiljeniji zbog svog prirodnog sarma. Oni su i najveci kandidati za balkon. Mnoge od tih vrsta rastu samo 20 cm u visinu, dok neki dostizu i visinu od 40 cm.

U zemlju u koju se zasadjuju narcisi treba dodati pjeska. Lukovice u jesen zasaditi u dublje posude.U dubinu treba ici 5 - 10 cm ( zavisno od velicine lukovice ), a razmak izmedju lukova treba da bude 10 cm. Tako zasadjene posude ostaviti da prezime na tamnom i hladnom mjestu. Kada biljke proklijaju prebaciti na svjetlije. Do klijanja zemlju drzati vlaznom, nakon toga zalijevati i jednom nadjubriti. Kada pocnu da cvatu iznijeti napolje ( na balkon ili presaditi u vrt ), pa jos jednom nadjubriti. Nakon cvjetanja lisce otkloniti tek kada je posve suho.

Razmnozavati se ne moze u saksijama, u vrtu je moguce putem malih lukica koji se stvaraju na maticnoj biljci.

Oprezno: Lukovice narcisa su otrovne !

 

 

 

RUZA - ROSA

Porodica: Rosaceae

Zemlja porijekla: Kina

Pogodno mjesto:Svijetlo, zracno i suncano

 

Ruze su najomiljenije cvijece. Uzgajivaci su uspjeli da uzgoje ruze u svim mogucim bojama, tako da za svaki ukus ima ponesto. Ne moze se zamisliti ni jedan vrt, pa cak i balkon bez jedne ruze. Da ljubijtelji ruza koji nemaju vrt ne bi ostali uskraceni za uzivanje u njima, pobrinuli su se uzgajivaci koji su uzgojili bezbrojne patuljaste vrste koje se mogu uzgajati u stanovima. Kao i velike sestre, male patuljaste ruze cvatu u ljeto, a zimi im opada lisce i trebaju prohladno mjesto da prezime ( do 10°C ).

Za balkone su uzgajivaci predvidjeli srednju velicinu ruza koje u vecim posudama imaju dovoljno mjesta da bi razvile korijen i uspjesno rasle.

Vrtna ruza je opet visoka stamena, sa duboko razvijenom korijenom. U mnogim vrtovima ponosno rastu i mnoge ruze penjacice, koje su idealne kao pregradni zidovi ili zastita od tudih pogleda.

Od proljeca do jeseni ruze treba tako zaljevati da skoro uvijek bude vlazna, ali ne mokra. Zimi - vrlo malo. Od marta do kraja jula djubriti svakih 14 dana. Ocvale cvijetove redovno odstranjivati, da bi ruza ponovo cvala. U proljece (ako je ruza u saksiji ), presaditi, u vrtu dobro okopati, obrezati i ostaviti na prohladnom mjestu.

 

HORTENZIJA (Hydrangea macrophylla )  HADZIBEG

Porodica: Saxifrageceae

Zemlja porijekla: Japan

Pogodno mjesto: Svijetlo do polusjenovito, ne direktno sunce

 

Veliki bijeli, roza, crveni ili plavi cvjetovi sastoje se ustvari od puno malih cvijetica koji zajednicki cine jednu loptastu grupu. Vrlo je omiljena kao kucno, a posebno balkonsko ili vrtno cvijece. U cvjecarama se, vec procvala, pojavljuje vec u martu, iako je njeno pravo vrijeme cvjetanja juni i juli.

Ne podnosi preveliku vrucinu, ljeti joj je najbolje u sjenovitom mjestu. Od proljeca do jeseni treba obilno zalijevati (hidrangea = pijacica vode ). Zimi ne previse. Vodu omeksati jer hortenzija ne podnosi previse kreca. Do kraja augusta djubriti svakih 14 dana. Ocvale cvjetove odsjeci. Nakon cvjetanja je moguce hortenziju obrezati.

Plava boja hortenzije se postice tako sto se zemlja u kojoj raste zalijeva sa aluminium sulfatom.

U nekim krajevima Bosne hortenzia se zove hadzibeg.

 

 

 

JAGLAC ( Primula)

Porodica: Primulaceae

Zemlja porijekla: Evropa i Azija

Pogodno mjesto: Svijetlo, ali ne suncano

 

Jedan od prvih vijesnika proljeca je jaglac. Cvate svuda po nasim livadama, brezuljcima i sumama.U prirodi je jaglac uvijek zute boje. Hibridne vrste se mogu uzgajati na balkonima, u vrtu, ili, u zimskom periodu, cak i u kuci. Ima vise od 500 vrsta, razlicitih boja ( bijela,bez, zuta, narandjasta, roza, crvena, purpurna, ljubicasta i plava ), razlicitih visina (do 30 cm ). Hibridne vrste su predvidjene kao jednogodisnje sezonske biljke, ali se mogu u vrtu, pa i na balkonu vise godina uzgajati.

Biljke ne podnose preveliku vrucinu, zato ih treba drzati u hladnijim prostorijama i cesto zalijevati, ali ne podnose da stoje u vodi. Ako se drzi u kuci, nakon cvijetanja treba je posaditi napolje, pa ce onda cvjetati i slijedece godine.

 

 

 

DALIA (DAHLIA, GEORGINA)

Porodica: Compositae

Zemlja porijekla: Meksiko

Povoljno mjesto: Suncano, od vjetra zasticeno

 

Nakon otkrica Meksika, dalija se pod nazivom georgina preselila u evropu i vrlo brzo razmnozila u nasim vrtovima. Uzgajivaci dalije su do sada uspjeli uzgojiti preko 200 hibrida svih mogucih boja i oblika, kao i razlicitih visina 30-100 cm.

Vise sorte dalija razvijaju se od prezimljenih krtola koje se u proljece ( kraj marta-pocetak aprila) zasade u zemlju - u vrtu ili u veci lonac na balkonu. Ukoliko postoji opasnost od mrazova izrasle mlade biljke zastititi !

Dalija cvate od jula do oktobra tako da je ukras svakog cvijetnjaka i balkona. Od sadnje do kraja augusta redovno zalijevati i djubriti, ocvalo cvijece odrezati. Krajem oktobra - prije mrazova -korijen koji je u obliko kromrira izvaditi, osusiti i ostaviti u suhoj piljevini ili pazljivo umotanom novinskom papiru na 8-10°C , na tamnom i suhom mjestu.

 

 

 

RODODENDRON/AZALEA

Porodica: Ericaceae

Zemlja porijekla: hladna, vlazna planinska suma istocne Azije (Tibet,

Kina)

Povoljno mjesto stajanja: polusjenovito mjesto zasticeno od vjetra

OPREZNO: Rododendron sadrzi otrovne tvari !

 

Rododendron pocinje da cvijeta vec sredinom aprila i u maju. Bijeli, roza, lila ili crveni, u grupama po vise (2-7) zvoncica sastavljenih u jednu drsku. Grmovi rastu vrlo sporo i imaju lijepu okruglu formu.

U periodu rasta zalijevati sa mekanom vodom, u aprilu dobro nadjubriti. Nakon cvjetanja cvijetove sa drskom otkinuti. Rododendron je otporan na zimu i moze bez zastite prezimiti. Treba paziti da biljka nikada ne ostane u posve suhoj zemlji, ali isto tako ne podnosi ni preveliku vlaznost.

Hibridi rododendrona poznati kao azalee i pogodni su za uzgajanje kao sobne biljke. U principu su to umanjeni grmovi koji, zavisno od uzgoja, cvatu od zime pa sve do aprila. U stanu im treba pronaci svjeze, hladno mjesto bez sunca. Od sredine maja moze se iznijeti napolje u sjenovito mjesto. U ljeto obilno zalijevati. U jesen i zimu na 5-12°C, a kada se pupovi pocnu otvarati na toplije mjesto oko 18°C. Biljku svake dvije godine presaditi, ljeti (prije formiranja pupova) obrezati. To pospjesuje bolji rast.

Sobna azalea je veoma pogodna za uzgajanje na bonsai nacin. One su vec kod vrtlara vise pota obrezivane i vec su kod kupovine dobro razgranate. Azalea as preko ljeta iznese napolje na sjenovito i vlazno mjesto. U jesen se bonsai fornira i posadfi u bonsai posudu. Jedina smetnja je to sto je drvo azalee krhko i lako se slomi. Zato ga treba vrlo pazljivo formirati. U svakom slucaju dobro je potraziti savjet strucnjaka za bonsai ili strucnu literaturu.

 

 

 

IRIS

Porodica: Iridaceae

Zemlja porijekla: Kavkaz, mala Azija, Irak, Iran

Pogodno mjesto: Suncano do polusjenovito

 

Travnati listovi sa ljubicasto-crvenim cvijetovima sa malom zutom mrljom, ili zuti, plavi i bijeli rastu iz lukovica. Potrebna im je glinasto pjeskovita zemlja. Vrlo rado rastu u blizini bara i jezera. Zato su vrlo pogodni za umjetna jezerca u vrtovima ( ukrasavaju jezero i prelijepo se ocrtavaju u vodi ). Raste ovisno o vrsti os 20 cm do 1 metar.

U jesen treba lukovice posaditi na dubinu od 5-8 cm ( zavisno od visine biljke) u razmacima od 10 cm. Prezimiti treba na svijetlom prohladnom prostoru. Zemlja se ne smije osusiti, ali ne smije da bude previse mokra da lukovice ne bi istrunule. Povremeno nadjubriti. Kada se biljka u proljece iznese napolje treba je stititi od kasnih mrazeva. Ocvalo cvijece odstraniti. U jesen pozutjele listove pazljivo odstraniti, lukovice ostaviti par dana da se osuse od vlazne zemlje, pa ih ponovo posaditi.

Razmnozavati se moze samo u vrtu, ne u saksijama, putem mladih lukova u jesen.

 

FIKUS ( Ficus )

Porodica: Moraceae

Zemlja porijekla: Juzna i jugoistocna Azija

pogodno mjesto: Svijetlo, ali ne suncano - u kuci

 

Najstarija poznata biljka iz mnostva fikusa je gumeno drvo ( ficus elastica ) koji je kod nas u stavri poznat kao fikus - visiko sobno drvo sa velikim, mesnatim, zelenim ili zeleno - bez - bijelo satiranim listovima.

Najprominentniji iz vrsta fikusa je ficus benjamina, bogato razgranato i lako povijeno zbunje sa malim zelenim ili bijelo - zeleno satiranim listovima. Dio listova prirodno opada u zimskom periodu.

Fikus benjamin je vrlo osjetljiv na promaju, pa na to treba obratiti paznju prilikom odabiranja mjesta u stanu.

U cvjecarama se moze naci puno vrsta fikusa, a u sustini svi imaju slicne zahtjeve. To je kucna biljka i potrebna mu je uvijek sobna temperatura. U proljece i ljeto obilno zalijevati, stalnu vlagu ili preveliku suhocu treba obavezno izbjeci, povremeno djubriti. Prilikom prevelike vrucine ili suhog zraka, biljku treba povremeno pospricati ili tusirati. Velike listove cesce prebrisati vlaznom krpom.U jesen i zimu stedljivo zaljevati. Treba paziti da je cvijet okrenut uvijek istom stranom prema izvoru svjetla ( prozoru ), jer moze doci do opadanja listova. Najjednostavnije je na saksiji obiljeziti koja strana treba da bude okrenuta prema prozoru.

Po potrebi presaditi (ako je lonac premalen, a biljka se razvila ). Najbolje je to uraditi u proljece. Ukoliko se fikus odreze onda se razgrana.

 

 

 

 

ZELENI LJILJAN - CLOROPHYTUM COMOSUM

Porodica: Liliaceae

Zemlja porijekla: Juzna Afrika

Pogodno mjesto: Suncano, svijetlo, polusjenovito - u kuci

 

 

Ovo je neproblematicna biljka i vrlo pogodna za neiskusne. Isto tako je idealna kao kancelarijska biljka, jer podnosi neredovno zalijevanje. Raste skoro svuda i veoma je dekorativna sa svojim zelenim ili zeleno - bijelo satiranim izduzenim listovima. Stvara duge izdanke sa malim bijelim cvjetovima . Na kraju izdanaka stvaraju se male lisnate ruzice (nova mala biljka).

Potrebno je redovno zalijevati i djubriti, u ljetnim mjesecima cesce pospricati ili tusirati. Svake godine presaditi. Razmnozava se tako sto se male ruzice koje se stvaraju na dugim izdancima odsjeku i posade u zemlju ili ostave u vodi da poste korijen, pa tek onda posade.

 
 

 


PELARGONIJA ( Pelargonium )

Porodica: Geraniaceae

Zemlja porijekla: Juzna Afrika

Pogodno mjesto: Suncano do polusjenovito

 

Pelargonija je vrlo omiljena kucna i balkonska biljka koja ima nebrojeno mnogo vrsta, oblika i boja. Stari naziv za pelargoniju je geranija. Od velikog broja razlicitih vrsa pelargonije, treba izdvojiti onu koja je za odgajanje na balkonu, visecu pelargoniju u bijeloj, roza, lila i crvenoj boji, a postoje i satirane vrste.

U periodu rasta obilno zalijevati, do kraja augusta nedeljno djubriti. Ocvalo cvijece redovno odstranjivati. Zimi zemlju samo lagano vlaziti, ne ostaviti u podrumu sa posve vlaznim korijenom.

Pelargonija se moze razmnozavati pomocu pelcera, najbolje u augustu i septembru. Kucne pelargonijer treba u toku ljeta iznijeti napolje.

 

 

 

ECEVERIA ( Echeveria )

Porodica: Crassulaceae

Zemlja porijekla: Srednja i Juzna Amerika

Pogodno mjesto: Suncano

 

 

Eceveria je biljka koja se lako odrzava i ne zahtjeva puno mjesta. Vec sa svojim debelim, mesnatim, listovima koji stoje spiralno u rozetama, izgleda dekorativno, a pogotovo kada u ljeto procvjeta. U nasim krajevima, na planinskim kamenjarima i kucnim krovovima raste njena najbliza rodica cuvarkuca -sempervivum, samo s tom razlikom sto cuvarkuca podnosi, i treba veliku hladnocu, a eceveriu moramo stititi od hladnoce. Ima ih preko 100 razlicitih vrsta - velikih i malih. Zavisno od vrste cvjeta u razlicito vrijeme.

U ljeto zalijevati vrlo malo, u zimskoj pauzi skoro nikako, jer je vlaznost ubija. Od marta do augusta, za vrijeme rasta, nedeljno djubriti djubrivom za kaktuse.

 

Kada sa strana maticne biljke narastu mladi zdanci sa novim ruzicama, moze se odvojiti i rasaditi.Ponekad uspjeva odgojiti novu biljku od otkinutog lista koji se posadi u pjesak ( pri temperaturi od 20°C ).

 

 

 

 

BEGONIJA

 

Porodica:

Begoniaceae

Zemlja porijekla: Azija, Afrika i J.Amerika

Povoljno mjesto: Suncano i polusuncano, od vjetra zasticeno

OPREZNO:Begonije sadrze u krtoli i biljci otrovne tvari !                             

Begonija cvate u svim mogucim bojama ( osim plave i lila). Cvijetovi su i do 10 cm promjera veliki, jednostavni ili obilno ispunjeni. Pored toga postoje i dvobojnr vrste. Biljke su, prema vrsti, razlicite visine, a postoje i visece vrste koje su interesantne na balkonu.

Begonija ima vise vrsta. Najpoznatije su begonije koje rastu iz krtole. Pored njih su jos rasprostranjene ledene begonije koje su uglavnom kucne jednogodisnje biljke.

Karakteristika begonija su nepravilni skoro zguzvani listovi i bogato razvijeni cvjetovi.

Begonija koja raste iz krtole je veoma pogodna za sadjenje na balkonu. Krtola se u periodu februar-april posadi u zemlju (oko 5 cm dubine) i na temperaturi 18-22°C ostaviti da naraste. Kada se formiraju listovi biljku treba iznijeti napolje, alipri hladnom vremenu ponovo zastititi ( po potrebi unijeti unutra).U toku rasta obilno zalijevati i djubriti.Kada procvate stititi od vjetra . Ocvale cvjetove redovno odstranjivati. Od augusta postepeno manje zalijevati, do oktobra djubriti da bi se krtole dobro razvile. Od septembra ne odstranjivati suhe listove, nego pustiti da se biljka postepeno susi.Kada pocnu prvi mrazovi biljku odsjeci na 2-3 cm visine i krtole pazljivo izvaditi iz zemlje. Ostaviti da sezemlja osusi i tek kada su posve suhe pazljivo ih zamotati u novinski papir ili u piljevinu i ostaviti na suhom, tamnom i hladnom - do 10°C - mjestu.

 

 

 

RUZMARIN ( Rusmarinus officinalis )

Porodica : Lamiaceae (Labiateae )

Zemlja porijekla: Sredozemlje

Pogodno mjesto: Suncano, vruce, zasticeno od vjetra

 

Ruzmarin je zelena biljka, visoka do 1 m, koja pri dobroj njezi , i u saksiji, raste dugi niz godina. Listovi su usko stapicasti, koznati, tamno zeleni, odozgor malo hrapavi, odozdo bjelkasti. Cvijet je svijetlo plav, dvousnat, koji je u proljece vrlo omiljeno mjesto za pcele. Kod nas raste kao divlja biljka u kamenitim predjelima Dalmacije, Primorja i na otocima.

Uzgaja se u glinasto - pjeskovitoj zemlji. U priodu rasta vrlo malo zalijevati, ali ne ostaviti da se potpuno osusi. Jednom mjesecno djubriti, po mogucnosti sa djubrivom koje sadrzi vecu koncentraciju kalija. Nakon cvjetanja biljka se moze podrezati. Prezimiti moze napolju do - 5 ° C, ako se zastiti. Pri nizim temperaturama potrebno je prohladno, svjetlo mjesto u kuci. Razmnozava se putem pelcera u julu i augustu, ili putem sjemena u proljece.

UPOTREBA: Ruzmarin se upotrebljava za jela sa rostilja, narocito ribe, ali isto tako za jela sa paradajzom, salate. Poboljsava ukus jela od peradi, divljaci i janjetine.

Jaca srce, uravnotezava cirkulaciju krvi i razmjenu materija u organizmu:

10 gr. osusenih ili svjezih listica ruzmarina staviti u bocu, preliti sa 1/2 l suhog bijelog vina i ostaviti da stoji pet dana. Procijediti i dnevno piti 1 - 2 male casice ( za rakiju ).

Kod osipa i cireva treba napraviti kupku od ruzmarina:

4 sake lisca od ruzmarina kuhati sa 5 l vode 3 -5 minuta, procijediti i dodati vodi za kupanje.

Ruzmarin se bere u periodu cvjetanja od marta do maja. Susi se u hladu na propuhu. Kako mirisno etericno ulje lako hlapi, osusena biljka cuva se zatvorena u staklenim posudama.

 

 

 

GLADIOLA

Porodica: Iridaceae

Zemlja porijekla: Afrika

Pogodno mjesto: Suncano, od vjetra zasticeno

 

Po svojim dugim siljastim listovima dobila je gladiola svoje ime. Gladius znaci mac. A svoju omiljenost kod skoro svih ljubitelja cvijeca ima zbog svojih prelijepih cvijetova u svim bojama i nijansama, osim crne. Vrtna gladiola raste i do 1,5 m visine, a nove nize vrste su izmedju 50 i 80 cm. Gladiola je omiljena i zbog toga sto njeno cvjetanje traje, zavisno od vremenskih uslova i vrste, izmedju 10 i 14 dana. Pupovi se otvaraju odozdo prema gore i moze imati i do 26 pojedinacnih cvijetova.

Kako gladiolina lukovica nije otporna na zimu, sadi se u zemlju tek kada prodje velika zima ( mart - april ) vec prema podrucju. Mora se paziti da se lukovice gladiole ne posade previse plitko ( najbolje 5 - 10 cm dubine ) kako ne bi kada naraste u visinu bila nestabilna na vjetru. Razmak izmedju biljaka treba da bude oko 20 cm. Redovno zalijevati. Biljka procvate otprilike 8 nedjelja nakon sadjenja. Kada se pojavi cvijetna stabljika izmedju listova potrebno je dobro nadjubriti da biljka ima snagu za cvijet. Ukoliko se gladiole sade u etapama ( svake 3 nedjelje do kraja juna ) produzava se uzivanje u prelijepom cvijetu carobne gladiole.

Nakon cvijetanja treba cvijetnu stabljiku prelomiti i pustiti da se osusi. Otprilike 4 - 6 nedjelja nakon cvijetanja vade se lukovice iz zemlje, ostave da se osuse i spreme na suho i hladno mjesto ( oko 8° C ), zamotane u papir do slijedeceg proljeca.

 

 

Azalea

RODODENDRON ( Rhododendron )

AZALEA

Porodica: Ericaceae

Zemlja porijekla: hladna, vlazna planinska suma istocne Azije (Tibet,

Kina)

Povoljno mjesto stajanja: polusjenovito mjesto zasticeno od vjetra

OPREZNO: Rododendron sadrzi otrovne tvari !

 

Rododendron pocinje da cvijeta vec sredinom aprila i u maju. Bijeli, roza, lila ili crveni, u grupama po vise (2-7) zvoncica sastavljenih u jednu drsku. Grmovi rastu vrlo sporo i imaju lijepu okruglu formu.

U periodu rasta zalijevati sa mekanom vodom, u aprilu dobro nadjubriti. Nakon cvjetanja cvijetove sa drskom otkinuti. Rododendron je otporan na zimu i moze bez zastite prezimiti. Treba paziti da biljka nikada ne ostane u posve suhoj zemlji, ali isto tako ne podnosi ni preveliku vlaznost.

Hibridi rododendrona poznati kao azalee i pogodni su za uzgajanje kao sobne biljke. U principu su to umanjeni grmovi koji, zavisno od uzgoja, cvatu od zime pa sve do aprila. U stanu im treba pronaci svjeze, hladno mjesto bez sunca. Od sredine maja moze se iznijeti napolje u sjenovito mjesto. U ljeto obilno zalijevati. U jesen i zimu na 5-12°C, a kada se pupovi pocnu otvarati na toplije mjesto oko 18°C. Biljku svake dvije godine presaditi, ljeti (prije formiranja pupova) obrezati. To pospjesuje bolji rast.

Sobna azalea je veoma pogodna za uzgajanje na bonsai nacin. One su vec kod vrtlara vise pota obrezivane i vec su kod kupovine dobro razgranate. Azalea as preko ljeta iznese napolje na sjenovito i vlazno mjesto. U jesen se bonsai fornira i posadfi u bonsai posudu. Jedina smetnja je to sto je drvo azalee krhko i lako se slomi. Zato ga treba vrlo pazljivo formirati. U svakom slucaju dobro je potraziti savjet strucnjaka za bonsai ili strucnu literaturu.

 

 

 

Sobna vinova loza

SOBNA VINOVA LOZA ( Cissus )

Porodica : Vitaceae

Zemlja porijekla: Sva tropska podrucja

Pogodno mjesto: Svjetlo do polusjenovito, bez sunca

 

Ova biljka penjacica je pogodna za sve oblike sadnje. Moze se objesiti i pustiti da sa visine raste prema dole, ili da se uz pomoc ljestvica penje i grana. Ako previse naraste, jednostavno se podkrese. Listovi su joj duboko zasjeceni i na tri djela podjeljeni pa jako lice na listove vinove loze.

Ova biljka ne moze ni ljeti da raste napolju, jer je vrlo osjetljiva. Potrebna joj je podjednaka vlaznost zemlje. Pri hladnijim temperaturama manje zalijevati. Od marta do augusta nedeljno djubriti. Mlade biljke svakog proljeca presaditi, starije samo po potrebi.

Razmnozava se pomocu pelcera u toploj zemlji.

 

 

 

 

Decembar

DECEMBAR (Zygocactus )

Porodica: Cactaceae

Zemlja porijekla: Brazil

Pogodno mjesto: Svjetlo do polusjenovito, malo sunca

 

Kako cvjeta u vrijeme bozicnih praznika, u mnogim europskim zemljama se zove bozicni kaktus.U prodaji su u stvari biljke koje su nastale krizanjem bozicnog kaktusa (Zygocactus truncatus) i Schlumbergera russeliana, a mogu se dobiti u bojama od bijele, roza, crvene, purpurcrvene i lila. Sa malo srece moze se nabaviti i nova vrsta sa zutim cvjetovima "Gold charni".

U ljeto umjereno zalijevati, do jula svake dvije nedjelje djubriti. Od augusta manje zalijevati i djubriti, tako da biljka ocvrsne. Cesce pospricati. Krajem septembra biljku unijeti u kucu i drzati na toplom 18 - 22°C. Krace dnevno svjetlo ce pospjesiti stvaranje pupova.

Razmnozava se putem pelcera koji se prije stavljanja u vlazni substrat malo prosuse.

Biljka ne podnosi promjenu mjesta u periodu kada pocnu da se formiraju pupovi i u vrijeme cvjetanja. Kod promjene mjesta moze doci do opadanja pupova, tako da treba na vrijeme izabrati pravo mjesto.

 

 

VEGETATIVNO RAZMNOZAVANJE PELARGONIJA                           

 

 

U periodu juli - august vrsi se vegetativno razmnozavanje pelargonija putem pelcera. Za pelcer se uzima grancica koja raste sa strane maticne biljke i koja nema formirane pupove ni cvjetove. Pelcer se reze vrlo ostrim dezinficiranim nozem otprilike 1/2 cm ispod jednog para listova. Treba da bude 5 - 10 cm dug i da posjeduje 2 - 4 para listova. Donji par listova se odstrani.

 

Pelcer se posadi u dubinu oko 2 cm u zemlju, pa zalije. U razmaku od oko 10 cm moze se u jednu vecu saksiju posaditi vise pelcera. Pored pelcera se u krajeve saksije zabode vise jednako visokih stapova ( treba da budu 5 - 10 cm visi od pelcera ). Stapove i gornji dio saksije prekriti prozirnom plasticnom folijom ( da to bude kao kapa preko pelcera i stapova ), koja se gumom ili spagom veze oko saksije.Staviti na toplo i svjetlo, ali ne suncano mjesto.

Ova metoda pospjesuje stvaranje malih korjencica, jer se kao u stakleniku, ispod filije, stvara ' napregnuti zrak'. U takvom prostoru biljka trosi manje vlaznosti, a i sva isparavanja ostaju opet ispod te 'haube'. Jako je vazno da posuda u kojoj se presadjuju pelceri ne stoji na hladnom podu (ako je hladno, onda treba cak grijati ), sto se za ljetno vrijeme, opet, ne preporucuje.

 

 

Sakupljanje sjemena

U periodu juli – septembar, nakon ocvalih cvjetova na biljkama se formiraju sjemene casice razlicitih oblika, zavisno od biljke, loptaste ili ovalne. Ukoliko hocemo da sakupimo sjeme, onda ne otkidamo ocvali cvijet, te ostavimo sjemene casice da se potpuno osuse. Treba paziti da se osusena casica pravovremeno otkine, jer se ona u protivnom, kada je zrela, sama otvori i sjeme pada na zemlju i samo se posije. Tako osuseno sjeme se spremi u papirnu kesicu ili suhu kutiju i ostavi da stoji na hladnijem mjestu do slijedeceg proljeca. To se radi kod svih jednogodisnjih biljaka, kao sto su petunije, dragoljub, kadifica, zabice, a i razlicito povrce i zacini. Dvogodisnje biljke kao : turski karanfil, turski mak, nezaboravak i sl. treba odmah posijati da bi biljka jos ove godine izrasla i bila dovoljno jaka da prezimi, a u tom slucaju ce slijedece godine cvjetati.

 

KALENDAR RADOVA

 

Februar

- travu i vrt nadjubriti;

- pri toplijem vremenu obrezati vocke, ako to vec nije uradjeno;

- u kuci pri 15°C posaditi krtole begonija;

- vrlo stedljivo zalijevati, cesto provjetravati prostorije koje imaju suhi zrak od grijanja;

- povremeno pregledati biljkr i uvjeritise da nemaju parazite;

- preko zime ostavljene krtole begonija i dalija pregledati i istruljene i ostecene odstraniti;

- lukovice amarilisa posaditi (do marta).

Cvijece mjeseca : amarilis zumbul  narcis      

 

Mart

 

- faza zimskog mirovanja blizi se kraju, biljke treba postepeno vise zalijevati i nadjubriti;

- sada je vrijeme za presadjivanje i obrezivanje cvijeca koje ne cvijeta;

- geranije i fuksije obrezati;

- cvijece koje je prezimilo na balkonu, pri toplom vremenu zaliti i nadjubriti;

- krtole begonija posaditi (ako to do sada nije uradjeno) i ostaviti na toplom mjestu;

- zacine i ljetno cvijece posijati i na svijetlom, toplom mjestu ostaviti da proklija;

- zastitu od zime sa ruza i ostalih biljaka odstraniti;

- na zimu otporne biljke koje su postale prevelike pobijeliti ili presaditi;

- ruze obrezati i nadjubriti, pri suhom vremenu zaliti;

- grasak i grah posaditi;

- dalije i kane u zasticenom prostoru posaditi.

Cvijet mjeseca :    kucna loza

April

- vrijeme je da se gladiole posade u zemlju;

- svake nedjelje kositi i djubriti travu;

- osisana trava moze sluziti kao osnovno djubrivo kod grmolikog voca ( ribizle i sl. )

- obratiti paznju na tzv. vodene mladice kod ruza. To su divlje grancice koje se prepoznaju

po mnogim listovima i prebrzom rastu. One obavezno moraju biti otklonjene;

- kod kucnih biljaka je vrijeme za presadjivanje;

- tropske biljke posaditi;

- biljke osjetljive na mraz mogu se u ovom periodu posaditi, ali ih od nocnih mrazeva zastititi;

Cvijece mjeseca: Rododendron             

 

Maj

- sve kucne biljke koje ljeti mogu stajati napolju postepeno privikavati na sunce ( i biljke mogu da dobiju opekotine- sparusene listove- zato oprez ! ) ;

- sada je pogodno vrijeme da se zasade i posiju tropske biljke, kao i kaktusi ;

- pogodnoje vrijeme za razmnozavanje kucnih biljaka ( pelceri, dijeljenje ) ;

- posebno osjetljivo balkonsko cvijece pri pogodnom vremenu iznijeti napolje ;

- sada se sadi osjetljivo cvijece i zacini direktno u zemlju ;

- prethodno uzgojene pelcere ( u stakleniku ili u kuci ) postepeno privikavati na zivot napolju ;

- dvogodisnje cvijece ( npr. nezaboravak, turski karanfil ) se moze do kraja jula posijati ;

- iscvjetale tulipane nakon cvjetanja odsjeci ;

- zacine presaditi - posaditi ;

- kucno cvijece ( ako je potrebno ) presaditi ;

- svo svijece, narocito balkonsko prekontrolirati i vidjeti da se nisu pojavile usi ili neke druge stetocine ;

- uzivati u ljepotama koje nam vraca cvijece.

Cvijet mjeseca: Klematis

Juni

- sobne biljke su sada u punom razvoju - treba ih redovno zalijevati i po potrebi djubriti;

- ako cvijece stoji na prozoru okrenutom prema jugu, treba ga zastititi od prejakog sunca;

- sada je pogodno vrijeme za razmnozavanje putem pelcera;

- u ovom periodu balkonsko cvijece raste ubrzanim tempom - ne zaboravite ga redovno djubriti i zalijevati;

- treba redovno otklanjati ocvale cvjetove, time se pospjesuje novo stvaranje pupova;

- grmovi koji cvatu u proljece ( jasmin, jorgovan i sl. ) mogu se nakon cvjetanja podrezati;

- biljnih usiju ima cijelo ljeto, sada su se pojavile, biljke s vremena na vrijeme pregledati i odmah zapoceti sa unistavanjem (vidi Borba protiv biljnih usiju );

- ako zelite sami da odgojite dvogodisnje biljke ( nezaboravak, turski karanfil, turski mak i sl. ) mozete do kraja jula sijati;

- plodove jagoda ubrati , napraviti dzem ili slatko;

- uzivati u plodovima svog rada ;

- ruze su sada u punom cvatu ;

Cvijet mjeseca :  ruza

 

 

Juli

- najvznije je u ovom vrucem ljetnom mjesecu biljke redovno i obilno zalijevati da se ne bi osusile;

- suho i vruce vrijeme pogoduje razvoj biljnih stetocina, pa biljke treba redovno pregledati i po potrebi spricati sa za to odredjenim sredstvima;

- sobne biljke treba cesce tusirati i paziti da ne stoje na direktnom podnevnom suncu;

- ako idete na odmor pobrinite se da biljke neko zalijeva u vasem odsustvu;

- mislite na to da je i kaktusima za rast potrebna voda i vlaznost;

- sada je pogodno vrijeme da se sobne biljke razmnoze putem pelcera;

- ne zaboravite da biljke u rastu trebaju djubrivo ;

- sada je vrijeme sakupljanja sjemena kod jednogodisnjih biljaka;

- lukovice tulipana, nakon sto su se listovi osusili, treba izvaditi iz zamlje i osusiti;

- redovno odstranjivati ocvalo cvijece, tako se pospjesuje novo cvijetanje;

- dvogodisnje biljke ( turski karanfil, nezaboravak i sl.) se jos mogu posijati;

- ukoliko hocete geranije, pelargonije ili fuksije vegetativno razmnoziti (putem pelcera) sada je potrebno pelcere odrezati i rasaditi 

          Cvijece mjeseca :  BOUGAINVILLEA,  KANA ( Canna indica )

 

 

August

- skoro sve sto vazi za juli, vazi i za august - jos uvijek se mora obilno zalijevati i djubriti;

- visegodisnje biljke treba postepeno sve manje djubriti;

- ako ste u junu ili julu posijali dvogodisnju biljku ( turski kakanfil, nezaboravak i sl.) sada je vrijeme da se mlada biljcica pikira i rasadi;

- rhododendron koji prezimljava napolju ne treba u drugoj polovini augusta vise djubriti, ali ga treba zalijevati da bi se formirali pupovi;

- pelcere geranija, pelargonija i fuksija presaditi;

- ocvale cvijetove odsjecati da se opet stvaraju novi;

- ocvale cvjetove gladiola prelomiti i ostaviti da se osuse;

Cvijece mjeseca:  Begonije 

 

 

Septembar

- sobne biljke treba stedljivije zalijevati

- biljke koje ste u toku ljeta iznijeli na balkon treba vratiti u kucu (hibiskus ako je temperatura ispod 18° C, kaktusi i sl.)

- kaktuse zalijevati i djubriti do sredine septembra, a onda postepeno prestajati pa kasnije stedljivo zalijevati

- bozicni kaktus (decembar) nekoliko nedjelja (kraj septembra, pocetak oktobra) ne zalijevati da bi mogao da formira pupove

- Amarilus vise ne zalijevati i pustiti da se osusi

- krajem septembra prestati sa djubrenjem biljaka

- sada (do pocetka novembra) se stavljaju u zemlju lukovice koje cvatu u rano proljece (narcisi, zumbuli, tulipani)

- jednogodisnje zacine konzervirati za zimu, dvogodisnje posisati do pola (do oktobra)

- u planinskim krajevima moze vec u septembru doci do nocnih mrazova, zavisno od klime i temperaturnih uslova, biljke nocu zastititi

- stare bozure iskopati, posisati i ako je potrebno podijeliti, pa ih ponovo posaditi

- sada se zasadjuju zimzeleni grmovi, da bi se do zime adaptirali na novo mjesto

- zavisno od vremenskih uslova, polako pripremati oliander, fuksije, asparagus i ostale balkonske biljke koje nisu otporne na zimu i niske temperature, za preseljavanje u zimske prostore.

Cvijece mjeseca:  Dalia      

Oktobar

- vrijeme u oktobru moze biti jos uvijek suncano i toplo, ali po noci postoji opasnost od mraza;

- sada je vrijeme sadnje lukovicastog cvijeca koje cvate u proljece ( narcisi, tulipani, zumbuli...);

- dalije, kane, begonije izvaditi iz zemlje, dobro prosusiti i ostaviti na prohladnom, suhom i tamnom mjestu;

- saksije sa osjetljivim cvijecem (fuksije, geranije, asparagus, boungavillea...) unijeti na mjesto gdje ce prezimiti (podrum, stepeniste);

- biljke koje prezimljuju napolju pripremiti za zimu, ocvalo cvijece odstraniti, po potrebi obrezati;

- saksije sa biljkama koje ostaju napolju zastititi (umotati folijom ili zastititi granjem i suhim liscem). Ovo cvijece vise ne zalijevati da se pri niskim temperaturama ne bi smrznulo. Samo u periodu velike suse malo zaliti;

-ljetno cvijece odstraniti;

- decembar (cvijet) nekoliko nedjelja ne zalijevati da bi se formirali pupovi. Cim se pupovi pojave treba ponovo poceti zalijevati, ne mjenjati mu mjesto i ne okretati ga;

- sada pocinje sadnja vocaka i vinove loze

Cvijece mjeseca:   Syngonium

 

 

 

Novembar

- novembar je period mirovanja kod najveceg broja biljaka, treba zalijevati vrlo stedljivo, djubriti treba samo one biljke koje vidljivo rastu ili cvjetaju ;

- kako je sada vrijeme grijanja treba pokusati, sto je vise moguce, povecati vlaznost zraka i paziti da se, pri prevelikoj vrucini, ne pocnu pojavljivati biljne stetocine;

- biljke, posebno na prozorima okrenutim prema sjeveru, stititi od hladnog poda i vrlo pazljivo zalijevati;

-prilikom provjetravanja prostorija biljke skloniti da ne bi bile izlozene prehladnom vjetru;

-decembar (cvijet) ponovo poceti zalijevati cim se pojave prvi pupovi, ne mjenjati mu mjesto i ne okretati ga;

-sada je zadnje vrijeme da se posadi lukovicasto cvijece u zemlju;

- novoposadjeno voce i grmlje preko cijele zime zalijevati (preko podne u dane kada zemlja nije smrznuta);

- vocke nadjubriti;

- grmaste biljke (jasmin, jorgovan ...)zaliti kompostom i zastititi od smrzavanja.

Cvijece mjeseca:  SPATHIPHYLLUM

 

 

Decembar

- u ovom mirnom periodu biljke stedljivo zalijevati (svake 2-3 nedjelje da se ne bi potpuno osusile), ne djubriti.Samo biljke koje se nalaze u prostorijama sa grijanjem treba obilnije zalijevati, ali ne previse;

- dani su kratki i biljke imaju vrlo malo svijetlosti na raspolaganju. Biljke koje trebaju vise svjetlosti staviti sto blize prozoru ili osvijetliti umjetnom svjetloscu;

- sve biljke povremeno pregledavati (i one koje ste ostavili u podrumu da prezime) da se nisu pocele pojavljivati biljne stetocine, kako bi se vec od pocetka moglo sprijeciti masovno razmnozavanje;

- kod prehladnih perioda biljke koje su ostale napolju dodatno zastititi;

- grmove i vocke kod prevelikog snijega otresti da ne bi doslo do pucanja grana.

Cvijet mjeseca:decembar

 

 

Januar

- ako je snijeg napadao treba vrt kontrolirati. Grmove osloboditi od tezine snijega da grancice ne bi popucale;

- pri povpljnom vremenu mogu se posaditi vocke;

- sjeme povrca u staklenike posaditi;

- ako nije prehladno moze se poceti sa obrezivanjem vocaka: vazno je da obrezani dijelovi veci od 2 cm promjera budu premazani sa specijalnim balzamom;

- stare i bolesne grane odstraniti;

- pri toplom vremenu otvoriti prozore na spremistima u kojima biljke prezimljuju;

- sobne biljke stedljivo zalijevati, djubriti samo u slucaju da neka biljka prebrzo raste;

- biljkama u zimskom periodu pruziti sto vise svjetla, povremeno ocistiti listove od prasine

 
Cvijece mjeseca:zeleni ljiljan        

 

 

RAZMNOZAVANJE MARGOTIRANJEM

Cesto se desava da dracena, juka, difenbahija ili fikus posle nekoliko godina provedenih u prostoriji pruzaju ruznu sliku: zalostan izgled listova skupljenih na vrhu visokog stabla. Takvu biljku ne treba baciti; pokusajte da je podmladite.


Biljku mozete skratiti, a istovremeno i razmnoziti margotiranjem. pod zglobom lista, u stablu, napravi se kos rez do polovine stabla. U zarez se stavi kamencic ili parce plastike, kako ne bi srastao (sl. 1). Ispod mesta reza stablo se omota plasticnom folijom. Donji kraj se veze, a gornji ostavi otvoren i tu se nasipa vlazni treset ili mahovina (sl. 2). zatim se vezuje i gornji kraj folije. Folija se povremeno otvara zbog zalivanja (sl. 3).

sl. 1Stablo se reze do polovine. Da rana ne bi srasla, postavlja se kamencic.

sl. 2Mesto reza omotava se vlaznom mahovinom i plasticnom folijom.

sl. 3Uskoro ce se kroz providnu foliju ugledati prvo korenje.

sl. 4Kada se biljka dobro ukoreni, vrh se odseca i sadi u saksiju.


Posle 4 - 6 nedelja ispod folije ce se pojaviti prvi korjencici. Kada prorastu treset, vrh biljke se moze odvojiti - odseci ispod mesta reza (sl. 4), i odmah posaditi u saksiju. Donji deo biljke nemojte baciti - malo iznad reza uskoro ce se pojaviti bocni izdanci!

 

RAZMNOZAVANJE POLOZENICAMA

Cesto Vam se desava da Vam prijatelji traze reznicu nekog zbuna u vasoj basti... Ili bi ste vi zeleli jos jedan zbun... Probali ste da ozilite reznicu, ali... Zasto ne probate sa POLOZENICAMA?

Jednu nizu granu sa maticnog stabla lagano savijte polozite na zemlju, ali tako da je ne prelomite, niti ostetite. Zatim je pricvrstite rakljom ili cvrscom zicom, tako da ne moze da se podigne, pa taj deo grane zatrpajte zemljom. To mesto povremeno zalivajte i uskoro ce grana pustit svoje zlice. Za 6-8 mjeseci razvice se nov korjenov sistem, te tada granu izvadite iz zemlje, odseciite oziljen deo i posadite ga kao samostalnu biljku na zeljeno mesto.

Razmnozavanje polozenicama najcesce se obavlja u proljeće iili leto, al ni je kasno to uradit ni u septembru.

Polozencama se najlakse razmnozavaju rododendroni, magnolije, vatreni trn, crven bagrem, ukrasn nar, pajasmn, maline, ribzle, kleke, ali i mnoge druge vrste...

 

 

PRESADJIVANJE BOZURA


Ukoliko ste resili da razmnozite, rasadite ili presadite bozure u svojoj basti, jos uvek je vreme za to. Porijeklom je iz Kine, al se samonkla javlja u celoj Aziji, Evropi i Severnoj Americi.

 

Cvijetovi bozura mogu biti jednostavni ili dupli, najcesce crveni, ali ih ima i ruzicastih, krem i belih. Cvijetaju u proljeće. Bozur dobro uspeva kako na osuncanim, tako i na senovtim mestima.

Sadi se kao soliterna biljka ili u manjim grupama, a moze i uz ivicu cvijetne leje ili kao samostalna leja. Najlepse izgledaju ako se u jednoj grupi nadju samo cvijetovi jedne boje. Koriste se i kao rezani cvijet, lijepo izgledaju u vazni, a u tom slucaju beru se jos dok su u pupoljku, cim se otvori zeleni omotac i pojave cvijetne latice.


Bozuri se razmnozavaju deobom bokora, ili odsecanjem dela bokora, na kome se nalaze bar dva okca i deo korjena.

Ova lepa biljka pripada grupi trajnica, sto znaci da vise godina ostaje na istom mestu. Zato zemlju na kojoj ce biti posadjen treba dobro pripremti, duboko prekopati i isitniti. Najvise mu odgovara hranljiva, ocedita, ilovasta zemlja bez krecnjaka. Vazno jene sadti ga duboko. Mladi pupovi treba da budu pokriveni tankim slojem zemlje, jer se u protivnom moze dogodit da biljka nikada ne procvijeta.

Bozur je otporan na hladnocu, ali ga prve zime po presadjivanju treba zastititi suvim liscem i granjem. Tokom vegetacionog perioda umjereno se zaliva, a u rano proljeće, pre cvijetanja, treba ga prihraniti mneralnim djubrivom - 50 grama po svakom bokoru. Preporucuje se umjereno dodavanje djubriiva i po presadjivanju.

 

 

 

BONSAI - HARMONIJA U MINIJATURI

U SAKSIJI - BREZA JOS NEZNIJA

Budite i Vi majstor bonsaija


Nabavite u rasadniku zdravu i razgranatu brezu, cije je stablo debljine prsta. Specijalnim makazama ili ostrim makazicama za nokte isecite stablo do visine od 25 cm. odlucite kako zelite da izgleda vas bonsai, pa prema tome odstranite suvisne grancice sa stabla.

Biljku omotajte aluminijumskom zicom - glavno stablo zicom debljine 3, a grane zicom debljine 1.5 mm. Zicu ne stezite previse. Posto ste stablo omotali, lagano savijajte stablo i grane u pravcu u kome zelite da se drvo razgrana. Ovim bonsaiju dajete konacan oblik.


Ostavite biljku da se odmara oko osam nedelja. Korjen je sve vreme u saksiji! Zalivajte je koliko"Trazi".

posle ovog perioda izvucite korjen iz zemlje, otresite zemlju sa njega, pa ostrim makazama skratite zilice. Da bi biljka lakse stajala u posudi, orezite korjen u obliku kruga.

Bilo bi dobro imati originalnu posudu za bonsai, ali moze posluziti i obicna saksija. Na dno, gde je otvor za oticanje suvisne vode, postavite resetku, da korjenove zilice ne bi zapusile otvor.

u saksiju stavite hranljivi supstrat i postavite biljku. Korjen ne treba da bude skroz pokriven zemljom. Prihranjujte tecnim djubrivom, leti na 2-3, a zimi na 4-6 nedelja.

Nakon sest mjeseci odvijte zice sa stabla, a izdanke koji ce se naknadno pojaviti, redovno odstranjujte.


Bonsaiju se svake druge godine orezuje korjen i presadjuje se u novu zemlju. Dakle, da bonsai bude oblikovan u potpunosti dovoljne su samo dve godine.

ovo je samo jedan od nacina da sami oblikujete bonsai. kreativci, uzivajte!

 

 

 

Uvek ziva priroda
PROCVIJETALI PANJ

Kada krenete u sumu, uzivajte, ali i pazljivo zagledajte. Gotovo svaki komad drveta originalan je i potpuno prirodni ukras. Uz malo srece mozete pronac veci, ocuvan panj, koji Vam tokom zime moze ulepsati sobu, hodnik li ulaz u stan.

 

Cetkom dobro ocistite sve rupe i pukotine u panju. Iz njega treba isterat sve nepozeljne stanovnike - paukove, mrave... Potpuno cist panj konzervirajte, najbolje bezbojnim lakom. U udubljenja mozete smjestit male saksije sa cvijećem, a prema raspolozenju i rezano sveze ili suvo cvijeće lisce.

 

 

 

za velike i male vrtove, terase i zardinjere
VECNO ZELENE KLEKE
otporne na zimu i jednostavne za uzgoj



KLEKA (Juniperus sp.) je jedan od cetinara sa najvecim brojem raznovrsnih formi. Zbog toga je gotovo nemoguce oblikovati vrt bez ovog zimzelenog rastinja. Odlicno se "slaze" sa drugim cetinarima, kao i sa jarkim bojama jednogodisnjeg cveca i trajnica.

Zelena boja kleka ukrasava vrt i zimi, mada tada nije toliko intenzivna. Ovu svoju manu dopunjava zanimljivim oblicima, kako formi, tak i osnovnih vrsta.


Uvek se moze naci ona forma koja odgovara svakom ukusu i svakoj velicini vrta. Postoje polegle forme, forme srednje velicine, ali i stabla velicine i do 15 m. Najpopularnije su spororastuce. Patuljasti oblici se moogu uspesno odgajati i u posudama na terasi.

Osobina svih kleka je da su otporne na mraz i jednostavne za uzgoj. Odgovara im suncano mesto, a lose reaguju na visak vlage u zemljistu. Dobro podnose orezivanje, madastarije grane tesko razvijaju nove izbojke. Redovna prihrana djubrivima za cetinare pomaze u razvoju i pravilnom formiranju krune.

BOBICE KAO ZACIN


Plodovi i cetine skoro svih vrsta kleke SU OTROVNI!

Medjutim, tamno - plave bobice oobicne kleke. (Juniperus communis) su izuzetak. one imaju opor ukus i visestruku primenu.

Koriste se ka dodatak za aromu kiselog kupusa, kao kvalitetan zacin za jela od divljaci i ribe, a takodje u proizvodnji krepkih napitaka - dzina, likera i drugih alkoholnih pica. U medicini se bobice kleke koriste kao efikasno diureticko i dezinfekciono sredstvo.

Na zalost, ova predivna biljka ima i jedan nedostatak - u vrtu siri gljivicno oboljenje, rdju kruske. Osnovni prenosioci gljive su obicna, kineska i virdzinijska kleka (Juniperus communis, J. chinaensis i J. virginiana). U tom slucaju pomaze samo orezivanje grana na kojima su se pojavili neobicni izrastaji - gale. Odsecene grane se spaljuju.

GALE RDJE NA KLEKI

RDJA KRUSKE Gale na kleki se javljaju kao posledica zaraze gljivicnim oboljenjem, rdjom kruske. U kisnom periodu gale nabubre i obrazuju spore, koje se oslobadjaju po vlaznom vremenu. One inficiraju drvo kruske.

Na kruskama zarazenim gljivicama, na nalicju lista pojavljuju se narandzaste skupine u kojima se obrazuje nova generacija spora. Takvo drvo vise ne radja, a pri jacoj zarazi se susi.

GLJIVE RDJE NA LISTU KRUSKE

 

 

 

HORTENZIJA
(Hidrangea hortenzis)

Sigurno je najcesci ukras nasih vrtova. Paznju je zasluzila svojim velikim cvastima bele, ruzicaste ili plave boje. A znate li od kuda potice boja njenih cvijetova?


Ime biljke potice od grcke reci HYDOR-voda i ANGEION-posuda, sto bi u prevodu znacilo - TREBA PUNO VODE. Osim cvijetova, svakako su dekorativni i njeni krupni, jasno zeleni listovi.

Porijeklom je sa Dalekog istoka, a u Evropu je doneta u XVIII veku. Ovaj izuzetno dekorativni zbun moze izrasti do visine od dva metra, a cvijeta tokom celog leta. Cvijetovi se rado koriste i u buketima, ali i kao suseni u zimskim dekoracijama.

Najvise joj odgovara polusjenka, mesto ispod visokog drveca, gde i u najtoplijim mjesecima ima dovoljno vlage. Prija joj plodno, rastresito zemljiste. Leti je treba obilno zalivati, narocito ako je zasadjena na suncanom mestu.


Verovatno Vam se desilo da Vase hortenzije, koje su prosle godine bile plave, u novoj sezoni procvijetaju belim ili ruzicastim cvijetovima.U cemu je stvar? Hortenzije cvijetaju plavim cvijetovima samo onda kada rastu na veoma kiselom zemljistu, cija je vrednost pH 3-4,5, odnosno sa velikim procentom aluminijumovih soli.

Kako onda odgajiti plavu hortenziju? Jednostavno! Potrebno je nabaviti treset koji je pogodan za biljke - ljubitelje kiselog tla. Zatim se biljka redovno zaliva djubrivom koje sadrzi sulfate aluminijuma, koje se moze nabaviti u bolje snabdevenim poljoprivrednim apotekama.

Mnogi hortenzije orezuju u jesen, sto je pogresno. Ove biljke cvijetne pupoljke obrazuju krajem leta prethodne godine, pa se moze desiti da se pri orezivanju uklone i da biljka sledeceg proljeća ne procvijeta.

Kod starijih biljaka dobro je ukloniti starije, debele grane iz sredine, kako bi se biljka podmladila.

Razmnozavaju se deljenjem korjena posle precvijetavanja.

Dakle, ako ne znate kakvo je zemljiste u vasem vrtu... "PITAJTE" HORTENZIJU!

 

 

 

SIMSIR

 

Simsir je verovatno najcesce gajeni zbun i jedan od najvaznijih za vrt. To je biljka koja se najvise koristi za formiranje zivica i narocito je podesan za deljenje prostora i formiranje ivica u zacinskim vrtovima. Dobro je poznato da se simsir moze oblikovati na najrazlicitije nacine: kao kupa, lopta, kocka.... Ukoliko se ne orezuje, simsir ce se slobodno formirati kao smpatican zbun ili nize drvo.


Simsir sporo raste i moze se lako kontrolisati orezivanjem. Ne zapostavljajte orezivanje jer se zbun ne obnavlja lako na starim granama. Uz obican simsir sa nesto izduzenim okruglastim listovima, mogu se nabaviti razni kultivari poput Buxus sempervirens 'Planifolia' sa dosta dugackim liscem i sarenolisni varijetet Buxus sempervirens 'Elegantisima' sa zuckastim ivicama na zelenom liscu.

 

"UKRADITE" PELCER

Kada uredjujemo vrt ili terasu razmisljamo o cvijetnim vrstama koje ce najduze trajati, a izgledati najlepse. Pelargonija, ili muskatla, neizbezno zauzima svoje mesto.

 

Ova biljka, porijeklom sa Rta dobre nade, a preneta u Evropu u VIII veku, postala je jedna od najpopularnijih cvijetnica.
Muskatla je prilicno snaznog stabla, naizmenicnih listova srcastog oblika sa nekoliko dubokih reznjeva, pricvrscenih na dugu dlakavu drsku. Cvijetovi su krupni i raznobojni. Omiljene su muskatle sa vi secim granama i glatkim listovima.
Da bi ste na proljeće imali muskatlu, potsecamo vas da se krajem oktobra pripremaju reznice-pelceri. Biraju se mladje, najbolje sa 3-4 kolenca, od kojih jedno mora biti u zemlji. Sade se u sanducice na rastojanje 8-10 cm i stavljaju na prozorsku dasku gde ima dovoljno svetlosti. Redovno se zalivaju i povremeno prihranjuju. Tokom zime vrhove koji poteraju treba iseci sto nize, da bi bokor bio sto razgranatiji. Na proljeće, kada prodje opasnost od mrazeva, svaka muskatla sadi se u posebnu saksiju ili sanducic i rasporedjuje na terasu ili ispred ulaznih vrata, kao na slici.

 


Lepotice raznih bojaPOKLONITE LALU

Pre vise od cetiri veka, u Evropu su iz Male Azije prenete lale a u Holandiju, takozvanu "zemlju lala", tacno 1554. godine. Ni jedna biljka, cak ni orhidejam, nije izazvala takvo interesovanje i pomamu kao lala. Od pralale i prvih lukovica, donesenih s Levanta, danas je poznato vise od 3000 sorti, jer masta selekcionara oduvek je bila neiscrpna. Istorija belezi da se za lale borilo i ginulo, na njima se dobijalo i gubilo imanje.


Lale pripadaju porodici ljiljana. Zbog brojnih oblika i varijeteta, kao i bogatstva boja, lala je od davnina omiljena. Postoje sorte sa malim i velikim cvijetovima, jednostavnim i punim, zatim sa cvijetovima koji lice na ljiljan ili papagaja i sl. Boje su od bele, zelenkasto-bele, zute, ruzicaste do tamnocrvene a ima i crnih lala. Veoma su zanimljive i dvobojne lale.
Lale su tipicno sezonsko cvijeće koje se u cvecarama moze pronaci od marta. Ime tulipan ili lala porijeklo vodi od persijske reci - dolbend koja znaci turban. Nega i cuvanje u vazi: Cvijetne stabljike odrezite ravnim rezom. Vazu samo do polovine napunite vodom. Drzite na hladnijem mestu, prvenstveno nocu, to ce cvijetovima produziti zivotni vek. Poklanjanjem lale iskazuje se ljubav. Gajenje: Lala je zeljasta visegodisnja biljka. Lukovice se sade sredinom septembra na dubinu od 10cm. Saksije treba da budu duboke najmanje 15cm. Najlepse su u sirokim posudama u koje moze da stane vise lukovica, i to jedna blizu druge. Stavite posudu u hladniju prostoriju, a za tridesetak dana prebacite ih u mracnu gde je temperatura od 14-15*C. Na kraju ih prebacite na svetlo mesto gde je temperatura izmedju 18 i 20*C. Zalivajte ih obilno i zasadite. Kada cvijetovi uvenu, lukovice stavite u hladnu prostoriju.

 

 

 

 

 

 

 

 

MIRISNI DJURDJEVAK
Djurdjevak (Convallaria majalis) je perena koja slobodno raste po sumama i sumarcima, u podnozju planina, ali i u visim podrucjima. U narodu je ova cvijetnica poznata kao djurdjevak, a u nekim krajevima i po nazivu "biserni cvijet".

 

Dobri stari djurdjevak uvek pleni mirisom i ljupkoscu

Naime, ima izuzetno lepe, bele mirisne cvijetice, visece i rasporedjene u grozdovima. Svaki cvijetic sastoji se iz sest belih latica, tako da podseca na zvoncic. Cvijeta u maju. Tamnozeleni kopljasti listovi, obicno po dva-tri, obavijaju cvijetnu drsku cele sezone, sve do jeseni. Ova biljka je izuzetno dobar pokrivac tla i moze se koristiti za sadnju na senivitim mestima i na umjereno plodnim zemljistima. Pogodna je za ivicnjake, kamenjare, a uspeva i ispod drveca, gde zbog jake senke cak ni trava ne raste.

Djurdjevak se brzo siri i pokriva tlo zahvaljujuci podzemnom stablu-rizomu, kojim se razmnozava. Optimalno vreme za ovaj posao je kraj leta i pocetak jeseni. Tada se gusto ukorjenjeni bokori vade asovom i pazljivo dele podzemna stabla. Polazu se u zemlju na dubini 10-12 i razmak 15cm. Kao visegodisnja biljka, neguje se jednostavno. U proljećem, do cvijetanja, redovnim zalivanjem odrzava se stalna vlaga. Ona ce omoguciti formiranje mnogobrojnih cvijetova na dugim drskama. Zbog ljepote i prijatnog mirisa, cvijet djurdjevka je nezamenljiv za pravljenje proljećnih buketa i drugih aranzmana. Posebno ga treba koristiti za dekorisanje u svecanim prilikama, za vencane buketi ili uskrsnje trpeze sa sarenim jajima. Kada prodje cvijetanje, uvenule cvijetove treba odseci i smanjiti zalivanje, da bi podzemno stablo proslo kroz normalni period mirovanja. Zbog velike gustine bokora i krupnih listova koji pokrivaju tlo, tokom leta nema nikakvih dodatnih radova. Posle cetiri-pet godina, sa cele povrsine treva izvaditi biljke, zemljiste obraditi, dodati rastresiti humus i ponovo posaditi podeljene bokore. Djurdjevak u cvijetu moze se dobiti i u zimskom periodu. U tu svrhu rizomi se sade u saksije ili dekorativne keramicke posude, koje se do ivice ukopavaju u zemlju, na nekom pogodnom mestu u basti. Krajem decembra posude se unose u prostoriju u kojoj je temperatura 12-14 stepeni i umjereno zalivaju. Saksije je najbolje postaviti u prozor izmedju dva okna. Veoma je bitno da temperatura ne bude visoka, jer tada moze izostati cvijetanje, koje treba da pocne krajem februara. Brzem razvoju biljke doprinosi pokrivanje posude hartijom u obliku fiseka. Za ovako skromnu biljku koja se jednostavno uzgaja i neguje, sigurno se u svakom vrtu moze naci bar malo slobodnog prostora.

 

 

Lukovicasto cvijeće - lako za gajenje
SADNJA PRE MRAZA

Ne znajuci da je gajenje lukovicastog cveca vrlo jednostavno, opredeljujemo se za jednogodisnje, ili perene.

 

Lukovice nas u proljeće prve obraduju. Daruju nas svojim cvijetovima a, znate i sami, raznobojni tulipani, krokusi, narcisi, zumbuli i visibabe vesnici su proljeća.

Ovo cvijeće ne zavisi mnogo od klime. Sadi se tokom jeseni, ali obavezno pre mraza. Zemljiste treba da je rastresito i humusno, pa ce i cvijetovi biti krupniji. Izaberite suncano mesto u vrtu, zaklonjeno od promaje i jakih vetrova.


Da bi cvijeće delovalo sto lepse, lukovice sadite u grupe, kako bi na proljeće dobili rondele. Po pravilu, lukovice se sade na dubinu koja odgovara njihovoj dvostrukoj velicini.

Za one koji lukovice sade prvi put:
OBRATITE PAZNJU DA VRH LUKOVICE OKRENETE NAVISE!

 

 

 

 

Sade se u jesen, cvijetaju u proljeće
GRACIOZNI IRISI

Ako zelite da vam posle prvih proljećnih suncanih dana ozive cvijetne gredice, sada posadite IRISE. Odmah po otapanju snega, iz zemlje ce poceti da izbijaju uski svetlozeleni listovi, koji skrivaju pupoljke. Oni ce se pojaviti pred samo cvijetanje. Za dan ili dva svi ce se otvoriti i vrt obojiti plavoljubicastim i zutim tonovima.

 

Ova cvijetna vrsta odlikuje se bogatstvom sorti, a samim tim i razlicitim bojama i oblicima cvijetova. Postoje dve osnovne grupe:

  irisi koji se razvijaju iz LUKOVICE i

  irisi koji se razvijaju iz rizoma.


Prvi u vrtu procvijetaju LUKOVICASTI irisi niskog rasta, svega dvadesetak centimetara. Njihovi krupni cvijetovi, svetlo plavi do tamnoljubicasti, prosarani su pegama razlicitih boja i oblika. Ovi irisi zahtevaju PERIODIICNO PODMLADJIVANJE SVAKE GODINE. U kasno proljeće, kada listovi pozute, lukovice se vade iz zemlje, ciste, dele i ostavljaju na suvo i toplo mesto. U jesen se mogu ponovo zasaditi.

 

Posle lukovicastih cvijetaju oni koji se razvijaju iz RIZOMA. Medju njima prvi procvijetaju PATULJASTI, visine do 20 cm, zatim standardni i na kraju visoki - do 80 cm.

PRVI PROLJEĆNI CVIJETOVI

Lukovicasti iris, svetloplavih ili tamnoljubicastih cvijetova, lijepo izgleda posadjen sam ili u grupi sa drugim vrstama. U ovoj maloj cvijetnoj gredici na slici, grupu irisa razlicitih sorti okruzuju trajnice Erantis i Iberis. Iberis ce predstavljati ukras vrta do zime, a u proljeće ce pruziti zastitu od vetra neznim izbojcima Irisa.


Iz mladih lukovica, koje se obrazuju u pazuhu ljuspi, sledece godine razvice se listovi i cvijetno stablo

 

HRANA U LUKOVICI ILI RIZOMU

Vecini Irisa vise odgovara toplo i suvo leto. U tom periodu oni se hrane iz podzemnih "magacina". Kod Lukovicastih irisa to su LUKOVICE. Sledece godine one ce razviti listove i cvijetno stablo. Spoljni omotac lukovice obrazuje sitnu mrezu, zbog cega se ovi Irisi zovu i "mrezasti".

 

Bradata perunika: rezerva hrane u rizomu



Bradate perunike, koje pripadaju grupi korjenastih Irisa, zalihe hrane imaju u RIZOMU. Na njemu se obrazuju zadebljanja u kojima se, u vidu skroba, nagomilavaju hranljive materije. Pri suviisnoj vlazi zemljista rizomi mogu da istrunu. Posle cvijetanja ovih Irisa nastupa period mirovanja. U to vreme rizomi se mogu deliti i ponovo saditi.

e

 

PRIMULA CVIJETA PRVA

Dok je napolju jos hladno, cuva se i neguje u prostoriji, a s proljeća premesta u vrt.

 

Primula je jedna od rijetkih, samim tim i najlepsih saksijskih biljaka, koje cvijetaju cele zime i proljeća.Najranije procvijetaju obicna (Primula vulgaris) i hibridna visoka forma (P. slatior).

 

U SOBI

Na pocetku godine pocinje i sezona cvijetanja Primule melacoides. Ona je neznija od prethodne dve vrste. Ne podnosi zasusivanje i lose reaguje na toplotu. Na svetlom, prohladnom mestu, blizu prozora, uz dovoljno vode, obradovace vas cvijetovima jarkih boja i prijatnog mirisa. Zivotni vek moze joj se produziti na 2-3 mjeseca, ako se uveli cvijetovi redovno uklanjaju, kako bi se novi pupoljci postepeno otvarali. Ova primula je jednogodisnja, pa se po precvijetavanju moze baciti.

Sobna primula (P. obonica) produzava cvijetanje i po okoncanju proljeća. Pauza je samo tokom najtoplijeg letnjeg perioda. Tada je treba smjestiti u senku, na provetreno mesto.

Na svetlom mestu, ali ne na direktnom suncu, moze da izdrzi i do 18-20*C. Pri kupovini biljke obratite paznji na kompaktan rast biljke. RIJETKE I MEKE JEDINKE IZRASLE SU VEOMA BRZO, PA CE BITI PODLOZNE BOLESTIMA I TRAJACE KRATKO.

Kineska primula (P. sinensis) cvijeta od februara do maja. Leto moze da provede u vrtu i da sledece godine, ako su uslovi povoljni, ponovo cvijeta.

za sve primule koje se uzgajaju u sobi vazi jedinstveno pravilo uzgoja: PROHLADNO I SVETLO MESTO ZASTICENO OD DIREKTNOG SUNCA, STALNA, ALI UMJERENA VLAGA I OPREZNO DAVANJE DJUBRIVA SLABE KONCENTRACIJE.

 

 

PROMJENE NA KOZI

Sobna primula moze izazvati promjene na kozi osjetljivih osoba.

 

Krivac za to je PRIMIN, materija koja se nalazi u tecnosti tankih, jedva vidljivih zljezdastih dlacica, kojima su obrasle drske i donja strana listova. Ipak, zbog toga se ne treba odreci ovog prelijepog cveca. Samo se postarajte da ne dodirujete listove, a prilikom presadjivanja koristite rukavice.

 

SADNJA ISPOD LISTOPADNOG DRVECA

Primula voli ilovasto zemljiste obogaceno humusom i ima osobinu da dobro cuva vlagu. Kada se sadi, iskopa se jama dosta veca od korjena, kako korjen ne bi poceo da isplivava, sto moze dovesti do susenja ili izmrzavanja biljke. Jama se puni sitnom, rastresitom zemljom, koja se oko biljke blago sabije. Mesto je pozeljno pokriti strugotinom ili isitnjenom korom drveta. Zato je najbolje mesto za primulu ispod listopadnog drveca. U proljeće, pre listanja, primule ce imati dovoljno svetla, a kada precvijetaju, drvece ce im pruziti potrebnu senku. U blizini stabla imace i dovoljno vlage.

 

 

 

 

LAVANDA KAO BORDURA
Ako prostor dozvoljava, uz ivicu baste moze se saditi lavanda (Lavandula officinalis), ciji je prijatan slatkast miris siri celog leta.

 

Zivica od lavande

Cak i maleni listovi ove biljke odaju miris. Lavanda odlicno formira zivu ogradu slobodnog rasta ili se orezuje. Moze se saditi i pojedinacno, kada se siroko i bogato grana. Nema posebnih zahteva prema zemljistu, jedino je treba saditi na suncana mesta. Tradicionalna ljubicasta verzija biljke naraste 30-90 centimetra i ima srebrnastosivkast list, dok bela lavanda dostize 45-60 centimetra i ima plavicastozelen list.

 

 

B O Z U R

U drevnoj Kini bozur je bio omiljeni cvijet vladara, a njegovu ljepotu opevale su i mnoge poete. Kada su u XIX veku kulturne forme zeljastih i drvenastih bozura dospele u Evropu, a odmah posle toga i u Ameriku, izazvale su veliko interesovanje ljubitelja cveca, koji su uspesno nastavili rad na selekciji.

 

Bozuri su do danas u vrtovima zadrzali popularnost, verovatno zbog toga sto su zahvalno cvijeće koje ne zahteva posebnu negu i mesto boravka. To je snazno i dugovecno rastinje. Odlicno podnosi suncana mesta na duboko prekopanom glinovitom zemljistu, bogatom humusom. Posle cvijetanja biljku je potrebno nadjubriti organskim djubrivom, koje ne sadrzi veliku kolicinu azota, najbolje kompostom ili dobro zgorelim stajnjakom.

Suprotno njima, drvenasti bozur treba djubriti samo mineralnim djubrivom. Ako posle cvijetanja nastupi period suse, to mu nece smetati, naprotiv, doprinece bogatijem cvijetanju naredne godine.

Za tek posadjeni bozur treba imati strpljenja. Dok se ne razgrana i ne pocne lijepo da cvijeta, prodju i dve godine. Ovo se odnosi na sve sorte.
Na presadjivanje bozur reaguje tako sto prestaje da cvijeta nekoliko godina. Zbog toga na samom pocetku za ovu biljku treba odabrati odgovarajuce mesto.

Bozur belog cvijeta dobro se "slaze" s drugim trajnicama u vrtu.

Njegov klasicni "partner" obicno je delfinijum. S bozurom se dobro "slazu" i bele hrizanteme, bradate perunike, grmolike reze i nisko drvece i siblje. Obican crveni bozur takodje je rado vidjen u vrtu, posebno u seoskom dvoristu. Moze se kombinovati s drugim trajnicama u cvijetnoj leji.

Razlicite sorte drvenastoh bozura, po misljenju nekih ljubitelja cveca, mogu po ljepoti konkurisati ruzama. U vrtu se mogu kombinovati s cvijetajucim trajnicama. Rastuci do dva i po metra u visinu, s krupnim cvijetovima i privlacnim listovima, u potpunosti preuzima ulogu solitera.

DRVENASTA VRSTA


Drvenasti bozur (Paeonia suffruticosa) u Evropu je doneo engleski ser Dzozef Benksom, pre dvesto godina. Tek u novije vreme, ova zahvalna i izdrzljiva biljka iz istocne Azije postala je popularna u nasim vrtovima. Strucnjaci savetuju da se sadi u polusenku, na neutralno, humusom bogato zemljiste. Moze da raste u blizini drveca i drugog siblja, jer dobro podnosi "susede". Zemljiste treba da je umjereno vlazno, jer duze zadrzavanje vode ne podnosi. U tom slucaju treba se pobrinuti za dobru drenazu.
Da bi redovno cvijetao, mora se dva puta godisnje djubriti. Na pocetku sezone u martu-aprilu i posle cvijetanja. Mlade grmove treba blago orezati da bi dobili lepu i pravilnu formu. Snaznim orezivanjem zrtvuje se cvijetanje, ali samo za narednu sezonu.

 

ZASTO BRSLJAN NECE DA SE PENJE

Brsljen je zimzelena biljka koja se penje uz zidove, prekriva ih i, od proljeća do kasne jeseni, fasade kuca prosto cvijetaju. Ali, sta uraditi kada posadite brsljen i otkrijete da, umesto po zidovima, puzi po zemlji, ili jos gore, uopste ne raste kako bi trebalo?

 

Dobro poznata, mozda najcesca puzavica

Prvo sto treba da se zna o brsljenu jeste to da je njegovo prirodno okruzenje suma. Stoga, on voli indirektno, priguseno sumsko svetlo, ravnomernu vlaznost i rastresitu zemlju. Ne treba ga saditi na mestima gde ce biti direktno izlozen jakom suncu i gde je zemlja suva. Takodje, takvi uslovi su idealni za grinje koje ce ga na takvom mestu gotovo sigurno napasti. Nasuprot tome, ako ga posadite u hladovinu ili makar u senku, brsljen ce vremenom rasti, penjati se i prekriti sve sto mu stoji na raspolaganju, bez neke posebne paznje i nege. Posle otprilike 10 godina obrazovace svoje ostro-ovalne "staracke" listove a u septembru i oktobru cvijetove bogate nektarom. Da bi brsljen uspeo treba, dakle, izbegavati bele, tople juzne zidove, kao i "klizave" i stare zidove koji se odranjaju i na kojima on nece naci potreban oslonac.


Ponekad, i pored toga sto ste izabrali pravo mesto da ga posadite, brsljen ne raste uz zid. Tada je "krivac" hemijski sastav zida. Svez beton i cement reaguju bazno i spaljuju korjencice kojima se brsljen drzi za zid. Ovakav zid se moze neutralisati sam od sebe, potrebno je samo sacekati kisni period jer kisela kisa vrsi neutralizaciju baze. Drugi je slucaj ako je zid oblozen fasadnim ciglama i itongom koji odaju kiseline. Ovde pomaze jedino da napravite drvenu konstrukciju uz koju ce se biljka popeti.
Evi jos jednog razloga zasto brsljen ponekad nece da se penje: ako kao pelcere koristite stare, cvijetale grane nece obrazovati izdanke za puzanje jer su stare grane naprosto "zaboravile" da se penju. Takav brsljen ce izrasti u bezoblican zbun.

 

 

GRAB - DRVO ILI ZIVA OGRADA


Grab moze porasti u visinu do dvadeset metara i tada se formira kao divno drvo sa siljastom krosnjom. Njegovo lisce s jeseni brzo pocinje da menja boju ali jos dosta dugo ne opada. Jesenje lisce koje je braon boje ostaje na granama mladih grabova skoro citave zime. Grab se nasiroko koristi poput bukve za formiranje zivih ograda i zasenjenih prostora u vrtu. Orezivanjem graba dva do tri puta tokom sezone rasta, moze se formirati gusta ograda potpuno pokrivena liscem u kojoj se rado sakrivaju ptice.

 

 

VITAMIN "C" U SAKSIJI

Gajenje limuna u posudama poznato je jos od 300. godine p.n.e. Zimzelene grane sa belo-ruzicastim cvijetovima i zuckasto-zelenim plodovima su preko cele godine cudesan ukras vrtova, dvorista, terasa i prostorija.

Uslovno receno, stablo limuna moze da zadovolji osnovne potrebe jednog domacinstva. U stanovima i kucama za prezimljavanje moze da posluzi bilo koja prostorija do koje dopire minimum direktne ili indirektne svetlosti, a temperatura ne pada ispod nule.

Ako je stablo u prostoriji koja se ne greje, a spoljna temperatura je -10 do -15*C, za vreme tog kriticnog perioda moze se upaliti sijalica, koja ce u prostoriji podici temperaturu za nekoliko stepeni, sto je dovoljno da mraz ne osteti stablo, a postize se i dodatno osvetljenje. U tamnim prostorijama zivotne funkcije listova prestaju, a stablo ugine. Zato se limun u manje svetlim prostorijama stavlja pored prozora. Zimi mu najvise odgovaraju juzne prostorije, sa dovoljno svetla, u kojima se temperatura krece od +1 do +7*C. U ovakvim zimskim uslovima, stablo ce normalno cvijetati u maju i doneti plod.

Tokom zime treba odrzavati minimalnu vlaznost tla. Nedostatak vlage ili prevelika vlaznost zemlje oko korjenovog sistema dovodi do opadanja lisca, truljenja i uginuca biljke. Vlaga vazduha treba da je smanjena, kako ne bi doslo do razvijanja zelene plesni na listovima, granama i plodovima. Prostoriju treba povremeno provetriti. U toploim vlaznim prostorijama lisce zuti, kovrdza se i opada. Zato je najbolje udaljiti stablo od grejnih tela. Vise temperature potsticu prevremen razvoj cvijetnih pupoljaka, pa takvo stablo treba spasavati otkidanjem pupoljaka. Cvijetanje limuna, zavisno od temperature, pocinje tokom aprila do pocetka maja.

 

 

FIKUSI
Ficus sp.

 

Ficus deltoidea

Fikusi su uglavnom porijeklom iz tropskih krajeva. Jedna od svima dobro poznatih je i vrstaFicus carica - SMOKVA. Fikusi spadaju medju najpopularnije sobne biljke. Kod uzgoja fikusa u sobi neophodno je pridrzavati se nekoliko osnovnih pravila, pa ce biti ukras svakog prostora dugi niz godina. Uglavnom se svi fikusi neguju na isti nacin.

Fikusi vole puno svetlosti, a najvise im odgovara polozaj kada im svetlost dolazi odozgo. Zato je najbolje postaviti ga na pod, blizu prozora. Jedino ga tokom leta treba zaseniti tokom dana, kada je sunce najjace.

 

Zimi im najvise odgovara temperatura 10 - 15*C i umjereno zalivanje ustajalom vodom. Obavezno ih zastitite od promaje! Jednom nedeljno lisce treba obrisati vlaznim sundjerom - kod krupnolisnih, ili biljku istusirati - kod sitnolisnih vrsta.

U prohladnoj prostoriji treba paziti koliko se biljka zaliva, jer ce pri suvisnom zalivanju listovi pozuteti i otpasti. Isto se desava i ako fikusi "gladuju" - ako ih niste dugo presadili u svezu zemlju, a ukoliko je biljka prerasla posudu, presadite je u vecu, ali ne preveliku!. U proljeće, kada fikus posle zimskog mirovanja, pocinje da raste, treba ga obilnije zalivati i prihranjivati vestackim djubrivom svake dve nedelje. Leti ce fikusu prijati ako ga iznesete napolje, ali na zasenjeno mesto.

Ficus benyamina

 

Ficus benyamina

Fikus mozete razmnoziti vrsnom reznicom, u vodi. U sobnim uslovima biljke ce se najlakse oziliti krajem proljeća i pocetkom leta.

Najcesca vrsta fikusa je Ficus elastica, sa dobro poznatim velikim jajastim, sjajnim i kozastim listovima.

Drugi po popularnosti je svakako Ficus benyamina, popularni bendzamin, sitnog, mnogobrojnog lisca. Stablo je gusto razgranato i cesto moze da izraste u malo drvo. Ima varijeteta i sa sarenim liscem.

Ficus pumila je puzavica neznih, sitnih, okruglastih listova, ni malo slican prethodnim vrstama. Kod nas je nesto redji u stambenim i poslovnim prostorima.

Ficus lirata se takodje redje srece. Krupnih je listova, kozastih, nalik na liru, po cemu je i dobio ime.

UKRATKO:

  svetlo mesto, leti zasticeno od direktnog sunca,

  mesto zasticeno od promaje,

  umjereno zalivanje,

  redovno presadjivanje u svezu zemlju,

  prihranjivanje u proljeće.

 

 

UNESITE KAKTUSE U KUCU

Svojom egzoticnoscu pronasli su svoje mesto kod ljubitelja cveca. Postoje cak i udruzenja njihovih ljubitelja. Za pocetnike u njihovom gajenju problemi nastaju sa dolaskom hladnih dana.

 

Vec pocetkom oktobra unosimo ih u zatvorene prostore. Sa zalivanjem prestajemo nesto ranije, kako bi kod unosenja bili suvi. Prezimljuju na temperaturi 10 *C. Pre smjestanja u hladnu prostoriju nekoliko dana ih zadrzimo u toplijoj, kako bi se supstrat osusio. Osjetljive i kalemljene kaktuse cuvamo u praznom akvarijumu, gde cemo im lakse sacuvati vlagu u vazduhu, a i temperatura ce biti veca.
Manje kaktuse kojima je potrebno mirovanje mozemo smjestiti u prostor izmedju duplih prozora. odatle cemo ih smjestiti i van saksije. Izvadimo ih iz zemlje i skratimo korjen. Drzimo ih na toplijem mestu dok rez ne zaraste. Zatim ih umotamo u novine ili stare krpe i odlozimo na mirovanje. Kod umotavanja pazite da ne ostetite korjen!

Za prezimljavanje se mogu iskoristiti podrumi i potkrovlja. podrum mora biti ociscen i sveze okrecen i u njemu se ne sme cuvati krompir ili slicno povrce, zbog gljivicnih infekcija. Odlozene kaktuse je potrebno pregledati jednom nedeljno. Ako primetimo da neki truli, isecemo ispod bolesnog dela, sasusimo rez na toplijem mestu i kalemimo.
Kaktusima koji zimi zahtevaju visu temperaturu treba obezbediti dovoljno svetla da se ne deformisu.

 

ZIVE SKULPTURE



Od cega zavisi hoce li kaktusi cvijetati ili ne?

 

Tajna je u zalivanju i njihovom zimskom odmoru. Tokom zime, tacnije od kraja oktobra do kraja marta kaktuse treba drzati na hladnom i suvom mestu, zasticenom od mraza, gde temperatura ne prelazi 10*C. Osim toga, u ovom periodu treba se uzdrzati od zalivanja, jer ce samo tako vecina kaktusa stvoriti pupove i vec pocetkom proljeća krenuti sa cvijetanjem. Ako se, pak, oni cuvaju na toplom mestu, u sobi sa centralnim grejanjem na primer, neophodno ih je zalivati i u ovom periodu, ali onda sigurno nece cvijetati.

 

JAO, PRESADJIVANJE

Kada je rec o kaktusima, pitanje njihovog presadjivanja je uvek problematicno. Sta sa bodljama? Kako zahvatiti biljku? Cime je drzati?
Da biste se zastitili od uboda neprijatnih bodlji, koje, iako mnogi misle suprotno, nisu otrovne ali mogu da iritiraju kozu, posluzite se trikom.
Obuhvatite duzom tkaninom (salom, na primer) kaktus neposredno iznad prethodno nakvasene zemlje. Krajeve tkanine dobro stegnite, uvrcuci ih. Zatim kaktus izvucite iz saksije i presadite u novu, za 2-3cm vecu posudu.
Nakon presadjivanja kaktus ne treba zalivati najmanje dve nedelje! Sa zalivanjem treba poceti tek kada se primeti da biljka pocinje da raste.

 

 

 

 

 

 

BOZICNI KAKTUS

 

... a kada procveta...

Cvijeta u decenbru i januaru. U toku godine po dve faze mirovanja i rasta.
Cvijetovi kao za izlozbu: ruzicasti, crveni, narandzasti ili zuti.
Bozicni kaktus porijeklom je iz Brazila i u tropskim sumama raste kao parazit u krosnjama drveca. Kod nas je poznata saksijska biljka koja je zimi u kuci, a leti na terasi. Ubraja se u jedan od najlepsih clankovitih kaktusa. Boja cvijeta je razlicita ruzicasta, crvena, narandzasta i zuta. Razmnozava se lako, reznicom: clanak uvrtanjem se otkine i zasadi u saksiju sa plodnom zemljom. nakon mjesec dana reznica ce pustiti korjen.

Da bi ova omiljena biljka cvijetala na vreme, mora se voditi racuna o smeni mirovanja i rasta, koje se po dva puta ponavljaju tokom godinu dana. U fazi mirovanja, zalivanje je svedeno na najmanju meru, tek toliko da se biljka ne osusi. U fazi rasta, biljku redovno zalivamo i prihranjujemo, kao i ostale u sobi ili na terasi. Bozicnom kaktusu, u ovo vreme, pogoduje svetlo mesto, dalje od izvora toplote i tenperature oko 15 C. Zaliva se redovno, ali ne suvise. Saksiju ne premestati, jer bozicni kaktus voli stalno mesto.
Cvijeta u decenbru i januaru oko bozicnih i novogodisnjih praznika, pa otkud i ime, a poznat je kao i bozicnjak. Posle cvijetanja, u februaru, zalivanje se svodi na najmanju meru, jer nastupa mirovanje: posle obilnog cvijetanja treba joj odmor.

Pocetkom proljeća, saksija sa bozicnim kaktusom iznosimo na terasu i to na senovito mesto. Presadjujemo biljku ako je saksija mala i pocinjemo sa zalivanjem, jer pocinje faza rasta koja traje do jula. potom sledi faza mirovanja, do septembra, kada je zalivanje opet znatno smanjeno. Od septembra povecavamo kolicinu vode za zalivanje. Narocito je pogodna kisnica, a dobro je i prehranjivanje u tecnom rastvoru. Skracenjem duzine dana biljku unosimo u sobu, najbolje pocetkom oktobra i nastavljamo sa negom. U ovoj fazi formiraju se cvijetni pupoljci.
Ako vam biljke boluju proverite da li imaju dovoljno svetla.

 

 

razmnozavanje KAKTUSA

BODLJIKAVI LJEPOTANI U "KUCNOJ RADINOSTI"

Za kaktuse se nije znalo pre otkrica Amerike, a danas ih ima sirom celog sveta u raznim, pa i cudnovatim oblicima. Neki lice na klipove, korale, zmijice, sundjere, jezeve... To ih i cini omiljenim sobnim biljkama.

 

Za gajenje kaktusa najvazniji uslov je odgovarajuca zemlja. Najbolja kombinacija je 2/5 komposta, 2/5 recnog peska i 1/5 krecnjacke prasine ili usitnjenog starog maltera u koju se moze dodati malo praha od drvenog uglja koji sprecava stvaranje budji. Na dno saksije stavlja se sloj sljunka.

Razmnozavaju se semenom, reznicama, izdancima i kalemljenjem.

Seme se seje u supstrat koji se sastoji od tri dela recnog peska i jednog dela lisnjace. Supstrat pre setve navlazite. Seme ovlas sabijte, pokrijte staklom i drzite na temperaturi od 25 - 30* C. Kada nikne, staklo se skida, a posle oko tri mjeseca, mlade biljcice mogu da se sade u male saksije.

Razmnozavanje reznicama obavlja se u proljeće i rano leto. Ostrim nozem odsecite reznicu, u ovom slucaju to je clanak ili izbojak, a ukoliko odsecate deo, rez pospite prasinom drvenog uglja da ne bi doslo do truljenja i ostavite reznicu do nedelju dana da se malo prosusi. Zatim je posadite u vlazan pesak ili mesavinu peska i zemlje. Kada se ozile, presadite ih u male saksije.

Presadjivanje kaktusa je na oko tri godine i to u rano proljeće, pre pocetka vegetacije. Posle presadjivanja, dva do pet dana, drzite ih u senci i nemojte zalivati.

Najpoznatiji i najomiljeniji rodovi su:

  Echinopsis - ima rebrasto stablo i cvijetove koji se otvaraju nocu i traju do polovine iduceg dana.

  Epiphyllum - poznat kao "svekrvin jezik". Ima duge, mesnate listove. Cvijetovi su krupni i trubicasti.

  Cereus - vrste ovog roda glavna su odlika zanimljivih pejzaza Meksika, Perua, Cilea...Stablo dostize visinu i do 20 m, a tezinu od nekoliko tona.

  Mamillaria - ima loptasto ili cilindricno stablo koje je obraslo bradavicama i bodljama.

  Opuntia - mnoge vrste ovog roda odomacile su se u Sredozemlju.

  Echinocactus - ima zdepasto, loptasto stblo.

  Echinocereus - zbunastog je oblika.

  Selenicereus - ima dugo savitljivo stablo.

  Phyllocactus - lisnati kaktus, razlikuje se od pustinjskog.

 

STIGLO NAM JE PROLJEĆE

April je mjesec najobimnijih radova u vrtu. Vlasnici basta znaju da upravo u ovo vreme treba zavrnuti rukave, i krenuti u prekopavanje zemljista.


KADA KOPATI?

Veoma je vazno oceniti pravi trenutak za riljanje baste. Ako je tlo previse suvo posao ce biti veoma naporan i izmorujuci, a rezultata ce biti malo. Ako je, pak, previse vlazno moze doci do kvarenja zemljisne strukture. Zato je najbolje kopati onda kada se zemlja u ruci mrvi.
To se moze jednostavno ustanoviti. Uzme se komad zemlje u saku i stisne. Kada je saka otvori, zemlja u njoj treba da ostane u grudvici, ali ne cvrsto stisnuta. Ukoliko je ostala sasvim kompaktna, znaci da je previse vlazna za kopanje, a ako ne zadrzi oblik grudve, vec se rasipa i trosi ­ previse je suva.
Ako je zemlja suva treba je dva do tri dana pred prekopavanje zaliti.

JESTE LI NABAVILI KESICE SEMENA RAZNOVRSNOG CVECA?

Vecina ukrasnih biljaka seje se krajem marta i tokom aprila. Ako ste odabrali seme zeljenih biljaka, trebace vam i saksije za njihovo sejanje. Osim semena i saksija neophodna je i kvalitetna zemlja za cvijeće. U zavisnosti od zahteva pojedinih vrsta cveca (koji su naznaceni na svakoj kesici), zavisi i dubina setve.


klijalista

Tako, kod onih koje se dublje seju, napravite stapicem rupice u zemlji tako da formiraju redove. Kod onih drugih, koje se seju plice, vazi pravilo da se seme pospe po povrsini zemlje, a onda se blago utisne u nju.

SAKSIJE I ZARDINJERE SA SEMENOMtreba drzati na toplom mestu i zalivati kanticom koja na vrhu ima rasprsivac (tus), jer bi prejaki mlaz rasterao seme uz ivicu posude. Takodje, za zalivanje je najbolje koristiti mlaku vodu. Na spoljni deo zardinjere ili saksije mozete zalepiti kesicu (sa datumom setve) iz koje je uzeto seme za tu posudu. Tako cete znati sta ste gde posejali. Ovo vazi za one ljubitelje cveca koji seju veci broj biljaka.

PRESADJIVANJE CVECA ovako posejanog vrsi se kad se ono dobro razvije, tj. kada se na mladicama pojave 1-2 para pravih listova.
Otpornije cvijeće, kao sto je lijander, aspidistra i drugo, ako je iscrpelo sve hranjive sastojke iz zemlje, treba presaditi i pazljivo zalivati. Tek kada se temperatura ustali preko 10 stepeni C mozemo ga polako iznositi napolje. Ovo vazi za sve biljke. Vecina tropskih biljaka ce dobiti tamniju boju na niskim temperaturama. Zato, oprezno!
Muskatle, mindjusice (fuksije) treba takodje, presaditi i dobro orezati.
Zemlju i zardinjere za balkone treba unapred pripremiti, a ne tek posto se nabavi rasad.
Zalivanje se vrsi samo ujutru, jer su noci jos uvek hladne.

 

 

PRESADJIVANJE KRAJEM FEBRUARA

 

 

Ukoliko zelite da presadite svoju novogodisnju jelu ili jelku, vreme je da iskopate rupu, ako to vec niste ucinili. Rupa mora da bude nesto vecih dimenzija od busena. Iskopajte je cim se zemlja odmrzne toliko da moze da se kopa. Pozeljno je da rupa ostane tako otvorena izvesno vreme (najbolje je da se rupa iskopa ujesen pre mrazeva kako bi preko zime zemlja u rupi izmrzla i na taj nacin postala rastresitija i omogucila da se korjenov sistem lakse adaptira na nove zivotne uslove). Kada vremenske prilike to dozvole, krajem februara, moze se pribeci presadjivanju, ili sadnji novih sadnica. Uz dodatak pregorelog stajskog djubriva oko busena i vodeci racuna da dubina sadnje bude do mesta do koga je sadnica i sama bila pre toga zasadjena i vodeci racuna da severna strana stabla u rasadniku bude okrenuta ka severnoj strani i u dvoristu.

Pored sadnje sadnica, sada je i vreme za sadnju ukrasnog siblja. Za sadnju siblja nije potrebno rupu unapred kopati. Neposredno pre sadnje rupu iskopamo, a samu sadnicu orezemo tako sto cemo korjenov sistem malo skratiti, a nadzemni samo za dve trecine duzine grana. Pozeljno je dodati nesto pregorelog stajnjaka oko busena pre sadnje. Orezivanje nadzemnih delova uradicemo kada budemo sigurni da nece vise biti dana i noci sa mrazom. Staro drvece i siblje mozemo ocistiti od starih i suvih grana, ako je to potrebno.

 

Da podsetimo one koje zele da svoj vrt urede na neki dugi nacin ili da ga preurede, a sami to ne umeju, mogu potraziti savet od strucnjaka za tu oblast - dipl. inzenjera pejzazne arhitikture ili, kako se nekada govorilo, hortikulture. Oni ce vam svojim strucnim znanjem izradom dendroloskog projekta i savetima pomoci da na najbolji nacin dodjete do pravog resenja. Sada je i vreme. Pretpostavljamo da ce vam to vremenski uslovi i dozvoliti, da se malo posvetite i travnjaku. Verujemo da ste ga pre nastupanja zime i snegova pokosili i ocistili od suvog lisca, grana i ostalog otpada koji se zatekao na travnjaku. Mozemo ga ponovo izgrabuljati i ocistiti, a zatim prihraniti organskim ili mineralnim djubrivom. Dalja nega travnjaka sastoji se od redovnog kosenja i zalivanja. Naravno, ukoliko je zemlja posna, moguce je i jos neko prihranjivanje u toku vegetacije.

 

Zivu ogradu treba okopati i nisko orezati kako bi dolaskom toplijih dana i noci mogla da snazno i bujno pocne da raste. Moze joj se dodati i malo pregorelog stajskog ili mineralnog djubriva, ako je zemlja posna.

U ovom mjesecu sade se i lukovice gloksinije i to tako da vrh lukovice viri iznad zemlje. Mesto gde ce ona biti posadjena mora biti zasticeno od direktnog sunca. Ukoliko se kod gloksinije ne pojave pupoljci, a listovi su se vec razvili, potrebno je otkinuti joj jedan list cime cemo pospesiti raznoj pupoljaka i cvijetanje. Sada je i vreme za sadnju begonija i dragoljuba.

Od oko 1.000 vrsta begonija koje se dele u dve velike grupe koje uzgajamo: 1) one sa lepim dekorativnim listom i 2) one sa cvijetom mozemo odabrati nekoliko vrsta koje se mogu kod nas naci. Vas prodavac ce vam reci koja je begonija za sadnju u basti, a koja nije. Muskatle trba skratiti na tri do pet okaca, a tri izdanka bice savim dovoljna za dobru i gustu biljku. Iz saksije mogu se presaditi u zemlju uz dodatak komposta i peska i prethodnog skracivanja korjenovog sistema na pola. Muskatla je ljubitelj svetlog i suncanog mesta.

 

 

RADOVI U VRTU
TOKOM PRVE POLOVINE OKTOBRA

Basta se moze obogatiti cvijetnim vrstama koje zimu provode u vidu podzemnih izdanaka i razmnozavaju se njihovom deobom.


To su: djurdjevak, perunika, bozur, devojacko srce i td.

bozur
BOZUR
(Peonia officinalis)

perunika
PERUNIKA
(Iris)

bela rada
BELA RADA
(Bellis perennis)

 

U ovo vreme se sadi i dvogodisnje cvijeće i to u vidu formiranog rasada otpornog na zimu. Najcesce vrste su: dan i noc, bela rada, nezaboravak, turski karanfil, i sl.


Ovo cvijeće se sadi na rastojanju od 18 do 20 santimetara, osim turskog karanfila, gde rastojanje mora biti nesto vece (od 25 do 30 cm).

dan i noc
DAN I NOC
(Viola tricolor)

Jedna od najlepsih i najcesce gajenih vrsta je svakako DAN I NOC (Viola tricolor).

Viola je stari latinski naziv za ljubicicu, a sam rod broji oko 500 vrsta. Ime DAN I NOC je kod nas i Rusa nastalo po tome sto se ova lepa biljka tokom celog dana okrece prema suncu, trazeci toplotu i svetlost.

Inace, cesto se gaji zbog cinjenice da dva puta godisnje cvijeta i to obilno i dugo. U toku zime, biljke treba zastititi (pokriti slamom, recimo).

Najvise joj odgovaraju suncana do polusenovita mesta i vlazna, propusna zemlja. Zalivati ih treba tokom veceri.

Jesenja sadnja u basti (na balkonu) obezbedjuje punu ljepotu u proljeće.

 

Period nepovoljan kako za one biljke koje ostaju napolju, tako i za one u kuci

Potsjetnik radova za januar

Zastitite Vase bilje


Svakodnevno pratite vremensku prognozu. U slucaju najave jacih mrazeva sve biljke u zardinjerama omotajte asurama ili plasticnom folijom; Otkrijte ih kada se temperatura popne iznad nule.


Za biljke u zardinjerama najvaznije je da ne izmrzne koren. Zastitite posude!

Ne uklanjajte sneg sa zardinjera. Kod ostrih zima i naglih padova temperature biljke u njima snezni pokrivac ce najbolje zastititi.



Zemlja u zardinjerama i vrtu lako se moze smrznuti; sto pre uklonite suvisnu vodu, jer preti opasnost od pucanja zemlje.


Mediteranske i egzoticne biljke u kuci pate od vrucine i nedostatka vazduha. Lisce polako pocinje da zuti. Otstranite ga na kraju zime, kako bi se korjen oporavio.


Kontrolisite podzemne delove biljaka koje ste smjestili u podrum (korjen Muskatli i Fuksija, gomolje begonija...) i ukoliko primetite ili samo posumnjate na pojavu trulezi, odmah dezinfikujte saksije.


Posle perioda leda jakih kisa ili oluja neophodno je pregledati sve biljke. Otsecite sve izlomljene i "izresetane" grane, ali pazite: suvise jako orezivanje moglo bi biti kobno u slucaju drugog "ledenog udara".


Pocistite zemljiste i prverite kanal za odvod suvisne vode, da se nije uprljao ili zapusio.


Nabavite africke ljubicice i napravite jedan - dva aranzmana u prozoru dnevnog boravka, da Vam ulepsaju hladne zimske dane.

 

 

Poslova oko biljaka uvek ima

Potsjetnik radova za februar

Sadite i cistite


Sobne biljke su u ovom periodu podlozne napadu parazita. Listove biljaka cistite vlaznim sundjerom, a kaktuse cetkicom, da bi otstranili sve one mikroorganizme koji im mogu naneti ozbiljna ostecenja.


Redovno ciscenje kaktusa je efikasan nacin da se spreci naseljavanje parazita.

Deluju grubo, ali...


Pravo je vreme da, u toplini kuce, krenu gomolji Begonija, Gloksinija, Ahimenesa... Jedan sanducic na prozoru pruzice im dovoljno prostora za nicanje. Posadite ih u treset, koji mora stalno biti vlazan.


Zahtevne biljke, koje dugo nisu vadjene iz posuda, sigurno su iscrpele sve hranljive materije, a njihovo korjenje preraslo saksiju. Presadite ih u saksije vece zapremine, u svezu, kvalitetnu zemlju. Staru zemlju nemojte koristiti za druge posude. Mozete je baciti u bastu, ili je sipati u kesu i odneti u obliznju sumu.

 

 

Dolazi prolece

Potsjetnik radova za mart

Uzivajte u proljeću


Podjubrite zemlju oko biljaka, ali ne zaboravite: Gnojivo se veoma sporo raspada i da bi se potpuno razlozilo i pomesalo sa zemljom potrebno mu je oko mjesec dana.


Upotrebom levka za prihranjivanje izbeci cete direktan kontakt djubriva sa korjenom; proizvodi truljenja su veoma jaki i korjen bi, u direktnom kontaktu, sigurno sagoreo.

Biljke su iscrple hranu iz zemlje. Neophodna im je prihrana pred novi vegetacioni period


Posejte i postavite u kuhinjski prozor sanducice sa svojim prvim proljećnicama - persunom, mirodjijom i drugim aromaticnim biljem.


Orezite puzavice, Klematis, Gliciniju, ili Orlove nokte... Preostalim granama omogucicete bujnije cvijetanje tokom godine.


Iznesite iz podruma posude sa Muskatlama, Fuksijom ili Hibiskusom, kako bi se pupoljci aktivirali. Posmatrajte budjenje proljeća...


Kupite cvijetajuce siblje. Odaberite primerke sa dobro razvijenim cvijetnim pupoljcima. Tako cete imati cvijetni ukras odmah po sadnji ili, zavisno od vrste, vec na jesen.


Lukovice­vesnici proleca

Na pijacama se vec mogu naci lale i narcisi u saksijama. Osvezite vrtni dekor sa nekoliko zardinjera ovoga cveca.

 

 

April je vreme za...

Potsjetnik radova za april

Pazite na mrazeve!


Rasadnicari iznose prvi rasad Muskatli i jednogodisnjeg cveca. Ako zivite u kraju gde su u ovo doba godine jos moguci kasni proljećni mrazevi, odlozite sadnju za sledeci mjesec.


Lukovice­prvi ukras

U posude posadite lukovice koje ce cvijetati u leto. Smjestite ih u kucu dok ne poteraju, a onda ih presadite u zemlju.

Posejte proljećnice direktno u zardinjere ili u bastu, na stalno mesto. Seme posejte rijetko (ako je sitno izmesajte ga sa zemljom ili peskom), kako ne bi ponik bio suvise gust; redovno orosavajte.

Pripremite materijal za svoje cvetne aranzmane

Pravo je vreme da se okusate u aranziranju "zacinskog vrta". I u nasim rasadnicima mogu se naci neke aromaticne biljke iz ovog asortimana.


Ako ste planirali da dekor Vaseg vrta upotpunite perenama ili novim dendro-materijalom, sada je pravo vreme. Posetite rasadnik i odaberite odgovarajuce biljke.


Cim se vreme prolepsa, pocnite sa orosavanjem. Ako imate prskalicu, stavite je u pogon.


Orezite drvece i zbunje, dok krosnje nisu previse bujne.


Vreme je da se presade bonsai biljke.
Ne zaboravite da im orezete krosnju i korjen.


Vec od pojave prvih izdanaka tretirajte Vase biljke zastitnim preparatima. Najjednostavniji za upotrebu su preparati u obliku spreja ili rasprsivaca.

 

 

Cvetovi, cvetovi gde god se okrenete

Potsjetnik radova za maj

"Oslonite se na instinkte"

Komponujte cvijetnjak koji ce ove godine krasiti letnji dekor Vaseg vrta. Mozete ga upotpuniti i ukrasnim zardinjerama. Od desetog maja ne morate se vise pribojavati kasnih mrazeva.


Iznesite sobne biljke na vazduh i presadite ih. Za to koristite svez, bogat supstrat. Nemojte koristiti proslogodisnju zemlju, jer je iscrpena i siromasna hranljivim materijama, a cesto i zarazena biljnim parazitima.


Redovno uklanjajte uvele listove proljećnica.


Pomislite kako su krasuljci i proljećno cvijeće lepi. Ostavite ih u vrtu jos dve­tri nedelje pre nego sto na njihovo mesto postavite letnji dekor.

Posude pune cveca



Obratite paznju na insekte i sve ostale sumnjive simptome. Ovo je posebno vazno za gradski vrt, koji predstavlja veoma krhku sredinu.


Vase biljke su u periodu intenzivnog rasta. Pocnite sa prihranjivanjem. Koristite dve do tri vrste preparata. jedan za cvijetnice, jedan za drvenaste biljke i jedan za voce i povrce, ako ga imate.


Iznesite bastenski namestaj i ako Vam se cini potrebno, premazite ga jednim slojem boje ili laka.


Ako zelite povrtnjak, sada je pravi trenutak da nabavite rasad.

 

 

Sunce i voda

Potsjetnik radova za jun

Doskocite susi

Leto je: biljkama je vruce i zedne su. Obratite paznju da ne propustite orosavanje bar jednom u dva dana.


Prihranjujte cvijetnice i povrce na svakih deset dana.


Odstranjujte uvele cvijetove sto redovnije. To podstice biljke na ponovno cvijetanje.


Povadite lukovice i pripremite ih za sledecu godinu. Ako ste ograniceni prostorom, zrtvujte poslednje dvogodisnje cvijetnice kako bi dobili vise prostora.


Izvrsite "zeleno" orezivanje ­ proredite krosnje, orezite zivicu i topijarne forme simsira, tuja, hameciparisa...


Napravite svoju prvu "zelenu" skulpturu

Sa jednim lepim brsljanom, uz pomoc zice, mozete napraviti svoju prvu topijariju (oblikovanu krosnju). Pocnite sa kuglom ili piramidom, a kasnije to mogu biti i slozenije zicane konstrukcije.

Vodenu povrsinu u vrtu sada mozete oplemeniti patuljastim lokvanjima. Pustite u rad pumpu, da bi sprecili razvoj algi, kojima pogoduju velike vrucine.


Priustite sebi minijaturne ruze. Manje su otporne na hladnocu od obicnih, ali pruzaju izvanredan efekat.


Okacite cvijetne korpe sa padajucim vrstama, kakve su plava lobelija, tradeskancija, ukrasni brsljan...

 

Leto je u jeku

Potsjetnik radova za juli

Mislite na Vase biljke

Kada krenete na odmor ni u kom slucaju nemojte zaboraviti zalivanje i orosavanje. Pomoc suseda je uvek dobrodosla, ali automatsko zalivanje ima niz prednosti, pod uslovom da osigurate da sistem korektno funkcionise.


Pre odlaska ucinite i jedan radikalan potez; biljke u zardinjerama i saksijama oslobodite cvijetova. Nemojte zaliti. Cvijetovi bi samo opterecivali biljku, koju niste u mogucnosti svakodnevno zalivati, a dok se vratite, svakako ce procvijetati novi, jos bujniji.


Moze se desiti da listovi, narocito kod zbunja, pocnu da blede. To bez sumnje ukazuje na nedostatak gvozdja i oligoelemenata, pa je potrebno odmah poceti sa prihranjivanjem.


Vreme pogoduje parazitima; oidium, koja razvija miceliju u obliku belih koncica, mineri, koji se ubusuju u stabljiku i crpe sokove, biljne vasi... Potrazite u semenarama sretstva kojima cete na vreme tretirati vase biljke.

Zastitite vase biljke



Dvogodisnje biljke, koje cvijetaju u rano proljeće, u ovom periodu pocinju da formiraju pupoljke za sledecu sezonu. Njima je zato sada neophodno dovoljno vlage i hrane, ali treba strogo voditi racuna da se omoguci slobodno oticanje suvisne vode.


oprobajte se u raznim aranzmanima, igrajte se cvecem

Nije jos kasno da napravite visecu korpicu sa padajucim vrstama biljaka, i okacite je na balkon, iznad kapije, na zid...

Bonsai zudi za svakodnevnim orosavanjem krosnje. Pravilno negovan, poterace nove izbojke. Nemojte se dvoumiti da uklonite sve preterano izrasle grancice, kao i one koje svojim rastom remete zeljenu formu krosnje.

 

 

Leto je u jeku

Potsjetnik radova za august

Posetite rasadnike

Za leto u vrtu bastovani sve cesce preporucuju mediteranske vrste koje krasi obilje intenzivnih boja, kakve su: Solanum, Kalistemon, Bugenvilia, Lovorika... Sacuvace se i za sledece leto ako im tokom zime obezbedite topao zaklon.


Ozilite zbunaste vrste i cvijetnice: oziljavanje ce uspeti, pod uslovom da redovno zalivate i orosavate. Izdrzljive vrste, kakve su Impatiens ili Lovor, ozilice se i u casici vode.

Muskatle, Zalfija i druge zbunaste biljke leti se lako oziljavaju.

Mozete se okusati i u oziljavanju sobnih "ljubimaca"

Desava se da neke biljke, kao Petunija ili Klematis, odjednom propadnu: zalivanjem i djubrenjem moze se postici veca otpornost na napade parazita.


Budite oprezni sa ruzama i vockama. Njima je neophodna redovna nega (okopavanje).


Odstranjujte uvele cvijetove. Oslobodicete biljku, koja ce potom odmah ponovo procvijetati.


Lisce trajnica moze poceti da se susi, a barske vrste, kakav je na primer Bambus, mogu i propasti. Nemojte stedeti vodu za zalivanje.


Puzavice kao sto su Pasiflora, Klematis ili Jasmin u ovom periodu rastu veoma intenzivno, te ne zaboravite da ih orezete.

 

 

Iskoristite poslednje tople dane

Potsjetnik radova za septembar

Pripremite se za unosenje

Povratak sa odmora najcesce zahteva veliko ciscenje. Pocistite travnjak i terasu, gde se, za vreme Vaseg odsustva, nakupilo dosta opalog lisca i cvijetova.


Sobne biljke, koje su leto provele napolju, pocnite da pripremate za unosenje; orezujte granje, cistite lisce, a ukoliko se pojave paraziti uklonite ih specijalnim sredstvima.

Odstranite nekoliko zrna grozdja, kako bi dobili savrsene grozdove; zatim ih ubacite u vrecice, da bi ih sacuvali od insekata i parazita.

Slatki jesenji plodovi

Berite voce od pocetka sazrevanja. Najcesce ce, ukoliko je vreme toplo, vrlo brzo sazreti i na osuncanoj terasi.

Bonsaiju smanjite zalivanje.


Oblikujte svoje "ljubimce"

Orezite topijarne forme, posto su novi izdanci zavrsili rast.

 

 

Usred jeseni smo

Potsjetnik radova za oktobar

Uredjujte i sadite

U gradskoj sredini lisce brzo opada; vec od pocetka mjeseca namece se redovno ciscenje. Poznom jesenjem cvecu produzite vek redovnim podrezivanjem i djubrenjem.


Ne oklevajte da zasadite zimzelene biljke i cetinare u zemlju ili zardinjere. Oni ce sacinjavati zimski dekor Vaseg vrta. To je najbolje uciniti u ovom periodu.


Unesite vrtni namestaj; obratite paznju da ga pre unosenja u podrum operete i dobro osusite.

Leti ukras balkona i terasa, a zimi prozora

Unesite sadnice Muskatli u staklenik ili ih stavite u prozor. Mozete ih, naravno, smjestiti i u podrum.


Ocistite uvelo lisce sa puzavica; ako je potrebno jos jednom ih orezite, kako bi na proljeće novi izbojci iz pupoljaka formirali zeljeni oblik biljke.


Ne zaboravite da ispraznite bazene. Iskljucite vodu za sistem za zalivanje i ocistite pumpe.


Poberite prispelo povrce.


Ocistite cetinare od suvih (smedjih) iglica.

 

 

Stigla je zima!

Potsjetnik radova za novembar

Predupredite hladnocu

Proljećne lukovice zasadite u mesavinu zemlje i peska i pri tom im obavezno obezbedite dobro odvodnjavanje. Nemojte se plasiti da ih posadite vrlo gusto.

Vec sada se mozete pripremiti za prolece


Izvadite Dalije i druge letnje lukovice, koje cete cuvati u suvom podrumu.


Prvi jesenji mrazevi mogu nastupiti vrlo brzo. Na vreme unesite sve biljke koje treba zastititi. Biljke koje idu u podrum na mirovanje maksimalno orezite.


Pripremite slamnate ili plasticne ogrtace za osjetljivije biljke koje ce prezimiti na otvorenom. Iako mogu dobro podneti vrlo ostru zimu, cesto stradaju od iznenadnih temperaturnih padova. Oprez nije na odmet.


Posude koje ste ispraznili energicno ocetkajte i pre ponovnog punjenja dezinfikujte. Beskorisno je cuvati koriscenu zemlju. Osiromasena je, a moze preneti i bolesti.


Saksije sa biljkama koje ostaju napolju odignite od zemlje malim podmetacima. Olaksacete oticanje vode i smanjiti rizik da one glinene popucaju od mraza.

Stize nova godina i bozic, a sa njima nove mogucnosti druzenja sa biljkama

Potsjetnik radova za decembar

Uredite Vasu jelku

Zasto ne iskoristiti terasu da biste se kroz prozor divili Vasoj novogodisnoj jelki. Sa dovoljno velikim busenom i na hladnoci, ona nece izgubiti svoje cetine i na proljeće je mozete zasaditi u vrtu, ili je ostaviti u zardinjeri za sledecu Novu godinu.


Mozete u rasadnicima potraziti Heleborus odorus. Njegovo cvijeće se javlja vec tokom zime, a izrazajno lisce uspesno popunjava prazne prostore.


Lagano ocistite podnozje jelke, spustajuci zile. Prekopajte zemlju i prekrijte je tankim slojem treseta, kako bi cistocu sto duze zadrzali.

Prelistajte casopise kataloge, narocito one sa bogatim asortimanom semenja i lukovica. Uz njih mozete, u hladnim zimskim danima, sanjariti, planirati i svakako dobiti nove ideje.

Pretstavljamo domace casopise koji pisu o temama vezanim za biljke i prirodu uopste


Kada pocnu mrazevi mozete zaboraviti na Vas balkon, pod uslovom da ste dobro zastitili osjetljivije vrste.

 

 

 

ROD SE KROJI MAKAZAMA

Jabuke i kruske nece obilno roditi i imati kvalitetne plodove ukoliko se stabla neredovno i nepravilno orezuju. Rodna stabla pravilnom rezidbom u odredjenoj meri se podmladjuje uklanjanjem starijeg rodnog drveta, koje se zamenjuje jednogodisnjim najproduktivnijim grancicama. Mnogi vocari amateri ne poznaju produktivne osobine rodnih grancica, pa ih nepotrebno uklanjaju i tako smanjuju potencijal rodnosti.


Rodne grancice
Ukoliko je duz starijeg rodnog drveta veci broj naboritih i krutih rodnih grancica, treba ih prorediti na desetak centimetara. Ne smeju se skracivati, vec se uklanjaju do osnove. Vite i rodne grancice uglavnom dopiru do periferije krune, pa ni njih nikada ne treba skracivati, jer se na vrhu grancice nalazi mesoviti pupoljak koji donosi rod. Ukoliko je potrebno mogu se prorediti odsecanjem do osnove. Isto pravilo vazi i za takozvane rodne kolace sa kojih se dobijaju vrlo kvalitetni plodovi. Veoma je bitno da se starije rodno drvo svake godine na odredjenom mestu skracuje. Kako se rodni potencijal (rodne grancice) ne bi centrifugalno udaljavao ka periferiji i ne taj nacin ogoljavale skeletne grane jer se na lukovima savijenih grana mogu da pojave vodopije (nerodni prirast). U unutrasnjost krune cesto ne moze da prodre svetlost pa su zametnuti plodovi sitniji i slabo obojeniji. Zato se u redovnoj zimskoj rezidbi unutrasnjost krune proredjuje, ali se pri tom pazi da se rodne grancice suvise ne udalje ka periferiji.
Oblik krune
Redovnom rezidbom odrzava se zeljeni oblik krune. Ne sme da se dopusti da stablo preraste zeljenu optimalnu visinu, a to je tri-cetiri metra. Stabla visa od cetiri metra se teze odrzavaju. Prilikom rezidbe treba uvek otklanjati vodopije-vertikalne grane koje ne sadrze rodne pupoljke. Odredjenim pomotehnickim merama kao sto je delimicno skracivanje vrha i povijanje do odredjenog ugla i vodopije mogu da se transformisu u rodno drvo, ali ova operacija se izvodi samo ako nema dovoljno rodnih grancica.

 

POSADILI STE VOCKU
STA DALJE
?
Razvice mlade vocke, a njena kasnija rodnost i plodnost umnogome zavisi od radova prvog proljeća posle sadnje.


U vetrovitim krajevima pobija se kolje uz sadnice da bi se zastitile od krivljenja i bolje ucvrstio korjen. Ovo se odnosi i na vocke kalemljene na slabim vegetativnim podlogama. Kolje treba da bude toliko dugacko koliko zajedno iznose visina stabla, dubina riglovanja ili jame i jos 15cm zdravice. Kolje se zbog povecanja trajnosti moze inpregnirati-sirovo kolje potapanjem u 5-postotni rastvor plavog kamena tokom 2-3 dana. Sadnice se za kolac vezuju pri vrhu i oko sredine stabla raznim vezivima u vidu osmice, da se ne bi ostetila kora. Kolje se postavlja s juzne strane, radi sprecavanja pojave ozegotina. Vrh koca ne sme biti visi od buducih ramenih grana vocke da im ne bi smetao u razvoju.
Sadnice posadjene u proljeće obavezno moraju da se zalivaju. One zahtevaju vise truda zbog zakasnjenja u vegetaciji. Najosjetljivije su kajsija, ribizla i leska, jer vegetacija ovih vrsta pocinje ranije. Na zemljiste oko vocke potrebno je rasturiti neko od azotnih djubriva (npr. oko 250gr nitromonkala ili 300gr KAN-a), jer azot povoljno utice na brzi razvoj krune. Zemljiste u vocnjaku se zatim kultivira ili tanjira, cime se razbija pokorica i djubrivo pokriva slojem zemljista. Izuzetak su nitratna djubriva (cilska zastita, kalijumova i kalcijumova salitra), koja ne moraju da se zaoravaju. Vocke se pre pocetka vegetacije oprskaju, dabi se zastitile od uobicajenih bolesti i stetocina.

 

 

BILJNA APOTEKA U VASEM VRTU

Mnoge ukrasne biljke, koje doprinose ljepoti nasih vrtova, imaju i ljekovita svojstva. Iz tekstova Mr Ljubinke Levajic i Svetozara Veljkovica, objavljenih u reviji SUME br. 56, upoznacemo Vas sa nekima od njih.


BREZA (Betula verucosa) - Listovi breze beru se pocetkom leta i suse u tankom sloju na promajnom mestu.
Caj od listova breze povoljno deluje na obolele mokracne organe, upale bubrega, besike ili mokracnih kanala. Potstice izlucivanje tecnosti.
1 kafenu kasicicu lista preliti sa 200 g kljucale vode, ostaviti u poklopljenom sudu 15 min., procediti i zasladiti po zelji. Piti vise puta u toku dana.

GLOG

GLOG (Crategus sp.) - Od gloga se mogu koristiti list, cvijet i plod. Najcesce se prikuplja cvijet sa listom, a susi se u tankom sloju na promajnom mestu.
Koristi se kod blagih oblika "slabosti srca" i blago povecanog krvnog pritiska.
1 kafenu kasicicu lista preliti sa 200 g kljucale vode, ostaviti u poklopljenom sudu 15 min. Piti tri puta dnevno, uvek sveze pripremljen. Pije se 6 dana za redom, pa se sedmi pauzira i tako naizmenicno.

LIPA (Tilia sp.) - Prikuplja se cvijet, zajedno sa priperkom, pre nego se cvijet potpuno otvori. Susi se u tankom sloju na promajnom mestu.
Najcesce se upotrebljava kod razlicitih prehlada i povisene temperature, jer olaksava znojenje. takodje deluje umirujuce i olaksava san.
1 kafenu kasicicu caja preliti sa 200 g prokljucale vode, ostaviti u poklopljenom sudu 20 min. i procediti. U toku dana popiti dve solje sveze pripremljenog caja.

KLEKA

KLEKA (Juniperus communis) - Citava biljka je ljekovita, ali se najcesce koriste plodovi. Ljekoviti su samo potpuno zreli plodovi, ljubicaste boje, dvogodisnji, dok jednogodisnji, zeleni, nisu ljekoviti, te ih ne treba koristiti. Beru se od kraja leta do pocetka zime, a suse na promajnom mestu. Iglice i mlade grane beru se od aprila do kraja juna, usitne i suse na isti nacin kao i plodovi.
Kleka ima baktericidno dejstvo, te se koristi u lecenju infektivnih bolesti pluca. Regulise rad bubrega i pospesuje izmokravanje.

Etersko ulje prodire duboko u kozu, te se koristi u lecenju reumatskih oboljenja, narocito na zglobovima. Regulise rad organa za varenje, koristi se u lecenju zapaljenskih procesa zeluca i creva. Uvarak od iglica i mladih grana otklanja otok nogu i poboljsava cirkulaciju. Kleku treba koristiti obazrivo, jer preterana upotreba moze dovesti do ostecenja bubrega.
1 kafenu kasicicu izdrobljenih klekinja preliti sa 200 g kljucale vode, ostaviti u poklopljenom sudu 10 min. i procediti. Piti 1-2 soljice caja dnevno. Kod zeludacnih i crevnih oboljenja i secerne bolesti pije se nezasladjen. Kod oboljenja organa za disanje moze se zasladiti kasicicom meda ili secera.

 

 

HAJDUCKA TRAVA
Achillea millefolium

Latinski naziv ove biljke u prevodu znaci AHILOVA TRAVA SA HILJADU LISTOVA, zato sto je, po predanju, Ahil, mitski junak, ovom biljkom lecio rane.

Cvijeta od juna do oktobra, a njene cvijetove pcele rado posecuju radi sakupljanja polena. Tom prilikom nogice i celu donju polovinu tela oboje zrkonarandzastim polenom.

 

Raste na susnim do umjereno vlaznim livadama. Osim toga pojavljuje se i pored puteva, na kamenitim mestima, kao i po oranicama i vinogradima. rasprostranjena je od nizijskih do planinskih predela.

PRIPADA NAJSTARIJIM LJEKOVITIM BILJKAMA.

 

Koristi se za lecenje svih stomacnih poremecaja, oboljenja jetre i zuci. Ubrzava krvotok, pomaze kod nekih poremecaja rada srca, leci hemoroide, jaca organe za probavu. Vekovna je upotreba hajducke trave u narodnom ranarstvu. Istucan i fino prosejan list stavlja se na rane, cime se sprecava zagnojavanje i doprinosi brzom zarascivanjui ublazavanju bolova. Caj od ove biljke poboljsava apetit.

 

 

DIVIZMA
blagotvorna za disajne organe

Ovu magicnu biljku, koja kod nas raste kao korov, nosio je Odisej kao zastitu od cini carobnice Kirke. U doba Rimljana smela se brati samo uz magicne reci, a hriscani su osvestanim buketicima, u kojima se divizma obavezno nalazila, kadili kuce na Jovandan...

Impozantna i uocljiva, obavijena zlacanim krunicama, raste uz puteve, po suncanim, suvim, peskovitim zemljistima. Gornja polovina stabljike je klasasta cvast, gusto okicena krupnim zutim cvijetovima, zbog kojih je u narodu zovu jos i kraljevska sveca. Svezi cvijetovi su neugodnog mirisa, a suvu veoma prijatnog, koji podseca na med. Ukus im je slatkast, sluzast. Cvijeta tokom celog leta i jeseni.

Cvijet divizme sadrzi saponin (od koga potice i peckanje u grlu), sluz, secer, malo gume, zute boje krocetina, flavonida, tanina i vrlo malo etarskog ulja.
List i korjen su ljekoviti u manjoj meri, a seme je blago otrovno.

Cvijet se bere preko celog leta i jeseni, po suvom i suncanom vremenu, najbolje rano ujutru, cim ispari rosa. Cvijet se slabo drzi na stabljici - opadne vec drugog dana. Najlakse se beru tako sto se ispod stabljike prostre cisto platno i stapicem blago udari po biljci. tako otpadnu samo casicni listici sa prasnicima.

Ljekovita moc divizme je povezana sa zutom bojom, pa cvijetove ne treba sabijati u korpe, vec susiti u tankom sloju u hladu na prozracnom mestu, kako bi se boja ocuvala. Suvi cvijetovi lako povuku vlagu, pa ih odmah po susenju treba spremiti u staklene posude i cuvati na tamnom mestu. brzo gube ljekovita svojstva, te ih ne treba cuvati duze od godinu dana. Listovi se rasprostiru i suse

  Caj od cvijetova divizme jedan je od najboljih prirodnih lekova za zapaljenje disajnih puteva, promuklost, kasalj, katar bronhija, bronhitis, magareci kasalj... Preporucuje se i protiv astme, nervoze, teskobe, drhtanja, smetnji u srcanom ritmu, grceva u stomaku, bolova u zeludcu i neuralgija... Deluje i kao diuretik.

  U spoljnjoj upotrebi sluzi za lecenje zapaljenih i gnojnih rana, uboja, cireva, lisaja... Isitnjeni i zgnjeceni cvijetovi pomesani sa medom hlade opekotine i izvlace bol.

  Saka cvijetova u litri rakije sredstvo su za masazu kod gihta i reumatizma. Od svezih cvijetova stavljenih u teglu i na sunce brzo ce postati uljasta tecnost dobra za masazu, ali i za lecenje rana (nakapa se i pusti da se osusi.

  Mirisni cvijetovi se upotrebljavaju za aromatizaciju likera.

  Omeksavaju i neguju kozu, pa se primenjuju i u kozmetici, u kremama i parnim kupkama za lice. Jak caj od cvijetova posvetlice svetliju kosu.

  List divizme moze prakticno posluziti u cipelama, kada se potplata smanji

  Od suvo lisca se mogu zavijati cigarete. Njihov dim umiruje grlo, a mogu biti i zamena za duvan.

ZA BOLJI VID I SLUH


Lagano popareni cvijetovi, zavijeni u platnenu vrecicu ili maramicu, prethodno namocenu u uvarak, odlican su oblog protiv svih upala ociju.

Od svezih cvijetova, prelivenih slatkim bademovim ili maslinovim uljem i ostavljenih da odstoje na toplom 4-6 nedelja, dobija se ljekovito ulje. njime se 2-3 putadnevno mazu oci, radi jacanja vida. Gluvoca ili slab sluh mogu se popraviti ako se 3-5 kap kapne u bolesno uvo.

  Suvo lisce i cvijeće moze se smrviti u prah i usmrkavati protiv prehlade.

  Osusena stabljika, namocena u loj ili mazivo, daje dugotrajnu baklju, koja se preliva u duginim bojama.

Ljekovite su sve vrste sa krupnim cvijetovima, dok se sitnocvijetne divizme ne koriste.
Upozorenje: svi delovi divizme, osim cvijetova, blago su otrovni!

 

 

MAZURAN
RODJAK ORIGANA

Mazuran, majoran, vranilova trava ili mravinac (Origanum Vulgare) vec po broju narodnih imena ukazuje da je veoma poznata ljekovita i mirodjijska biljka. Potice iz Indije, odakle se prosirio po arapskim zemljama, Sredozemlju i kontinentu. Ime potice od grckih reci oros - planina i ganos radost, sto aludira na radost sto je izaziva pojavljivanje ove biljke koja raste na suvim livadama i svetlim sumama brdovitih krajeva. U anticko vreme mazuran je dodavan teskim vinima za podsticanje ljubavne zelje i zato posvecena boginji Afroditi. Postojao je tada i obicaj da se mladi parovi ovencavaju vencima od ove trave...

Od mazurana beremo gornje, nadzemne delove u vreme cvijetanja, od jula do septembra. koje skupljamo u snopice i susimo na osencenom, promajnom mestu.

Sadrzi etericno ulje, tanine i gorke materije i zbog toga se koristi kao sredstvo protiv crevnih i zeludacnih tegoba, napinjanja, za dezinfekciju probavnog trakta i zaustavljanje proliva. Zbog ovih osobina najvise upotrebljava kao caj.

Mazuran daje jelima poseban ukus, pa se zato koristi kao zacin za svinjsko, guscije i pacije meso i mahunasto povrce, a zajedno sa bosiljkom daje odlican ukus pecenom krompiru. Pomesan sa kristalnim secerom, vrlo lijepo ga aromatizuje, da je takav secer delikatesan dodatak kolacima.

Srodnik mazurana, takozvani kritski mazuran ili origano, koji raste kod nas na primorju, je nezamenljiv zacin u italijanskoj, a sada i u nasoj kuhinji, jer se koristi za pice i prelive za spagete.

ZELE OD MAZURANA

Oprati jabuke i osusiti, iseci na komade, bez ljuscenja i vadjenja kostica i krckati u posudi sa vodom, sircetom i 3/4 veze mazurana. Masu procediti kroz platno, bez gnjecenja, da zele ne bi bio mutan. Na svakih 6 dl dobijenog soka dodati 450 gr secera. Sok lagano zagrevati mesajuci, dok se secer ne rastopi, a zatim pojacati temperaturu 10-15 minuta, da se zele zgusne. Na kraju sitno iseckati preostali mazuran i umesati u zele. Ostaviti 5 minuta da se prohladi i sipati u male, sterilisane tegle.

Potreban materijal:

2 kg slatkih jabuka
6 dl vode
1,5 dl jabukovog sirceta
velika veza mazurana

Ovaj recept prenosimo iz jednog dobrog engleskog kuvara, gde ga preporucuju kao odlican dodatak hladnoj sunki, ali ga mi preporucujemo kao odlican namaz za hleb sa maslacem.

 

 

KAO U AUSTRALIJI

 

Kada je dalekih sezdesetih godina sa suprugom Darinkom krenuo put Australije, Ratomir Badojevic nije ni sanjao da ce jednoga dana u svom domacinstvu imati bastu sa egzoticnim i juznim vocem. Posle 15 godina rada na drugom kraju sveta, vratili su se u domovinu. U svom selu su, zaradjenim kapitalom, sagradili kucu. U koferu su, pored drugih zanimljivih stvari, doneli i sadnicu kivija i australijskog oraha. Zasadio je kivi pred kucom, umesto vinove loze, a orah, kako red nalaze, iza kuce. Vec narednog proljeća neobicno voce se "primilo".

U velikoj saksiji nikla je brazilska kafa, marakuja - vrsta sitnog limuna iz Juzne Amerike, za koji se veruje da je ljekovit, aronija - vrsta borovnice, kumoj - vocka koja se dobija ukrstanjem jabuke i kruske, a ima ukus ananasa, mnogi zacini... To je domacina podstaklo da pocne da razmislja o prosirenju asortimana i gajenju i drugih vocki kojih jos nema na nasem podneblju. Nabavio je semenje i sadnice papaje, japanske jabuke, fejoje, kineske jabuke, avokada, masline, lovora. Sve to danas raste u lijepo uredjenoj zimskoj basti, stakleniku, na trecem spratu kuce, gde zaticemo i drvo banane! Sa drveta kafe vec Ratomir je vec imao i prvu berbu - prvih 200 grama sveze ubrane kafe.

Hteli smo da probamo ovu kafu, ali nam domacin umesto toga nudi nekoliko zrna. Po onoj staroj: bolje je ribara nauciti da lovi ribu, nego mu dati ulov. nudi nam i nekoliko oraha.
- Malo su drugacijeg ukusa od nasih, kaze, i malo masniji, ali su od njih odlicni kolaci!

Uz pozdrave odlazimo, a da nismo sigurni da smo bas sve upamtili. Secamo se da smo snimili i urmu, japansku musmulu, americku borovnicu...

 

 

DIVLJE JAGODE

Koja je radost kad u sumi ugledamo kao krv crvene divlje jagode medju njenim neznim zelenim liscem. A tek slast za nepca! Ovi ljupki, hranljivi plodovi (lazni, u stvari, jer su pravi plodovi samo spoljne zute semenke) izuzetne su po svojim zastitnim svojstvima. Oni sadrze elaginsku kiselinu - specijalno jedinjenje koje onemogucava izazivace kancera da pretvaraju zdrave celije u zlocudne (kancerogene). Uz to nam donose tako potrebne vitamine i minerale, osvezavaju nas i neguju nasu kozu.

Divlju jagodu su otkrili jos nasi preci u sojenicama, bila je veoma cenjena u staroj Grckoj i Rimu, u srednjem veku su je smatrali magicnom, a od XVI veka lekari su je ponovo poceli prteporucivati za lecenje razlicitih poremecaja.

Lisce sumske jagode, veoma bogato vitaminom C, upotrebljava se kao jedna od najukusnijih i najboljih zamena za ruski caj. Uvarak od lista i korjena istovremeno je jedan od najkorisnijih, jer prociscava krv, podstice rad svih organa, posebno bubrega i smiruje zivce (caj od korjena boji mokracu crvenkasto, ali je to sasvim bezopasno). Oblog od zdrobljenih listova smiruje upale i ubrzava srascivanje manjih rana.

Koprivnjaca

Jagoda ima samo jednu manu - posto je pojedu, osjetljive osobe dobijaju koprivnjacu. Ovu reakciju organizma vecinom izazivaju nepreradjene belancevine koje iz jagoda ulaze u krv. Osjetljive osobe bi trebale da izbegavaju, osim jagoda i jaja, skoljke i cokoladu. Ove osobe slobodno mogu koristiti caj od lista i korjena jagode.

Slatke sumske jagode dozrevaju od maja, a na planinama sve do augusta (rastu do 1300 m nadmorske visine). One su ne samo ukusne, vec i hranljivije od bastenskih. Vise od 400 gajenih sorti nisu prikladne za zdravstvenu primenu.

U divljoj jagodi ima 81% vode (u gajenim sortama i do 90%), 6% secera (gajene su siromasnije), limunske i vinske kiseline, kalijuma, gvozdja, mangana, kalcijuma, fosfora, pektina i obilje vitamina C. Jedna solja ovog voca sadrzi 82 mg vitamina C, a to je 120% preporucene dnevne doze. Ista kolicina ima 2,2 grama prehrambenih vlakana i samo 45 kalorija.

Moris Mesege, francuski travar cije savete rado donosimo, preporucuje kuru jagodama svakom ko pati od lenjih creva, gihta, bolesnicima sa problemom jetre, reumaticarima, nervoznim, anemicnim osobama i svima koji se oporavljaju posle bolesti.

Posto kod jagoda polovina secera postoji u obliku vocnog secera, mogu se ukljuciti u dijetnu hranu secernih bolesnika.

Slatke sumske jagode dozrevaju od maja, a na planinama sve do augusta (rastu do 1300 m nadmorske visine). One su ne samo ukusne, vec i hranljivije od bastenskih. Vise od 400 gajenih sorti nisu prikladne za zdravstvenu primenu.

Za ciscenje lica, odrzavanje koze i svezinu tena, umesto gotovih preparata mogu se koristiti divlje jagode u vidu maski od zgnjecenog ploda ili mleko za ljepotu. Ovo mleko od svezeg soka jagode pomesanog sa malo svezeg kravljeg mleka nanosi se i ostavi nekoliko sati ili celu noc na licu, a potom ispere ruzinom vodicom.

Prirodna zubna pasta

Da li se secate nekadasnje decje zubne paste sa ukusom jagode, pakovane u crvene tube? Mi vam nudimo recept da sami, kod kuce, napravite zubnu pastu i tinkturu za ispiranje usta.

  Stucajte u prah pregrst listova i korjenja sumske jagode, pa ga pomesajte sa prahom od krede. Istrljajte zube i desni suvom cetkicom sa pripremljenim prahom, a zatim isperite. Desni ce ojacati, a zubna gledj postati otpornija.

  Listove sumske jagode nabrane pocetkom leta, kada su vrlo ljekoviti, stavite u rakiju. Tom razredjenom rakijom cesto ispirajte usta u slucaju gnojne upale, krvarenja desni ili loseg zadaha.

Ako sa izleta donesete oziljene izdanke jagoda, mozete ih presaditi u bastu, najbolje pocetkom jeseni. Razmnozavaju se lako i brzo (nemojte ih zaprasivati i djubriti hemikalijama!), ali gube i aromu i ljekovite materije.

U nasoj zemlji rastu jos dve vrste jagoda s jestivim plodovima, koji se, za razliku od obicne sumske jagode, teze odvajaju od lezista. Pucavica, ili turska jagoda, mnogo je sitnija od obicne sumske, a plodovi su slicnog ukusa kao ogrozd. Kitnjaca je snaznija i do 40 cm visoka; plodovi su joj zelenkasto beli i samo na strani okrenutoj suncu crvenkasti, a na povrsini nemaju zrnca.

 

 

LUK VLASAC

Medju petnaestak vrsta divljeg luka koje uspevaju kod nas, izabrali smo da Vam predstavimo VLASAC, poznat i kao drobnjak, cebulcek, pticji luk, sitni luk, snit luk, rezanac... - zacinsku biljku u upotrebi jos od antickog doba.

Vlasac ima neznu lukovicu iz koje izbijaju gusti, veoma ukusni cevasti listovi, plavozelene boje, visoki 15-30cm. Od maja do jula razvijaju se crvenkaste ili ljubicaste poluloptaste cvasti.

Samoniklo raste uz obale reka, na vlaznim livadama, a ponekad se pojavljuje uz mocvarna mesta u velikom broju, pa se po intenzivnom mirisu na luk iz daleka moze prepoznati. sada se dosta uzgaja i u bastama.

Za jelo i zacin upotrebljavaju se sitno iseckani listovi koji se beru od proljeća do jeseni, pri cemu se snop listova reze makazama iznad zemlje, da bi se sacuvala lukovica za sledecu sezonu. Iz nje ce kasnije poterati novi listovi.

 

Vlasac je visegodisnja biljka koja se brzo bokori i vec u prvoj godini obrazuje 30-40 strukova luka. Moze se uzgojiti direktnom setvom semena, rasadom ili deljenjem busena. Ako ne nadjete rasad ili seme, vlasac tokom juna potrazite u prirodi i busen presadite u bastu, na hladovitije mesto.


sadi se vise biljaka u bokoru, na rastojanju 20-30 cm, a u toku vegetacije listovi se rezu 4-5 puta.

Krajem novembra busen se izvadi i presadi u odgovarajucu saksiju, zalije i prenese na prozor ili terasu. brzo ce krenuti novi listovi i tokom cele zime zime davati ukusan i svez vitaminski dodatak.

 

 

KAKTUS KOJI SE JEDE
KORISNA ZABICA


Poznata i kao opuncija, indijska smokva, gospina pogaca, svekrvin jezik, zabica nam leti za rucak nudi svoje cvijetove, s jeseni zrele plodove, a mesnato stablo tokom cele godine.

 

Ova 'bodljikava ljepotica" pristigla je u mediteranski deo Evrope u XVI veku iz Meksika, gde se vec tada uzgajala za ishranu. Odomacila se i kod nas, na Mediteranu i slobodno upeva na osuncanim kamenjarima, a u unutrasnjosti je ljubitelji kaktusa neguju u saksijama.

Zabica spada u grmolike kaktuse. Clancii stabljike su joj elipticni, pljosnati i mesnati, cesto veliki i do pola metra. Ruzicasti ili zuckasti krupni cvijetovi s brojnim laticama razvijaju se po gornjem rubu ogranaka od maja do jula. U jesen sazrevaju kao jaje veliki, socni, crveni, zuti ili ljubicasti plodovi, koji su, kao i cela biljka, obrasli cupercima bodljikavih dlaka.

U narodnoj mediicini upotrebljavaju se svi delovi biljke - plod, cvijet, stablo i korjen. Sok iz stabljike, u kome ima najvise vode, a zatim secera, belancevina, sluzi, vitamina C i organskih kiselina, izvrstan je oblog za omeksavanje i sazrevanje cireva, za uboje, protiv opekotina i upala koze i sluzokoze. Od oveog soka prave se kozmeticke maske za vlazenje lica.

KAKO DA JE NEGUJETE


Ako ste ljubitelj kaktusa i zelite da Vasa zabica bude primerak za uzor, let je drzite na suncanom, toplom i prozracnom mestu. Zemlja treba da je propusna i hranljiva. Zalivajte je od pocetka teranja izbojaka do polovine augusta normalno, a onda, do pocetka mirovanja, stedljivije. Ako je ne koristite u ishrani mozete je prihranjivat djubrivom za kaktuse sve do polovine jula, dva puta nedeljno, a zatim, da bi se zavrsiilo teranje izboja, obustavite. Zim je ostavite bez vode, na svetlom mestu, na temperaturi 6-8*C. Presadite je, po potrebi u proljeće. Razmnozava se reznicama. Mesto reza mora se sust dve nedelje pre nego je posadite!

Cela biljka je delotvorna protiv bolova u stomaku, u obliku desetoprocentnog caja. Cvijetovi se posebno koriste protiiv kolitisa i nadrazenh creva, kao i protiv uvecane prostrate. Caj od korjena pomaze izbacivanju vode iz organizma.

meso zrelih plodova je ukusno, slatko-kiselkasto, socno i jede se sirovo. ri branju i koriscenju treba posebno paziti na sitne bodlje na kori ploda. Najbolje ih je brati u rukavicama, plod uzduzno razrezati i izvaditi socni, mekani deo. Od plodova se mogu praviti dzem i mermelada.

Stabljika se moze peci na rostilju, poput biljne snicle (pri pecenju bodlje se odstranjuju), dok se cvijetovi pripremaju kao spargla.

 

 

RUZMARINE MOJ ZELENI...

Opisan u nrodnim pesmama, ruzmarin (Rosmarinus officinalis) svoju "vezu sa narodom" ni dan-danas nije izgubio: dodjemo li na svadbu, gotovo uvek bicemo okiceni upravo ovom mirisljavom i aromaticnom biljkom.

 

Ruzmarin, neizbezan na svakoj svadbi.

Prava postojbina mu je primorje gde ova zimzelena grmolika biljka moze dostici i dva metra visine.
Ruzmarin se u toplijim krajevima gaji odmah na stalnom mestu u basti, dok se u ostalim krajevima, gajen u saksijama, preko zime cuva u svetlim prostorijama sve do proljeća a zatim iznosi napolje na suncano mesto.
Pogledamo li zemljiste, ova ukrasna i korisna biljka nije olicenje zahtevnosti: vremenom ce se razgranati nasiroko, kako na peskovito-posnoj, tako i na kvalitetnoj podlozi - ukoliko ima dovoljno toplote i svetlosti. Daje plavo-belicaste cvijetove vec od pocetka januara (u primorskim krajevima, a kod nas dosta kasnije) a oni su nosioci one specificne arome meda ukoliko pcelama ponudimo bas ovakvu ispasu.


Osim sto je manje poznata njegova uloga u kozmetici, manje je poznata i njegova ljekovita funkcija. Ljekovito je pre svega lisce, posebno kod tzv. zenskih oboljenja, zatim, bolesti krvotoka i reumatskih oboljenja.
Sto se ruzmarinove estetike pak tice - tesko je nabrojati sve forme i hortikulturna resenja koja on nudi, pocev od obicnog neorezivanog zbuna, preko ucestalih, u poslednje vreme, zivih ograda svuda duz obale, pa do unikatnih stabala bonsai-varijanti.
Bilo kako bilo, ovu biljku lako je razmnoziti.Ovo najbolje uspeva reznicom, mada moze i polozenicom, kao i deljenjem korjena biljke.

 

KAKTUSI

EGZOTICNO VOCE

Verovatno cete se iznenaditi, ali neki od kaktusa, kojih se u stanovima "treba kloniti zbog bodlji", u svojim prirodnim stanistima gaje se u vrtovima i plantazama, a njihovi plodovi koriste se kao ukusno, aromaticno voce.

PITAHAJA
Acanthocereus tetragonus


Porijeklom iz toplih i suvih predela americkog kontinenta. Visina mu je u prirodi oko 3m, sa granama koje se povijaju prema zemlji. Cvijetovi su atraktivni i otvaraju se nocu. Plodovi su krupni, jestivi, slatki, crvenog mesa. koriste se i kao diuretik.

BUCITO
Mammillaria mammillaris


Visine je 15-30cm i ne grana se. Porijeklom je iz toplih i suvih predela Amerike. Cvijetovi su sitni, rasporedjeni kruzno, u jednom redu. Plodovi su spolja purpurno-ljubicasti, slatki, belog mesa, ljekoviti.

DATO
Stenocereus grieseus


Veoma rasprostranjen u toplim, bezvodnim predelima obe Amerike. Raste do visine od 15m. Cvijetovi su crveni, krupni i veoma lepi. Plodovi su crveni, srednje krupni, sa bodljama koje zrenjem opadaju. Jestiv je i sladak, belog ili crvenog mesa.

PITAJON
Cerus hexagonus



Ima ga u toplim, susnim predelima Amerike. Visine je do 15m, uspravnog rasta, razgranat. Cvijetovi su krupni, atraktivni i otvaraju se samo nocu. Plodovi su purpurno-ljubicasti, slatki, belog mesa, ljekoviti.

Porijeklom je sa Mediterana. Visok 3-5m, sastoji se od mnogobrojnih grana koje podsecaju na listove. Cvijetovi rastu po ivici najmladjih grana. Plodovi ovalni, zelenkasti. Meso je slatko i aromaticno, narandzaste boje. Raste i na nasoj obali.

TUNA
Opunta ficus-indica



 

 

BREZA
(Betula pendula)

Breza je drvo umjerenog i hladnog pojasa Evrope, Azije i Amerike. Kod nas raste u zajednici sa drugm vrstama drveca, ili samostalno obrazuje brezove sumarke - brezike. Voli suvo i peskovto zemljiste, kao i puno svetla.

Za brezov sok zna se jos od davnina. I danas se skuplja u mnogim zemljama (Irskoj, Skotskoj, Rusiji, Poljskoj, baltickim zemljama) i koristi u svezem, fermentiranom ili preradjenom stanju. U svezem soku ma do 2% secera - najvise u vreme listanja, dosta kalijuma, kalcijuma i gvozdja. U listovima ima vtamina C, karotina, vitamina E i vaznih minerala.

Sok se skuplja tako sto se na mladom stablu probusi burgijom rupa duboka nekoliko cm, u nju se utakne cevcica, i sok se skuplja tokom narednih 48 sati. Posle toga rupa se zatvori drvenim klinom. Iz jednok stabla se moze dnevno nakupiti oko 4,5 ltara soka, a oko 170 l u sezoni! Cesto busenje istog stabla stetno deluje na drvo, smanjujuci mu otpornost prema gljivicnim zarazama. Po toplom vremenu sok brzo fermentira. Brezov sok mesa se sa vinom secerom, kvascem ili limunom. Moze se piti i kroz cevcicu direktno iz stabla, ali se cesce skuplja u burad, u kojima fermentiranekoliko dana, a zatim koristi. Brezovim sokom moze se razredjivati i vino.

  Lisni pupoljci i sasvim mlad lstovi mogu se koristiti za spremanje corbi i varva.

  Caj od brezovih grancica pravi se tako sto se grancice preliju kljucalom vodom.

  Osusenim listovima i grancicama moze se aromatizovati sirce za salate.

  Unutrasnji deo brezove kore moze se samleti u brasno i dodavati brasnu za mesenje hleba, ili pripremiti kao kasa sa medom.

  Na Kamcatki se usitnjena kora mesa sa kavijarom.

 

 

GRANCICA
Hemerocallis Fulva

U prirodi ovu bilju mozemo naci samo ako podvlja i prosiri se iz vrtova, gde se uzgaja zbog ljepote svoga cvijeta. Grancica je trajnica - perena, porijeklom iz Evrope. Zovu je jos i danica, crveni ljiljan, kukuruscici... Cvijetovi su krupni, narandzasti, izuzetne ljepote, na drskama visine do 130 cm, cvijetaju od juna do augusta. Sigurno je da je grancici mesto u vrtu, ali neko bi rekao i u povrtnjaku!

Grancica se moze koristiti za jelo u raznim oblicima. Jedu je u Severnoj Americi, Japanu, ali je u Evropi njena hranljivost nepoznata.

  Mladi proljećni izdanc mogu se dodavati salatama ili pripremat kao spargla.

  Cvijetni pupoljci kuvaju se i pripremaju kao boranija.

  Cvijetov se mogu pohovati, a osuseni se dodaju kao zacin mnogm jelima.

  Beli, zadebljali podzemnii gomolji vade se u rano proljeće i svezi dodaju salatama, il se kuvaju kao varivo.

Ukoliko mate vrt il dvoriste, na Vama je da odlucite - da li cete grancicu uzgajat kao ukras u vrtu, ili mozda... Kao leju u povrtnjaku.

 

KRASTAVAC U SAKSIJI
Uspesno se moze gajiti i u loncu, kofi ili drugim sudovima.

 

Odrasla biljka u saksiji

Krastavci se, osim na otvorenom polju, u staklenicima i plastenicima, uspesno mogu uzgajati i u stanu, na verandi, zastakljenoj terasi ili drugim osuncanim, toplim i cistim prostorijama.

- Uzgoj je moguc u saksijama, loncima, kofama i raznim drugim sudovima, koji se pune mesavinom bastenske zemlje i pregorelog stajnjaka ili treseta - kaze dr Vukasin Bjelic, docent Poljoprivrednog fakulteta u Zemunu. - Seju se po dve semenke, a posle nicanja u sudu se ostavlja po jedna biljka.

Krastavci imaju veliku potrebu za toplotom, pa vazan uticaj na porast i plodonosenje ima odrzavanje povoljne temperature u prostoriji. Zato treba nastojati da se temperatura u prostoriji ne spusta ispod 20 - 25*C. Za razvoj krastavaca takodje je vazna i temperatura zemljista.
Optimalna temperatura za pravilan razvoj i funkcionisanje korjenovog sistema je 23 - 26*C.

Krastavac takodje ima velike zahteve za vlaznoscu vazduha i zemlje. U zimskom periodu zaliva se svaka 3 - 4 dana, a od proljeća svakodnevno.. Temperatura vode mora biti slicna sobnoj temperaturi.

Biljkama je, takodje, potreban oslonac. Vezivanje moze biti u obliku piramide, ili vertikalno. Najcesce se koriste vertikalni drveni ili plasticni oslonci, jer takav polozaj obezbedjuje dobre svetlosne uslove.

Obavezna je i prihrana biljaka, narocito u periodu plodonosenja, svakih 7 - 10 dana. Svakoj biljci potrebno je 3 - 4 gr NPK djubriva. Osim toga, biljke se povremeno podsipaju mesavinom zemlje i pregorelog stajnjaka. Zasipa se cela povrsina saksije u sloju od 2 - 3 cm. Ovo se ponavlja uvek kada korjenove zilice izbiju na povrsinu - priblizno na svakih 10 - 15 dana.

- Jedna od najvaznijih mera nege krastavaca je orezivanje vreza, cime se regulise rast i plodonosenje biljaka. Glavna vreza se orezuje, odnosno prekracuje kada naraste do vrha oslonca, dok se bocne vreze skracuju na dva lista i jedan plod, ili na tri lista i dva ploda - kaze dr Bjelic.

Dobro odgajena biljka daje 5 - 10 plodova, sto zavisi od sorte, uslova rasta, orezivanja i mnogih drugih cinilaca.

 

 

KAKTUSI "BOCKAJU" EROGENE ZONE

Razne sobne biljke ne samo da su ukras doma, vec "gutaju" i razne stetne materije iz vazduha, darujuci vas kiseonikom.

 


U svakom domu treba da rastu kaktusi, kazu strucnjaci. Sto veci - to bolji! Ovi bodljikavi ukrasi upijaju radioaktivne cestice iz vazduha. Osim toga, kako jos navode, biopolje kaktusa stimulise erogene zone oba pola. Ove"zelene vojnike" treba rasporediti u "prve borbene redove", odmah pored prozora.

Da bi ste dezinfikovali i dezodorisali vazduh u prostoriji, nabavite bar jedan korjencic muskatle. Dokazano je da ova biljka pomaze kod nesanice i glavobolje.


Limun, ili drvo nekog drugog citrusa, mocan je cistac vazduha i veoma dobro utice na vegetativni nervni sistem organizma. Ruza - kraljica cveca, ako raste u stanu zajedno sa bosiljkom i nanom, garantuje cist vazduh u prostoriji.

Naucnici koji se bave uticajem biljaka na ljudski organizam savetuju da se u stanovima gaje i beli i crni luk u jednoj saksiji. Oni prociscavaju vazduh i garantuju miran san, bez nocnih mora. O Vasem zdravlju brinu i "fluidi" persuna celera i mirodjije.

 

ZACINI NA KUHINJSKOM PROZORU

Vec smo pisali o zacinskim biljkama kao ukrasu vrta, ali naravno, puno je onih koji nemaju ni bastu ni vrt, pa cak ni terasu dovoljno veliku da na njoj postave malo veci sanducic u koji bi zasadili svoje zacine. Za sve njih, a naravno i ostale koji vole da im zacini bas uvek budu pri ruci, evo zanimljive ideje.

ovakva mala zardinjera idealna je za prozor

Malo persuna,
jedna cvekla,
jagode,
ruzmarin,
drvce lovora...
I nekoliko belih rada.
I lijepo i korisno!

Na kuhinjskom prozoru, ali i u samoj kuhinji, vrlo efektan ukras bi mogle biti saksije sa zacinima kao sto su persun, mirodjija, ruzmarin... Ruzmarin i mirodjiju posejte u vec pripremljenu saksiju (sloj sljunka, krhotina i sl. radi drenaze, pa zatim saksiju ispunite mesavinom obicne bastenske zemlje, humusa - npr. "Humovit" i malo peska) i seme prekrijte tankim slojem zemlje (1cm). Persun cete teze uzgojiti iz semena, zbog dubokog korjena, ali to i nije problem. Sa korjena persuna koji ste kupili na pijaci odsecite gornji deo sa listovima (od prilike 1cm), skinite velike stabljike sa listovima, a ostavite samo nekoliko sredisnjih malih i taj deo korjena zasadite u saksiju pripremljenu na vec opisan nacin. Saksije redovno zalivajte i stalno cete imati u kuhinji svezih zacina.

 

 

MLADI KROMPIRICI ZA BOZIC

 

Sta mislite o tome da za bozicne praznike, kao deo menija, posluzite ukusne mlade krompirice koje ste sami odgajili?
U prodaji se mozda i mogu naci oni iz uvoza, ali njhova cena?!


Ovo sto vam mi predlazemo kosta koliko plasticna kofa (moze i stara) i tri krtole ovogodisnjeg ranog krompira. Postupak je sledeci:

Treba samo kofa, zemlja i krtole krompira.

  Dno plasticne kofe probusite za drenazu;

  postaviti tri krtole srednje velicine na sloj komposta (bastenske zemlje) od 10cm. Krtole prekriti sa 10cm istog komposta.

Povremeno nadjubrite tokom rasta.

  zaliti i postaviti posudu na svetlo mesto.

  postepeno dodavati zemlju dok ne napunite kofu;

Prijatno!

  nekoliko puta, tokom rasta, nadjubrite zemlju;

  posudu ispraznite pred bozic.

 

 

 

I Zabok je grad lavande
Božena Štokan, vraćajaći se iz Švicarske, donijela je planinsku lavandu, pa Zabok otad konkurira Hvaru
     Svojedobno smo posjetili gospođu Boženu Štokan u Zaboku, kada je, vraćajući se iz švicarskoga alpskoga mjesta Erlembacha nedaleko od Simmentala, donijela kultivar lavande koji masovno ukrašava taj kraj. Otad je prošlo nekoliko godina, a zahvaljujući vrtlarskim sklonostima te medicinske sestre lavanda je, gotovo se može reći, postala i zaštitni znak Zaboka, pa rastu već cijele živice.
    - Ovaj kultivar otporan je na hladnoću, uskolisan je i jako lijepa mirisa, a cvijet berem kada je u punome cvatu, kaže gospođa Božena, koja nas je ovih dana pozvala da to i vidimo. Njezin je "patent" kombinacija lavande s drugim biljkama, posebice ružama, što smo i snimili u njegovanu parku gospođe Zorice Frančec-Capar.
    - Uzgajam razno bilje u malome stakleniku, sve što se može razmnožavati vegetativno, reznicama. Kušala sam razne metode, ali najbolje je grančice odrezati u kolovozu, nabosti u dobru mješavinu kvalitetna supstrata, zemlje i pijeska, te kada se zažile sljedeće godine presaditi u lončiće.
    Tako uzgajam lavandu, buksus, santolinu, eukaliptus, kane, lovorvišnju, hortenziju, forziciju, pampas-travu, juku i drugo bilje. Najsretnija sam kada se mojim biljkama može ukrasiti neki lijepi prostor, kaže gospođa Štokan, koja za biljke nađe vremena i usprkos odnedavnim dežurstvima u zabočkoj bolnici.

 

 

EGZOTIČNI PLODOVI MOGU SE JESTI I RAZMNOŽITI
Avokado kao ukrasno drvo u loncu
Čitateljica Edita Varfen iz Zagreba željela bi uzgajati avokado u obliku malog ukrasnog stabla u loncu
    Čitateljica Edita Varfen iz Zagreba željela bi uzgajati avokado u obliku malog ukrasnog stabla u loncu.
    Drvce avokada pokušajte uzgojiti iz sjemenke.
    Neposredno prije sjetve izaberite posve zreo plod - bjelkastožuto meso mora biti tako mekano da se pri sobnoj temperaturi lako razmazuje, a kožica tvrda, čvrsta, vrlo tamno zelena, smeđa ili čak ljubičastocrna kod nekih sorti - i oprezno ga razrežite do sjemenke, polovice razdvojite rukama i žlicom izvadite sjemenku. Ne čistite je nožem nego prstima operite pod toplom vodom.
    Utisnite tri čačkalice i položite ju, proširenim dijelom prema dolje, na čašu ili staklenku napunjenu vodom tako da bude uronjena samo 2,5 cm.
    Pri 20 stupnjeva Celzijevih, na lagano zasjenjenu mjestu, za 4-6 tjedana sjemenka će se raskoliti i pojavit će se izbojak i korijenje.
    Kad mladica naraste 20 cm i razvije se nekoliko listova, prikratite ju na pola, a kad korijenje odeblja i lišće ponovo naraste, posadite mladi avokado u lončić promjera 10-15 cm u mješavinu za cvijeće bogatu humusom, ostavivši da polovica sjemenke viri van. Pazite da ne oštetite korijenje koje je veoma osjetljivo. Smjestite avokado na prozorsku klupčicu koja je cijeli dan dobro osvijetljena. Kako biste spriječili izduživanje izbojaka i oblikovali lijepo nisko razgranato stabalce, biljku povremeno prikraćujte i otkidajte vrhove izbojaka (uštipnite noktima dok su mekani).
    Zalijevajte redovito, ali umjereno, jer avokado ne podnosi premokro tlo. U početku nije potrebno prihranjivanje, tek nakon 4 mjeseca počnite prignojavati tekućim gnojivom jednom na tjedan, počevši s četvrtinom preporučene količine. Avokado presadite u veći lonac tek kad se korijenova bala posve razvije. Ljeti neka bude na balkonu ili u vrtu na suncu sve dok noćne temperature ne budu niže od 0Đu00B0C, a zimi u svijetloj prostoriji pri 5 stupnjeva Celzijevih. Dok avokado miruje, ne gnojite ga. Svake godine u veljači stabalce orežite, a ljeti redovito uštipavajte vrhove da ne bude previsoko.
    Cijeli postupak možete i malo pojednostavniti tako da svježu sjemenku avokada - klijava je samo jedan mjesec i ne smije se osušiti - ljeti položite na vlažnu zemlju u balkonskom sandučiću s pelargonijama koje svaki dan zalijevate ili ispod grma u sjenovitu dijelu vrta i jednostavno pričekate da nikne. Avokado iz sjemena može procvasti za 5-13 godina, no uzgojite li samo jednu biljku, ne nadajte se plodovima jer je stranooplodan. Bude li sreće, možda se razvije pokoji plod i bez oplodnje jer je u avokada i to moguće.

 

 

RUŽIČNJAK U PROLJEĆE

Želimo li da nam ružičnjak obilno i redovito cvjeta, trebamo u njemu na vrijeme obavljati sve poslove u tijeku godine. Počinjemo s radovima u proljeće, s kojima ne treba žuriti, već moramo pričekati da se tlo dovoljno ocijedi i prođe opasnost od jačih proljetnih mrazeva. Uz to, treba pričekati da krenu prvi izboji, da bi i na najnižim pupovima mogli uočiti koji su izboji preživjeli, a koji odumrli od hladnoće.

Gnojidba i obrada tla

Nakon rezidbe i kad je svo granje uklonjeno s gredica, treba obaviti gnojidbu. Od naših ruža očekujemo zdravi i jaki rast uz obilno cvjetanje i po mogućnosti cijelo ljeto. Nove izboje i cvjetove ruže stvaraju samo ako ih pravilno i obilno hranimo, odnosno gnjimo.

I same ruže govore o svom stanju. Ako su zdrave i snažne, tada ste ih obilno i pravilno gnojili. Ishrana mora biti obilna i izbalansirana. Dobro je dodati im kombinirano organsko i mineralno gnojivo. Od organskih gnojiva najbolje je upotrebljavati dobro fermentiani stajski gnoj ili kompost od glista u količini od 5-7 litara po četvornom metru.
Mineralni gnoj ne treba sadržavati klor jer on izrazito šteti ružama.

Njega tla

U jesen je trebalo ružičnjak grubo preštihati. Ako je to učinjeno, u proljeće je dovoljno poravnati tlo vilama za štihanje i grabljama. Na gredicama koje nisu u jesen obrađene treba u proljeće obraditi prikladnim alatom. Postoje za tu svrhu vile za ruže s dva uska radna noža. Širi se prostori mogu obraditi vilama za štihanje. Običnom štihačom previše se oštećuje korijenje.

Proljetna sadnja

Sadnja se može obavljati čim se tlo u proljeće prosuši i odmrzne. U primorskim područjima bolje je sadnju obavljati u jesen, ili ovisno o meteorološkim prilikama do sredine veljače. Pri kupnji sadnica treba paziti da one budu kvalitetne, stoga valja kupovati u rasadnicima gdje se kontrolira zdravstveno stanje.
U trgovinama se često prodaju sadnice s lijepim sličicama i uputama, prevučene voštanom zaštitom od isušivanja. Na izgled je sve u redu, ali voštana zaštita ne može mjesecima u toplom i suhom prostoru zaštititi sadnice od isušivanja, pa je na kraju primitak ovakvih sadnica slab. U velikim rasadnicima sadnice se zimi čuvaju u rashlađenim prostorijama na temperaturi od nula do 1 Celzijevih stupnjeva uz 98 posto zračne vlage. U manjim rasadnicima sadnice se čuvaju zatrapljenje u klijalištima ili u polju.

Kupujemo li biljke s otvorenim korijenom, svakako ih prije sadnje treba prikratiti, i to korijen i nadzemne izboje. Jače izboje treba prikratiti za oko 10 cm, slabije nešto kraće. Na korijenu treba obnoviti rez do zdravog tkiva. Sve preslabe ili isušene dijelove na nadzemnim izbojima treba ukloniti.
Biljke kupljene s tresetnim lončićem ili balirane mahovinom sade se bez odgrtanja korijena. Sadnice u plastičnoj vrećici postave se na mjesto sadnje i tu se oprezno razveže ili potrga vrećica i ukloni. Ponekad se iznad mjesta cijepljenja nalazi ostatak podloge. Njega treba oštro odrezati da mjesto oplemenjivanja bude oko dva prsta ispod površine tla.

Nakon sadnje ruže treba obilno zaliti i nagrnuti. Kod jsenske sadnje zagrtanje služi kao zaštita od sunca i vjetra. Kad pupovi bubre i i zboji počinju izlaziti, biljke trebaodgrnuti. Izaberite za to tmuran dan bez sunca. U proljeće posađene ruže u slučaju suše treba prema potrebi zalijevati. Prignojiti se može tek onda kad porast bude malo jači.

Rezom do ljepote

Kad govorimo o orezivanju ruža teško je dati dobar savjet jer različite vrste ruža različito rastu i različito se orezuju. Općenito možemo reći da se rez obavlja na visinu od 30-60 c,. Rez mora biti obavljen ukoso, barem 5 mm iznad zadnjeg pupa i okrenut suprotno od pupa kako se ne bi slijevala voda. Zadnji pup mora biti korjenut prema van kako ne bi došlo do zagušenja grma. Pri rezidbi uklanjamo sve suhe i polomljene grančice, kao i one koje rastu prema unutrašnjosti grma. Obično u grmu ostavljamo 5-6 grana koje tijekom ljeta čine kostur, no ako je grm skladno oblikovan možemo ostaviti i desetak grana.

Orezivanje prema tipovima ruža
Ruže čajevke rezom skraćujemo na polovicu a po potrebi uklanjamo do dvije trećine grma.
Penjačice režemo tako da uklonimo trećinu grma. Obično se grm samo prorjeđuje uklanjanjem suhih i polomljenih grana.
Florbunde režemo kao i čajevke, no rastu nešto gušće pa ih rezidbom prorjeđujemo.
Poliante prikraćujemo na 30 cm visine i prorjeđujemo.
Minijaturne ruže malo prikraćujemo i prorjeđujemo, 
dok grmolike ruže prikraćujemo na visini oko 70 cm i rezidbom uklanjamo suhe i slomljene grane.

Termin lukovica pripisuje se obično svakoj biljci koja ima odebljali bazalni dio. A da li je to zaista tako? Nije.
Samo jedna skupina biljaka ima pravu lukovicu i u nju spadaju narcisi. Druge biljke imaju tvorevinu nalik lukovici koja im također služi za spremište hrane koja će im omogućiti ponovni razvoj iza perioda mirovanja. Nakon perioda cvjetanja, lukovice je potrebno izvaditi iz zemlje i prosušiti te pohraniti na suho, tamno i prohladno mjesto zaštićeno od mraza.

Na ovom mjestu dajemo pregled vrsta 'lukovica' sa karakterističnim predstavnicima.

NARCISI
Narcissus

KORIJEN: Narcis ima pravu lukovicu. To je kratka podzemna stabljika na bazalnom proširenju, okružena mesnatim listovima. U te se listove odlaže hrana kao u spremište. Vanjski listovi su suhi. Sa strane rastu male lukovice koje se kasnije odvajaju.
TLO: rastresito zemljište - baštenska zemlja pomiješana pijeskom i tresetom.
SADNJA: Lukovice se sade u jesen, plitko na dubinu 10-16 cm.
CVJETANJE: cvjetaju u periodu april - juni. Iza cvjetanja, kada požute što je znak da je lukovica zrela, listovi se otkidaju. Cvjetovi su žuti, bijeli ili dvobojni, mirisni. Stabljika visoka 25-50 cm.
POLOŽAJ: sunčano mjesto ili u lagana sjena 

GLADIOLE
Gladiolus hybridum

KORIJEN: Gladiole nemaju pravu lukovicu već zadebljali podzemni dio stabljike. Površina je također pokrivena suhim listovima. Spremište hrane je u odebljalom tkivu a ne u listovima kao kod prave lukovice. Nova "lukovica" se formira na vrhu stare. Kroz smežuranu staru "lukovicu" s gornje strane raste nova iza cvatnje. 
TLO: gladiola voli rastresito, dobro drenirano i nagnojeno zemljište obogaćeno fosforom i kalijumom; dobro je dodati zemljištu po 1 m2 8-10 kg zrelog stajskog gnojiva; (Ove radove treba obaviti u jesen!)
SADNJA: u aprilu, a u južnim predjelima tokom zime, na dubinu 25-30 cm i međusobni razmak od 15-20 cm
CVJETANJE: od maja do septembra, ovisno o sorti i vremenu sadnje. Cvjetovi su krupni, raspoređeni u klasove, bez mirisa, najrazličitijih boja; Stabljika visoka 1,5 m.
POLOŽAJ: voli sunčane položaje.

IRIS - PERUNIKA

KORIJEN: Iris ima korijen koji se zove rizom. To je puzajuća podzemna stabljika koja je odebljala od spremljene hrane. S gornje strane stabljike rastu listovi i cvijet, a sa donje su korjenčići. Rizom se dijeli tako da se reže na komadiće (odsječke) koji moraju imati bar jedno oko - pup. 
TLO

SADNJA: sade se plitko i dijele u julu i oktobru
CVJETANJE: tokom proljeća do jeseni, ovisno o vrsti
POLOŽAJ

 BEGONIJA
Begonija tuberosa hybr


KORIJEN: Begonija ima podzemni organ koji se zove gomolj. Gomolj je kratka odebljala podzemna stabljika koja je isto kao i druge podzemne tvorevine namijenjena spremanju hrane. Gomolj izgleda kvrgasto i ima pupove. Dijeli se (reže) kao rizom. Obilno ih zalijevajte.
TLO: mješavina humusne zemlje, komposta i pijeska
SADNJA: begonije se sade plitko (samo ih treba prekriti zemljom) uz obilno zalijevanje u cvjetne lončiće u rano proljeće, 6 sedmica prije nego se mogu iznijeti na otvoreno (balkon ili vrt) ili sjenovito mjesto.
CVJETANJE: juli - septembar; cvjetovi su pojedinačno bijeli, tamno narandžasti, crveni; Visina stabljike 15-50 cm.
POLOŽAJ: cvjetne aleje, stanovi, prozori i terase

KANE
Canna indica

KORIJEN: Kane ima podzemni organ koji se zove gomoljasti rizom. Ako je rizom razgranat ima gomolje na kraju svake grane. 
TLO
: dobra plodna zemlja pomiješana sa pijeskom
SADNJA:  sade se tokom maja i juna na zaštićeno mjesto (kasnije se prenose na otvoreno), na dubini 20 cm i međusobnom razmaku od 40 cm
CVJETANJE: cvjetaju u krupnim cvjetovima žarkih boja (ružičasta, narandžasta ili crvena) bez mirisa tokom ljeta do kasne jeseni; visina stabljike 100 cm.
POLOŽAJ:  sunčana mjesta kao centralni dijelovi cvjetnih aleja ili za ivičnjake

DALIJA - GEORGINA
Dahlia variabilis

KORIJEN: Podzemni dio dalije je gomoljasti korijen u čijim odebljanjima je spremište hrane. Dijeli se tako da se odreže gomolj koji na staroj stabljici ima pup.
TLO: plodno, hranjivo zemljište, u jesen dobro pripremljeno
SADNJA: sadi se u proljeće, april - maj na rastojanju 40-50 cm za sitne i 50-100 cm za krupne sorte uz postavljanje oslonca za rast
CVJETANJE: cvjeta u lijepim žarkim bojama , jednobojni ili šareni, u periodu maj - jesen; visina stabljike 60 -200 cm
POLOŽAJ: sunčana do slabo sjenovita mjesta koja su zaštićena od jačih vjetrova
ZALIJEVANJE: poslije sadnje zalijevanje nije potrebno, ali nakon početka intenzivnog rasta i u sušnom periodu treba intenzivirati zalijevanje

 

 

 

Vrijeme ruža

 

SADNJA
Kada više nema opasnosti od jakih mrazeva, vrijeme je za sadnju ruža. Kupljene sadnice najprije namočite u posudi s vodom kako bi povratile vlagu izgubljenu tokom transporta. Prije sadnje skratite sve, a pogotovu oštećene dijelove korijena tako da im je ukupna dužina oko 30 cm. I nadzemne izdanke treba skratiti da dođu u ravnotežu s korijenom. To je najvažnije kod čajnohibridnih vrsta ruža.
Izdanke kratite tako da ograničite njihov broj i broj oka. Ako ima više od četiri izdanka, potpuno ih odrežite, no najbolje je da ostanu tri. Svaki izdanak skratite toliko da ostanu na njemu tri do četiri oka. Dobar korijen u početku rasta na ovom mjestu može podnijeti rast tri do pet oka. Ako uz to ostavite četiri do šest oka kao rezervu, imat ćete 11 do 13 oka ukupno koje smijete ostaviti na presađenoj sadnici, odnosno, izdanke valja za toliko skratiti. Ako su pak na sadnici samo dva izdanka, manj ih skratite vodeći računa o ukupnom broju oka.
Odmah nakon sadnje izdanke zagrnite zemljom kako bi usporili rast oka, a dali više vremena korijenu da započne rasti. Na kraju, ne zaboravite sadnicu dobro zaliti vodom.
Izdanke penjačica ili parkovih i botaničkih ruža dovoljno je skratiti za polovicu. Kod ostalih vrsta pazite da na izdanku ostane do pet oka.
Sve ruže osim botaničkih vrsta tjeraju duboko korijenje i traže položaj s mnogo sunca i mnogo krečnjaka u tlu. Ne valja ako ih zaklanjaju i ograničavaju susjedne biljke, trajnice ili drveće. Izdašno gnojenje kompostom i zrelim stajskim gnojem ruže će vam uzvratiti ljepotom i bogatim cvjetanjem.

 

OBREZIVANJE
Ranijih godina posađene ruže sad treba obrezati. Grmolike ruže obrezujemo na srednju visinu, uvijek jedan do dva cm iznad oka, jer se mjesto reza osuši a s njime bi se osušilo i oko ako je preblizu. 
Čajnohibridne vrste skratite za trećinu što obično spada u kategoriju niskog obrezivanja. Polyanthe i floribunde na sličan način, a to će znatno pojačati rast kada u proljeće zatopli.
Višegodišnje, dobro izrasle i snažne ruže bez obzira na vrstu dovoljno je skratiti na srednju visinu. Smrznute i preguste, pogotovo u sredini grma izrasle izdanke, treba potpuno odrezati. Pametno je odrezati i sve slabe izdanke.
Visoko rezanje postiže se kad na pojedinom izdanku ostavite najmanje sedam - osam oka. Cvjetovi će se tada pojaviti najranije, ali je ovakva rezidba opravdana samo kad želimo u jednoj sezoni dobiti mnogo cvjetova slabije kvalitete. Nije ipak preporučljivo ići na visoku rezidbu kroz više sezona uzastopno, već naizmjence treba primijeniti i nisko ili srednje obrezivanje.
Kod penjačica, parkovih i botaničkih ruža obrezuju se i čiste ocvali i bescvjetni izdanci. Ako namjeravate izmijeniti rast i oblik, treba obrezivati ljeti kad grmovi prestanu cvjetati.

 

 

 

 

 

Sadnja i veličina rupe za čajnohibridne sadnice ruža. 
Mjesto kalemljenja (a) treba doći najmanje 3 cm ispod površine zemlje. Na dno jame (b) nasipajte humus, a samo dno oblikujte kao mali humak (c).

Uz ružu stablašicu pri sadnji postavite i potpornu motku (a). Njen vrh treba doći ispod krune. Motku treba postaviti tako da dođe na onu stranu odakle pušu najjači vjetrovi (b). Dobro je donji dio motke impregnirati, npr. laganim spaljivanjem na plamenu. Kod presađivanja sadite ovu vrstu ruža na istu dubinu na kojoj je bila ranije posađena (d). Na dno jame nasipajte humus (e).

Sadnja ruže penjačice.
Korijenje položite u jamu, ali uvijek tako da gleda (b) suprotno od zida ili ograde po kojoj će se ruža penjati (a). Na dno jame nasipajte sloj humusa (c).

Orezivanje ruža:

  • nisko
  • srednje
  • visoko

 


[vrh]

 

GLAVNE VRSTE I SVOJSTVA RUŽA

Tip

Oblik cvijeta i grma

Vrijeme cvata

Čajnohibridne

Veliki, bogati i mirisni

Cvatu cijelo ljeto, zahtjevne

Polyantha i floribunda

Velike latice, bez mirisa, osrednje zahtjevne

Cvatu cijelo ljeto bez stanke

Grmolike

Više i snažnije, velike latice bez mirisa, osrednje zahtjevne

Cvatu cijelo ljeto

Parkovske i botaničke ruže

Visoke 1,5 - 2,5 m, nemaju velikih zahtjeva

Cvatu samo jednom godišnje

Penjačice

Visoke 2 - 6 m, nisu posebno zahtjevne

Neke cvatu samo jednom, a druge više puta godišnje

 

 

KALENDAR RADOVA

JANUAR [SIJEČANJ]

Redovno kontrolirajte da li su ruže dobro zaštićene
Ukoliko je napadalo mnogo snijega, treba ga otresanjem osloboditi sa grana crnogorišnog i ukrasnog drveća
Ljetno bilje sklonjeno u podrum ili neki kutak u garaži, kao što su pelargonije, fuksije, viseći karanfili, oleander itd treba povremeno očistiti i lagano zaliti vodom.

FEBRUAR [VELJAČA]

Napravite prvi rez na živici. U ovo vrijeme već možete saditi reznice živice i ukrasnog grmlja.
Sijte ljetno cvijeće u klijališta ili u posudice u sobi
Tko u jesen nije stigao posaditi tulipane, može to uliniti do kraja ovog mjeseca ukoliko zemlja više nije smrznuta
Ako jako zatopli, cvijeće koje prezimljava u vrtu treba prekriti kako ne bi prerano potjeralo
Prozračite prostor gdje prezimljavaju pelargonije (geranije) i drugo kako im ne bi bilo pretoplo.

 

APRIL [TRAVANJ]

U travnju se, dakako, sije i trava. Za sjetvu odaberite suh dan bez vjetra. Po kvadratnom metru sije 40 do 60 grama sjemena. Posijano sjeme lako povaljajte ili ugazite i redovno održavajte vlažno tlo. Stari se travnjaci prvi put kose u aprilu, a nakon toga zalijevaju i gnoje.

MAJ [SVIBANJ]

Krajnji je rok da se zasije ljetno i jednogodišnje cvijeće, ako to već niste uradili u prošlom mjesecu. Poslije 15 maja u našim krajevima nema opasnosti od mraza pa se mogu saditi pelargonije, petunije, salvije itd
Divlje izboje na ružama treba redovno rezati da nepotrebno ne iscrpljuje biljku.
Posao koji nikako ne smijete zapostaviti je redovno razrahljivanje zemlje i uklanjanje korova, osobito nakon kiše, kad se površina zemlje osuši i stvori tvrda korica.
Vrijeme je za sjetvu trave, zasijte ćelava mjesta i općenito posvetite više pažnje travnjaku.
Sredinom mjeseca možete iznijeti van cvijeće i ukrasno bilje koje uzgajate u sanducima.

JUNI [LIPANJ]

Najviše brige zadaje borba sa štetočinama i korovom. Redovno okopavanje i uklanjanje korova najviše će pridonijeti dobrom osjećaju i zdravom rastu cvijeća. Osim hemijskih sredstava, štetnike uništavaju još i pojedini kukci (buba mara, pauci) i životinje (jež, žabe).
Ruže nakon prve cvatnje ne smijemo preoštro rezati prije nego ponovo cvatu. Ocvale cvjetove treba odmah ukloniti da se nepotrebno ne stvaraju plodovi i troše sokovi biljke. Ruže i cvijeće u cvatu zahtijeva redovnu prehranu i zalijevanje.

JULI [SRPANJ]

Ruže pognojite posljednji put ove sezone. To će pomoći da izboji dobro sazriju kako se ne bi zimi smrzli. Sad je vrijeme ia za cijepljenje ruža, množnje perunika dijeljenjem, te za iskop lukovica tulipana, narcisa i zumbula jer sada su potpuno sazreli. Ocvale cvjetove redovno otkidajte kako se nepotrebno ne bi stvaralo sjeme (i trošila hrana biljke).

AUGUST [KOLOVOZ]

U augustu nema mnogo posla, ali treba skinuti ocvale i osušene peteljke. Sada isplanirajte šta ćete i gdje saditi ujesen, npr. lukovice i zimzelene biljke, ili pak eventualno urediti novi travnjak.
Doduše, to je posao za septembar, ali možete se već sada pripremiti. Krajem mjeseca ocvale trajnice razmnožite dijeljenjem: lopatom ili nožem režite snop korijena sa stabljikama na nekoliko dijelova. Presadite na gredice dvogodišnje sorte koje ste zasijali u julu (maćuhice, tratinčice, spomenak, itd.) 

SEPTEMBAR [RUJAN]

Sade se lukovice koje će cvjetati u proljeće i presađuju dvogodišnje biljke zasijane u junu (maćuhice, tratinčice, spomenak, itd.). Doduše, lukovice se mogu saditi i u oktobru, ali je to bolje učini sada, da se stignu dobro ukorijeniti, pa će na proljeće biti ljepše, ali ne pliće od 5 cm. One najveće lukovice možete posaditi i 20-30 cm duboko. Dobro je nakon sadnje poriti zemlju 10-15 cm debelim slojem lišća ili borovih grančica kako ih ne bi uništio jači rani mraz. 

OKTOBAR [LISTOPAD]

Još možete saditi cvjetne lukovice;
Sada je pravo vrijeme za sadnju ukrasnog grmlja;
Izvadite gomolje cvjetnih lukovica koje nisu otporne na studen: dalije, gladiole, begonije, kane.
Pelargonije maksimalno skratite i preselite u zatvoren, negrijani prostor, po mogućnosti bliže svjetlu. Važi pravilo: što je mjesto svjetlije, trebalo bi biti toplije, a ako je tamnije i temperatura mora biti niža.
Posljednji put pokosite travnjak, pa sve zajedno s opalim lišćem pograbljajte i stavite u kompost.
Gredice prekopajte i ostavite u velikim grudama da zemlja dobro promrzne preko zime. Tamo gdje ćete u proljeće saditi ruže i biljke s dužim korijenjem okopajte zemlju na dubinu dvije lopate.

 

NOVEMBAR [STUDENI]

Osušene lukovice i gomolje izvadite iz zemlje i spremite. Okopajte ukrasno grmlje, zagrnite ruže, a mjesta gdje su posađene lukovice proljetnog svijeća (tulipani, narcisi, zumbuli, itd.) prekopajte kako biste ih zaštitili od smrzavanja. Za proljetni travnjak, već u novembru pripremite zemlju: okopajte je, povadite korov i pognojite.

DECEMBAR [PROSINAC]

Gredice koje namjeravate zasaditi već u februaru pokrijte lišćem da se zemlja ne smrzne u dubini. Ako se nije smrzla, početkom mjeseca iskoristite topliji dan pa obilno zalijte crnogorično drveće. Trava treba biti u zimu kratko podšišana. Ako je  razmjerno toplo vrijeme utjecalo na njen rast, malo je pokosite, a pokošene vlati pokupite i stavite na kompost.

 

 


BREZA
(Betula verucoza)
bela breza, srebrna breza

Sjajnobela kora čini je sasvim drugačijom od ostalih lišćara, što čak i najslabijim poznavaocima biljnog sveta omogućava da brezu razlikuju od ostalog drveća. Tome doprinosi svakako i njena "popularnost", jer ova vrsta raste kod nas od prirode ali se i izuzetno mnogo gaji.

Breza moze porasti do 30 m u visinu. Njena siroka rijetka krosnja stvara laganu senku ugodnu za boravak ljudi i zbog dovoljne količine svetla ispod nje se mogu posaditi i druge biljke.

Breza je jedna od vrsta koje vrtu stalno daju novi izgled. U proleće, u vreme listanja, razvijaju se ženske cvasti u obliku resa. Zadržavaju se na granama do polovine leta. Svetlozeleni nežni listovi breze počinju da se pojavljuju u Martu - Aprilu i zadržavaju se dugo na stablu.
U jesen peomjene boju tako da čitavo stablo postane zlatnožuto. Već u jesen na vrhovima grančica formiraju se muške viseće cvijetne rese, pa grane ni preko zime nisu gole.

Breza se može saditi pojedinačno, u "gnezdo" - više sadnica u istu sadnu jamu, u grupama i u kombinaciji sa drugim vrstama. Bela boja njene kore privlači pažnju tokom čitave godine i do punog izražaja dolazi kada se posadi sa četinarima tamnozelenih iglica.

 

OMORIKA
(Picea omorika)
pančićeva omorika, srpska smrča

Za omoriku se isprva znalo samo na osnovu pominjanja u narodnim pesmama i njeno se ime moglo naći u Vukovom rečniku. Iako je bilo podataka o ovom četinaru, Josif Pančić (koji ju je otkrio i opisao), svojevremeno je izjavio kako je prilično muke bilo potrebno da omorika zaista i bude pronađena u prirodi.

Mada se smatra da je nekada bila mnogo šire rasprostranjena, omorika danas od prirode raste samo u nekim delovima bivse Jugoslavije. To je naša najinteresantnija i najlepša četinarska vrsta i neki je smatraju najlepsim četinarom Evrope.

 

Omorika može dostići visinu od 50 metara. Usko piramidalna krosnja čini je vrlo privlačnom i upadljivom, zajedno sa dugim elegantnim malo povijenim granama. Četine su tamnozelene, sa donje strane plavičastobele, tako da čitavo stablo izgleda srebrnozeleno. Ukras predstavljaju i viseće šišarke koje su ljubičaste dok su mlade, a kada sazru (u oktobru i novembru) postaju sjajne, crvenosmedje.

Pančićeva omorika odgajena u rasadniku dobro podnosi gradske uslove (dim, prašina, gasovi). Dobro podnosi mraz i sušu. Od nje se uspešno formiraju vetrozaštitni pojasevi. Može se saditi pojedinačno i u grupama, kao i u kombinaciji sa drugim vrstama drveća. Pošto omorika spada u zimzelene vrste izvanredno će izgledati posađena zajedno sa lišćarima koji imaju svetliju boju lista i kore.

 

 

 

TISA
(Taxus baccata)

 

Osnovna vrsta je zimzeleno drvo, koje dostiže i do 15m visine Ima veoma gustu krošnju i četine, veliku moć regeneracije i izuzetno dobro podnosi orezivanje, što je čini pogodnom za žive ograde i svakovrsno oblikovanje. U zimskom periodu ukras predstavljaju bobice obavijene jarko crvenim mesnatim omotačem. Zajedno sa svojim formama izuzetno je dekorativna vrsta. Jedini nedostatak, koji vas može, ali i ne mora odgovoriti od ove biljke, je činjenica da su svi njeni delovi otrovni. Izuzetak je crveni omotač bobice, od kojeg se čak može praviti i džem!

 

Tisa je vrsta koja izuzetno dobro podnosi gradske uslove, otporna je na mraz i sušu, a zemljište ne bira. Podjednako dobro raste i na suncu i u hladu. Raste relativno sporo.

Od osnovne vrste dobijen je i niz različitih varijeteta, te se tako mogu sresti žbunasti ili usko valjkasti oblici uspravnih, gotovo paralelnih grana, forme sa četinama zlatno žute boje ili šarenim, forme žutih plodova, patuljaste forme... Osim za žive ograde može se koristiti i kao soliter ili za grupe iste ili različitih vrsta, a patuljaste forme koriste se u perenjacima, kamenjarima, za ukrašavane veštačkih potoka...

 

 

 

 

KOLIKE BILJKE SE NAJBOLJE PRIMAJU?

      Uvek se lakše primaju manje sadnice. Ovo se naročito mora poštovati kada se sade biljke sa golim korjenom. Rasadnik LIJEPO POLJE proizvodi školovane sadnice visokog kvaliteta (biljke čiji se korjenov sistem formira - školuje, što omogućava bezbolnu presadnju). One se prodaju isključivo sa busenom ili u kontejnerima. Školovanje omogućava presadnju odraslih sadnica, starih i preko 5 godina, visine 3 - 4 (i više) metara.

 

 

KADA JE NAJBOLJE SADITI?

      Svakako je najbolje sadnju obaviti u jesen (čim opadne lišće) ili u rano proleće (dok se pupoljci još nisu otvorili). Za biljke sa busenom period sadnje je znatno duži od prethodno pomenutog (zavisi pre svega od individualne osjetljivosti vrste), dok se biljke u kontejnerima mogu saditi tokom cele godine. Stručnjaci ipak preporučuju jesenju odnosno prolećnu sadnju, pošto se tada biljke najlakše prilagođavaju novim uslovima (naročito kod jesenje sadnje, kada se period prilagođavanja produžava na celu zimu).

Odrasle, skolovane sadnice u busenu.